Category Archives: Međunarodna bezbednost

NASTAJUĆE I OMETAJUĆE TEHNOLOGIJE U MEĐUNARODNIM ODNOSIMA I NA ZAPADNOM BALKANU
U utorak, 29. novembra 2022. godine održan je skup o nastajućim i ometajućim tehnologijama u međunarodnim odnosima i na Zapadnom Balkanu. Skup je poslednja aktivnost koja se organizuje u okviru programa stažiranja Treće generacije stažista SUSB.
Predavanje o tome šta su nastajuće i ometajuće tehnologije i njihovom značaju za međunarodne odnose i mirovne studije održao je dr Niklas Schoernig, viši naučni saradnik Instituta za proučavanje mira iz Frankfurta. Stažista EU stažiranja za neproliferaciju i razoružanje Miloš Jevtić predstavio je završni rad i istraživanje sprovedeno tokom ovog stažiranja na temu nastajućih i ometajućih tehnologija na Zapadnom Balkanu i uticaju koje one imaju na odnos snaga zemalja uključenih u podregionalnu kontrolu naoružanja.
Ceo video možete pogledati ovde.

ODRŽANO PREDAVANJE I DISKUSIJA NA TEMU LJUDSKE BEZBEDNOSTI U KONTEKSTU RUSKO-UKRAJINSKOG RATA
U sredu, 23.11.2022. godine održana je četvrta po redu aktivnost u okviru redovnog programa stažiranja SUSB. Predavanje je održala doc. dr Marija Popović Mančević sa Kriminalističko-policijskog Univerziteta.
Predavanje i diskusija prate promenu pozicije koncepta ljudske bezbednosti u odnosu na nacionalnu i ukazuje na njihovu spregu i posledice koje novo pozicioniranje ima u kontekstu rusko-ukrajinskog oružanog sukoba.
Ceo video možete pogledati ovde.

BILI SMO NA GODIŠNJOJ 11. KONFERENCIJI EU O NEPROLIFERACIJI I RAZORUŽANJU U BRISELU
Od 14. do 15. novembra 2022. godine u Briselu, Belgiji – Istituto Affari Internazionali (IAI) u ime Кonzorcijuma EU za neproliferciju i razoružanje, organizovao je “11. Кonferenciju EU o neproliferaciji i razoružanju”.
Кonferencija, u svom 11. izdanju, je veliki međunarodni događaj koji svake godine okuplja stručnjake iz ove teme iz vladinih i nevladinih institucija širom sveta. Tokom ova dva dana, učesnici su se uključili u otvorenu diskusiju, pokrivajući pitanja u vezi sa kontrolom naoružanja, razoružanjem, neproliferacijom oružja za masovno uništenje (WMD), njihovim sistemima isporuke i malokalibarskim i lakim naoružanjem (SALW) i mnogim drugim bezbednosnim pitanjima.
Cilj Кonferencije je da doprinese implementaciji Globalne strategije EU davanjem preporuka o politikama EU o neproliferaciji i razoružanju.
Naše Udruženje tj Centar SUSB-a za neproliferaciju, kontrolu naoružanja i razoružanje (Centar za NKNiR), koji vodi dr Marina Kostić, kao jedinu članicu iz Regiona, pa tako i Srbije Mreže evropskih istraživačkih centara ovog Konzorcijuma , predstvaljao je ova dva dana Predsednik SUSB-a – Dejan Milutinović.
Konferenciju je odlikovalo mnoštvo zanimljivih i suštinski važnih temaza stabilnost i mir u Evropi i Svetu. Zaista kvalitetna i korisna izlaganja, posebno u delu Q&A (pitanja i odgovori).
SUSB svakako koristi svaku priliku da pozove sve naučne istraživače i profesionalna lica u ovom polju da nam se pridruže u Centru za NKNiR na zajedničkim projektima i diskusijama, kako u Srbiji tako i u Regionu slanjem Pisma o nameri ili popunjavanjem dokumentacije za prijem u članstvo SUSB-a na mail: security.sector.ngo.gs@zoho.com za Centar za NKNiR – dr Marinu Kostić.

