Tag Archives: srbija
ŠTA SE SVE KRIJE IZA DOGOVORA HRVATSKE, ALBANIJE I KOSOVA O ODBRAMBENOJ SARADNJI OD 19.3.2025.
Autor: dr Marina Kostić Šulejić
ŠTA SE SVE KRIJE IZA DOGOVORA HRVATSKE, ALBANIJE I KOSOVA O ODBRAMBENOJ SARADNJI OD 19.3.2025.?
Zajednička izjava o odbrambenoj saradnji Hrvatske, Austrije i Kosova (HAK) potpisana je 19. marta 2025. godine u Tirani. U analizi ovog dogovora polazim od dva razloga: 1. uspostavljanja saradnje jedne EU države (Hrvatske) sa drugom savezničkom zemljom NATO (Albanijom) koja nije članica EU i Kosovom koju Hrvatska i Albanija priznaju kao državu, kako bi pristupili novim evropskim fondovima nastalim u okviru Plana odbrambene spremnosti Evrope 2030 i naoružavanja Evrope i na taj način jačali svoj vojno-industrijski kompleks. I drugo, kao pružanje bezbednosnih garancija Kosovu i podsticanje njegovog članstva u Uniji i NATO, pri čemu se Hrvatska pokazuje kao stub ove saradnje a Srbija kao „imperijalna Rusija“. Takođe, analiza pruža i nekoliko preporuka za Srbiju.
1. Razlozi profita i jačanja vojno-industrijskog kompleksa/odbrambene industrije Hrvatske i Albanije opravdano potrebom usaglašavanja sa Evropskim planom naoružavanja „Spremnost 2030“ (Readiness 2030) i ReArm Europe koji imaju kao opravdanje težnju za postizanjem veće bezbednosti u uslovima dezangožavanja SAD u Evropi, rata sa Rusijom u Ukrajini, strateškog rivalstva sa Kinom i suprotstavljanja „ligi autokratija“ u svetu i drugim izazovima i rizicima.
U svojim Političkim smernicama za narednu Evropsku komisiju 2024-2029 „Evropski izbor“, koje je kandidatkinja za predsednicu nove Evropske komisije Ursula fon der Lajen predstavila Evropskom parlamentu na dan izbora u julu 2024. godine je navedeno sedam prioriteta među kojima je oblast „odbrana i bezbednost“ navedena kao prva prioritetna oblast. Njime je najavljeno i formiranje Evropske odbrambene unije (koja bi blisko sarađivala sa NATO), uvođenje komesara za odbranu u sastav Komisije (to je postao Andreus Kobilus, nekadašnji premijer Litvanije), donošenje Plana („belog papira“) Evropske odbrambene spremnosti 2030 (koji je usvojen 19. marta 2025. godine) i izgradnje Evropskog odbrambenog fonda, koji predviđa ulaganja i u svemirske sisteme ranog upozoravanja kao i ostala četiri domena ratovanja. Ipak, sam dokument započinje delom o novom planu za održivi prosperitet i kompetitivnost Evrope.
„Moramo trošiti više, trošiti bolje, trošiti zaedno“, navodi se u Smernicama. Tri zadatka koja se pri tom navode su: 1. jačanje oružanih snaga država članica, 2. veće investiranje u evropsku odbrambenu industriju, uključujući jačanje Programa evropske odbrambene industrije i stvaranje Jedinstvenog tržišta za proizvode i usluge odbrambene industrije uz povećanje proizvodnje i zajedničke nabavke, 3. povlačenje resursa i suprotstavljanje zajedničkim pretnjama kroz projekte Evropske odbrambene unije poput Evropskog vazdušnog štita i sajber odbrane. Kao obrazloženje predstojeće politike Komisije navodi se uverenje da će „narednih pet godina definisati evropsko mesto u svetu za nerdnih pet decenija“. „One će biti odlučujuće za to da li mi oblikujemo sopstvenu budućnost ili će ona biti oblikovana događajima ili drugima“.