ODRŽANO PREDAVANJE NA TEMU NOVE STRATEGIJE NACIONALNE BEZBEDNOSTI SAD
U okviru redovnog stažiranja SUSB održano je treće predavanje na temu “Analiza Strategije nacionalne bezbednosti SAD 2022” koje je održao dr Vladimir Trapara, viši naučni saradnik Instituta za međunarodnu politiku i privredu. Predavanje je sadržalo detaljnije objašnjenje o tome šta su strategije nacionalne bezbednosti i kako se one mogu posmatrati i analizirati, kao i analizu same Startegije iz 2022. godine.


Celo izlaganje možete pogledati ovde.

SUSB ODRŽAO DEBATU O RUSKIM OPRAVDANJIMA ZA I NATO POGLEDU NA RAT U UKRAJINI
U okviru stažiranja Treće generacije stažista SUSB održana je debata na temu rusikih opravdanja za i NATO pogleda na rat u Ukrajini.
U debati su učestvovali dr Mihajlo Vučić, viši naučni saradnik Instituta za međunarodnu politiku i privredu, koji je govorio o opravdanjima koje Rusija navodi za oružanu intervenciju u Ukrajini i Jan Cingel, osnivač istraživačkog centra Strategic Analysis is Slovačke, koji se stažistima obratio na temu NATO pogleda na rusku oružanu intervenciju u Ukrajini.
Debatu su pored uvodnih izlaganja govornika činile i izuzetna razmena argumenata među njima, kao i pitanja stažista i odgovori na njih.
Ceo video možete pogledati ovde.

PROLIFERACIJSKA KRIZA NA BLISKOM ISTOKU: SLUČAJ IRANA
U okviru programa stažiranja Treće generacije stažista SUSB 7. novembra 2022. godine održan prvi skup pod nazivom „Proliferacijska kriza na Bliskom istoku: slučaj Irana“.
Na skupu su govorili Andrej Stefanović iz Ministarstva spoljnih poslova R. Srbije, Stefan Jojić, stažista Bečkog centra za razoružanje i neproliferaciju (VCDNP) i dr Miad Nakhavali. Andrej Stefanović je stažistima SUSB predstavio ideju i značaj koncepta Zone slobodne od nuklearnog i drugog oružja za masovno uništenje na Bliskom istoku, dok je Stefan Jojić govorio o Iranskom nuklearnom sporazumu i njegovoj budućnosti. Dr Miad Nakhavali je skupu predstavio iranski pogled na proliferacijsku krizu na Bliskom istoku. Moderator skupa bila je dr Marina Kostić, rukovodilac Programa stažiranja SUSB.
Čitav skup možete pogledati ovde.

DA LI JE DOŠAO KRAJ VOJNOJ NEUTRALNOSTI U EVROPI NAKON ČLANSTVA ŠVEDSKE I FINSKE U NATO?
Autor: Selena Živanović
Novi rat u Evropi pokrenuo je pitanje transformacije svih političkih i bezbednosnih osnova i ideja na kojima kontinent počiva. Lista neutralnih država u Evropi je prilično kratka, a sa novim, teškim bezbednosnim dilemama i pooštrenim neprijateljstvima, ulazak Švedske i Finske u NATO savez može da bude nagoveštaj kraja koncepta vojne neutralnosti u Evropi. Da li je rat u Ukrajini i podnošenje zahteva za članstvo Švedske i Finske u NATO savez pokazao da neutralnost ne može više da garantuje bezbednost? Da li su opravdane opaske da neutralne države samo nemaju hrabrosti da odaberu svoje prijatelje i neprijatelje? Za razliku od perioda Hladnog rata, linija podele danas nije u središtu Evrope već u njenom dvorištu, na granici sa postsovjetskim prostorom. Hijerarhija i integracije su sadašnja realnost Evrope. Da li to znači da će sve države unutar Evrope pre ili kasnije morati da zauzmu jasan politički i vojni stav? Neutralnost je u Hladnom ratu mogla opstati kao treći put, međutim da li je to i danas moguće? Prošlo je više od pola godine od početka rata, a sve su glasniji zaključci da neutralne pozicije znače kukavičko odbacivanje spoljne politike, pa i to da onaj ko je vojno neutralan znači da je nemoralan. Vojna neutralnost obuhvata pitanja bezbednosti, političkog suvereniteta i pitanje identiteta kao bilo koje drugo određenje spoljnopolitičkog pravca i u duhu tih tema trebalo bi razmisliti kakva je budućnost vojne neutralnosti u Evropi. Takođe, trebalo bi se osvrnuti na činjenicu koje su i finska premijerka Sana Marin i švedska premijerka Magdalena Anderson podvukle: EU niti funkcioniše niti teži da bude odbrambeni savez.[1] Većina država članica Evropske unije zavisi od NATO-a u planiranju svoje odbrane. Kakve posledice to može doneti evropskim neutralcima?
Za Švedsku i Finsku rat u Ukrajini predstavlja dramatičnu promenu bezbednosnog okruženja. Međutim, skandinavski prostor doživljava i druge promene, na primer, važno je pomenuti i rastuću stratešku važnost Arktika gde bi pored aktuelnih sukoba trebalo zaštititi svoju poziciju u budućoj potencijalnoj borbi velikih sila na tom prostoru.
Osim toga, jasno je da su ove dve države od svog ulaska u EU, zatim intenzivno od ruske aneksije Krima, svoje spoljnopolitičko pozicioniranje vezivale sve dublje i dublje za Zapad. To se može videti na primeru Finske koja je od 2014. promenila svoju bezbednosnu strategiju u korist novih bilateralnih i multilateralnih saveza (saradnja unutar EU, uključujući saradnje preko PESCO-a i Evropskog odbrambenog fonda, podubljivanje partnerstva sa NATO). Švedska i Finska su od te godine počele intenzivno da pojačavaju saradnju i čvrsto vezuju svoje odbrane planove jedna za drugu. Takođe, NATO je često referisao na ove dve države kao najznačajnije partnere, a one su nakon Hladnog rata učestvovale u nizu NATO operacija, ali i značajno poboljšavale svoje vojne kapacitete učinivši ih potpuno kompatibilnim sa NATO. Političko određenje pripadanja zapadnom svetu i želja za očuvanjem evropskih bezbednosnih principa bile su jasno komunicirane i povučene od obe države prilikom aplikacije za članstvo u NATO. To je naročito istaknuto kao spremnost da odbace svoje “sebične” državne interese, odnosno stabilnost i sigurnost koju im je vojna neutralnost garantovala, u korist bezbednije Evope i stavljanja svojih vojnih kapaciteta na raspolaganje očuvanja evropskog bezbednosnog poretka[2]. Ova lojalnost Evropi nije izostala ni kod drugih neutralaca, pa ni onih “tvrdih” kao što je Švajcarska, koja se sa ostalim vojno neutralnim evropskim zemljama pridružila uvođenju sankcija Rusiji. Austrija je eksplicitno naglasila da vojna neutralnost ne znači i političku neutralnost, a isto se, zajedno sa neutralnom Irskom, obavezala da će slati pomoć Ukrajini u šlemovima, pancirima, gorivu i drugim potrepštinama[3]. Takođe, prvi put u istoriji otvoreno je pitanje za raspravu o potencijalnoj saradnji sa NATO u švajcarskom federalnom parlamentu. Da li su ovo signali da vojna neutralnost postepeno počinje da bledi i postaje suvišna u ujedinjenoj solidarnoj Evropi? Još uvek nema dovoljno naznaka za tako nešto.
Potrebno je razumeti da ne postoji potpuno “čista” vojna neutralnost i da su kroz istoriju krize i ratovi uvek ostavljali pečat na ovaj koncept i transformisali ga. To se može videti i kroz to da svaka od neutralnih država praktikuje neutralnost na svoj način. Ideje koje koncept neutralnosti obuhvata takođe su značajne za evropsku bezbednosnu arhitekturu. Komunitarističke ideje, kao i uzdržavanje od nasilja i politike moći i dalje bi trebalo da ostanu važne u evropskom vrednosnom sistemu. Samo zato što ne pružaju radikalna rešenja za goruće međunarodne krize ne znači da bi ih trebalo odbaciti ili proglastiti kukavičkim. Često su vojno neutralne države veliki čuvari statusa kvo, iako to deluje nesuvislo u periodima velikih potresa kakav je nastao ratom u Ukrajini, dugoročno osiguravaju prenošenje dobrih vrednosti i praksi u budućnost.