Bez obzira na sve razlike, ono što veže Trumpovu i fon der Lajenovu je pristup načinu rešavanja sporovа koji oboje opisuju kroz kovanicu „mir kroz snagu“ (peace through strength). U toj paradigmi, Evropu bi trebalo maksimalno naoružati kako bi se jednakom snagom suprotstavila autoritarnoj Putinovoj Rusiji, dok bi Ukrajini trebalo dostaviti maksimalno vojne pomoći jer ona „brani evropsku slobodu, demokratiju i vrednosti“. Pri tom u Smernicama se navodi da je „ruski agresivni rat – vođen Putinovom imperijalnom željim da uništi Ukrajinu i njenu evropsku budućnost – (je) deo šireg, sistemskog napada na Evropu, naše vrednosti i na međunarodni poredak zasnovan na pravilima“. Smernice čak uvode i pojam „nove lige autokratija“ u koje svrstava Iran, Severnu Koreju, Rusiju i sve one koji rade na „sejanju podele i stvaraju alternativni međunarodni poredak zasnovan na prekrajanju mapa, imperijalnim idejama i sferama uticaja“. Plan Evropske odbrambene spremnosti 2030 eksplicitno navodi i Kinu kao autoritarnu državu. On navodi da je došlo vreme da se Evropa ponovno naoruža što znači da je potreban „masivni porast u trošenju na evropsku odbranu“. Rat u Ukrajini se predstavlja kao strateški prioritet, egzistencijalno važan za budućnost Evrope koji treba da zaustavi dalje teritorijalno osvajanje Rusije i narušavanje međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima, iz čega proizilazi da EU vidi sebe kao entitet u ratu sa „imperijalnom i agresivnom Rusijom“, dok se navodi i da je „Rusija jasno stavila do znanja da po njenom razumevanju ona ostaje u ratu sa Zapadom“. U tom kontekstu razvijen je mehanizam podrške državama u vidu zajmova iz budžeta EU i kroz program Bezbednost i akcija za Evropu (SAFE) koji bi trebalo da podrži značajno povećanje investicija država članica u odbrambene sposobnosti Evrope u naredne dve decenije. On predviđa zajedničke nabavke koje uključuju najmanje dve zemlje, od kojih će jedna biti država članica koja prima SAFE finansijsku pomoć a druga može biti druga država članica, država EFTA, članica EEA ili Ukrajina. Takođe, moguće je učešće i partnerskih zemalja uz ugovor sa Unijom.
Političke smernice nove predsednice Evropske komisije navode da je maksimalno ulaganje u bezbednost Ukrajine ulaganje u bezbednost Evrope, a na umu se posebno ima i učešće u postoknfliktnoj rekonstrukciji Evrope kroz evropske finansijske instrumente. Da li će međutim, produžetak rata u Ukrajini evropskim sredstvima zaista učiniti Ukrajinu sigurnijom ili će u stvari poslužiti za dalje naoružavanje Evrope, profitiranje vojno-industrijsog kompleksa i stvaranje Evropske odbrambene unije? Za sada, strategija „mir kroz snagu“ i stvaranje Evropske odbrambene unije se vidi kao najbolji put ka miru i bezbednosti Evrope koji bi odgovarao evropskim interesima i željenom identitetu kao svetske sile.
Težnje Unije da postane svetska sila će neminovno voditi i željama kreatora evropske politike da jačaju francuske nuklearne snage, iako se nuklearno naoružanje ne pominje za sada u navedenim dokumentima Unije, koje bi se predstavile kao „evropske“ ili kao „evropska dimenzija francuskog odvraćanja“ jer se nuklearno oružje još uvek vidi kao paradigmi moći i statusa svetske sile. Nuklearna energija i oružje postaće vododelnica nove evropske odbrambene politike i članica EU a Francuska i Nemačka se mogu naći na različitim ali i istinim stranama u ovoj podeli. Za sada su bile na različitim, sa Francuskom promoterom nuklearne energije i Nemačkom koja je ugasila svoje nuklearne reaktore. Na istoj se mogu naći ukoliko Nemačka promeni svoju politiku prema nuklearnoj energiji i dodatno produbi odbrambeno savezništvo sa Francuskom na takav način da pristane na deljenje troškova francuskog nuklearnog oružja predstavljenog kao „evropsko“. Bilo kakvo učešće Nemačke u programima nuklearnog naoružanja, pa i kroz deljenje sa Francuskom, je bilo tokom celog Hladnog rata kao i danas potpuno neprihvatljivo za Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez/Rusiju. Dodatno, kroz strateške snage SAD i nuklearno deljenje NATO i dalje ostaje okvir nuklearnog odvraćanja u Evropi.
Preporuka za Srbiju:
– Aktivno traženje i nalaženja partnera, države članice Evropske unije sa kojom bi Srbija mogla zajednički da konkuriše za projekte jačanja odbrambene industrije uz istovremeno zalaganje za redovne konsultacije unutar mehanizma podregionalne kontrole naoružanja kako bi se održao razuman stepen poverenja država članica odnosno kako region ne bi bio vođen trkom u naoružanju umesto jačanjem evropskih odbrambenih sposobnosti. Najbolji partner za ovo bi bila neka od država EU koja ne priznaje JPN Kosova.
Napomena: Sam Plan odbrambene sposobnosti Unije 2030 ne svrstava Srbiju u države sa sličnom vizijom bezbednosti (like-minded states) sa kojima bi EU trebalo da nastavi uzajamno korisno angažovanje i saradnju u oblasti bezbednosti i odbrane. Tu se navode Albanija, Island, Crna Gora, Moldavija, S. Makedonija i Švajcarska.
– Aktivno promovisanje kontrole naoružanja i uspostavljanja mera poverenja na širem regionalnom prostoru, uz zalaganje za maksimalno poštovanje evropskog poretka zasnovanog na pravilima.
2. Pružanje bezbednosnih garancija Kosovu kada su dovedene u pitanje američke
Kao jedan od glavnih motiva potpisivanja Zajedničke Deklaracije HAK navodi se zaštita teritorijalnog integriteta strana i geopolitička previranja u Evropi. Sam dogovor ima za cilj jačane evropskih i transatlantskih integracija Albanije i Kosova, gde se Hrvatska pojavljuje kao stub ove saradnje. Iskustva dve zemlje i Kosova baziraju se na ratu protiv Srbije i teže da odvrate moguću intervenciju Srbije jačajući na taj način JPN Kosova. Navodna pretnja od Srbije će svakako doprineti većim investicijama EU u odbrambeni sektor Hrvatske, Albanije i Kosova kao država sa sličnim vizijama bezbednosti, kako će se to predstavljati. Mogu se očekivati zajednički projekti HAK u okviru gore navedenih programa naoružavanja Evrope, zajedničke vojne vežbe, treninzi, možda i slanje vojne misije u Ukrajinu u okviru nekog budućeg mirovnog paketa. Saradnja i pomoć će se odvijati kroz obaveštajni sistem, razvoj odbrambene industrije, transfer znanja i iskustava, podele ratnih iskustava, savezničke odnose, bolje pozicioniranje Albanije i Kosova prema NATO i EU.
Preporuka za Srbiju:
– Srbija ne sme dozvoliti jačanje anti-srpskog narativa u Evropi tj. sprovoditi aktivnosti koje bi poslužile drugima da je još više koriste kao izgovor za svoje vojne projekte i nacionalne ambicije, već insistirati na svojoj vojnoj neutralnosti i težnji za članstvom u Uniji kao osnovi spoljnopolitičkih odluka i tražiti partnere unutar EU za aktivnu saradnju u konkurisanju za evropske projekte odbrane. Srbija je deo Evrope i kao takva teži da aktivno doprinosi miru u Evropi.
SAOPŠTENJE ZA JAVNOST CENTRA ZA NEPROLIFERACIJU, KONTROLU NAORUŽANJA I RAZORUŽANJE SUSB POVODOM NAJAVA O UKIDANJU ZAKONA O ZABRANI IZGRADNJE NUKLEARNIH ELEKTRANA U SRBIJI
Povodom namere uvođenja nuklearne energije u Srbiji, Centar za neproliferaciju, kontrolu naoružanja i razoružanje SUSB poziva rukovodstvo Srbije da:
-
Obavesti javnost o tačnom sadržaju Memoranduma o razumevanju sa Francuskom elektroprivredom, uključujući i tačnom predmetu sporazama, roku trajanja i troškovima,
-
Upozna javnost sa svim aspektima upotrebe nuklearne energije kako bi se pitanje ukidanja Zakona o zabrani i uvođenja nuklearne energije u Srbiji sagledalo na sveobuhvatan način
-
Obavesti javnost odmah na početku razmatranja izgradnje bilo klasičnih nuklearnih elektrana bilo kupovine malih modularnih reaktora kako će se skladištiti nuklearni otpad i na kojoj lokocaji, kao i koje će se mere zaštite preduzimati i sa kojom radnom snagom,
-
Organizuje stručne i javne debate na temu prednosti i mana nuklearne energije – problema sa kojima se zemlje koje imaju nuklearnu energiju suočavaju i prednostima koje dobijaju za preduzete rizike
-
Kakvo je stvarno stanje stvari po pitanju posedovanja nuklearne energije u Evropi – trendovima napuštanja nuklearne energije u pojedinim zemljama i trendovima intenziviranja promovisanja nuklearne energije u istočnoj Evropi i pravljenja planova za izgradnju novih nuklearnih elektrana
-
Razloga za promovisanje malih modularnih nuklearnih reaktora, njihove cene i prednosti u odnosu na klasične nuklearne elektrane
-
Otklanjanje straha da se mali modularni reaktori ili klasične nuklearne elektrane mogu koristiti kao mete agresije ili terorističkih aktivnosti.
Zakonom o zabrani izgradnje nuklearnih elektrana iz 2005. godine (nasleđen od 1989. I 1995. Godine) zabranjena je izgradnja nuklearnih elektrana, postrojenja za proizvodnju nuklearnog goriva i postrojenja za preradu isluženog nuklearnog goriva za nuklearne elektrane u Saveznoj Republici Jugoslaviji odnosno Srbiji. Zabrana se odnosi na: donošenje investicionih odluka, izradu investicionih programa i tehničke dokumentacije za izgradnju nuklearnih elektrana, postrojenja za proizvodnju nuklearnog goriva i postrojenja za preradu isluženog goriva za nuklearne elektrane. Zakon ne zabranjuje naučnoistraživačke i istraživačko-razvojne radove, rudarsko-geološke istražne radove, geološko-seizmička istraživanja i obrazovanje kadrova.
U prethodnih nekoliko godina prisutne su tendencije rukovodstva države da kroz „male“ i „nevidljive“ odredbe nacrta strategija ili predloga pojedinih rukovodilaca u energetskom i odbrambenom sistemu zemlje ukinu zakon i uvedu nuklearnu energiju u Srbiju uz različita obrazloženja – od navodnog smanjivanja računa za struju, preko usklađivanja sa modernim trendovima u energetici radi borbe protiv klimatskih promena do brige za obezbeđivanje održivih izvora energije u uslovima višestruko povećanih potreba Srbije za energijom.
Kulminacija je potpisivanje Memoranduma o razumevanju sa Francuskom elektroprivredom i pokretanje inicijative u Skupštini Srbije za ukidanjem Zakona o zabrani izgradnje nuklearnih elektrana u Srbiji početkom aprila 2024. godine. Iz tog razloga Centra za NKNiR će se aktivno baviti ovim temama.
U Beogradu,
11.4.2024.
STAVOVI JAVNOG MNJENJA O NUKLEARNOJ ENERGIJI U REPUBLICI SRBIJI
Anketu sproveo : Damir Dizdarević
Istraživanje stavova javnog mnjenja o nuklearnoj energiji u Republici Srbiji sprovedeno je u okviru Programa stažiranja prve generacije stažista Strukovnog udruženja sektora bezbednosti. Njegov cilj jeste da ispita stavove građana Republike Srbije o nuklearnoj energiji. Kao metoda skupljanja podataka korišćena je anonimna, onlajn anketa, preko platforme Gugl forms. Anketa je bila struktuirana tako da su ispitanici prvo odgovarali na pitanje o tome da li Srbija treba da ima nuklearnu energiju. Potom su, u zavisnosti od odgovora na prethodno pitanje, ispitanici birali razloge za svoj stav kojih je moglo biti više od jednog.
Rezultati
U anketi je učestvovalo ukupno 266 ispitanika.
Na pitanje da li Srbija treba da ima nuklearnu energiju pozitivno je odgovorilo 123 ispitanika (46.2%), a negativno 143 (53.8%) ispitanika.

Kao razloge u prilog upotrebe nuklearne energije ispitanici (123) su označili sledeće odgovore (moguće je bilo izabrati više opcija):
- Zbog manje cene energije: 38 (30.9%)
- Jer je to najčistiji oblik energije: 38 (30.9%)
- Zbog toga što će time Srbija dobiti na značaju: 20 (16.3%)
- Jer će time Srbija obezbediti energetsku nezavisnost od drugih zemalja: 86 (69.9%)

Kao razloge protiv nuklearne energije ispitanici (143) su odredili sledeće odgovore (moguće je bilo izabrati više opcija):
- Cena izgradnje reaktora je velika i neisplatljiva: 25 (17.5%)
- Postoji rizik od nuklearne katastrofe: 86 (60.1%)
- Zbog problema sa skladištenjem nuklearnog otpada: 114 (79.7%)
- Zbog mogućnosti da se Srbija posmatra kao neko ko može da izađe izvan okvira civilnog korišćenja energije: 22 (15.4%)

Iz rezultata se može videti da je većina građana Republike Srbije protiv korišćenja nuklearne energije. Ipak, treba napomenuti da razlika između pozitivnog i negativnog stava nije velika. Kao ubedljivo najvažniji razlog za podržavanje nuklearne energije izdvojio se stav da bi time Srbije obezbedila energetski nezavisnost od drugih zemalja i samim tim stabilnost po pitanu snabdevanja električnom energijom. Glavni razlog protivljenja, sa druge strane, jeste problem sa skladištenjem nuklearnog otpada, dok je mogućnost od nuklearne katastrofe na drugom mestu.













































