Finska i Švedska odustale su od posredničkih i fleksibilnih uloga koje vojno neutralne države igraju u trenucima kriza procenjujući da članstvom u NATO mogu više doprineti održanju postojeće arhitekture, ali ostatak neutralnih država ipak drugačije vidi svoje mesto u krizi.
Finska bi posredničku ulogu videla samo kao produbljivanje poraznog koncepta finlandizacije, a ne kao razvijanje „Duha Helsinkija“, koji je dugo služio kao značajna ilustracija jedinstvene komunikacijske uloge koju Finska može da ima između Istoka i Zapada. Međutim, Austrija i Švajcarska još uvek mogu da održe svoj identitet medijatora i da pružaju usluge koje vojno neutralne države pružaju međunarodnoj zajednici u trenucima kriza. Austrija i Švajcarska se ne suočavaju sa neposrednom pretnjom koju percipiraju Finska i Švedska. Pretnja koju ovde države prepoznaju jeste pretnja po sam opstanak međunarodnog sistema i održanja evropske zajednice, otuda se može i objasniti nedvosmisleno političko pozicioniranje.
Kancelar Nehamer je bio prvi od evropskih lidera koji se sastao sa Putinom nakon početka rata u Ukrajini, a Švajcarska je predvodnik u humanitarnoj pomoći i duplirala je svoje fondove za tu svrhu do 2023.[4] Austrija je glasna u osuđivanju kršenja normi međunarodnog humanitarnog prava. Jasno je da ove države ne žele da se odreknu svojih posredičnih i dobrotvornih uloga koje su tipične za vojno neutralne države u međunarodnoj zajednici i zapravo su pokazale da će biti aktivnije na tom planu.
Takođe, važno je razumeti da je neutralnost za razliku od ostalih spoljnopolitičkih pravaca razvijana u duhu civilnog društva, ona je bila izraz demokratije, protivljenja ekskluzivnoj i centralističkoj moći elita i države i rezultat zagovaranja prava da se ne učestvuje u ratu. Zato je javno mnjenje važan indikator promene politike vojne neutralnosti. Za razliku od Švedske i Finske gde se javno mnjenje proteklih godina okretalo ka NATO članstvu, u Švajcarskoj, Austriji, Irskoj, Kipru i drugim neutralnim državama u Evropi nema još uvek naznaka za tako nešto. U Švajcarskoj 90 % stanovništva želi da održi vojno neutralni status.[5]
Vojno neutralne države su uvek doprinosile evropskoj bezbednosti, pa čak i u vreme “večnog evropskog mira”, mnogi su preuzimali uloge aktivnih neutralaca i učestvovali u održanju međunarodnog poretka. Teško je odbaciti taj pravac kao nebitan i prevaziđen koncept čak i kada se istovremeno obnavljaju tenzije i produbljuje integracija. Evropa do sada nije uspela da se razvije u samostalan i jasan odbrambeni savez, pa onda ne bi trebalo da to pokušava da nadomesti tvrdim stavovima i teškom retorikom na račun vojne neutralnosti. Postoji pitanje da li su i koliko su elastične politike vojne neutralnosti u ovom trenutku kao i da li će biti suvišne u novom evropskom poretku. Međutim, potrebno je pitati se da li će i Evropa biti dovoljno elastična i inkluzivna za nove umerenije politike i očuvanje makar nekih pređašnji vrednosti i ideja.
____________________________________________________________________________________________________
[1]Valtioneuvosto, Speech by Prime Minister Sanna Marin at the annual meeting of Heads of Mission, https://valtioneuvosto.fi/en/-//10616/speech-by-prime-minister-sanna-marin-at-the-annual-meeting-of-heads-of-mission, avgust 2022
[2] Speech by Prime Minister Magdalena Andersson following meeting with NATO Secretary General in Brussels, https://www.government.se/speeches/2022/06/speech-by-prime-minister-magdalena-andersson-following-meeting-with-nato-secretary-general-in-brussels/, Jun 2022
[3] Zenger News, Austria Sends Old Helmets To Ukraine And Gives New Ones To Own Troops, https://www.zenger.news/2022/03/04/austria-sends-old-helmets-to-ukraine-and-gives-new-ones-to-own-troops, mart 2022
[4]SWI swissinfo.ch, Swiss to double aid to Ukraine, https://www.swissinfo.ch/eng/swiss-to-double-aid-to-ukraine/47727188, Jul 2022
[5] Reuters, Neutral Switzerland leans closer to NATO in response to Russia, https://www.reuters.com/markets/europe/neutral-switzerland-leans-closer-nato-response-russia-2022-05-15/, maj 2022

Naučna diplomatija – Održana naučna konferencija sa temom – “Novi Svet – Nova Realnost”






PASS as co-organizer of the scientific conference “New World – New Reality?”
Scientific diplomacy in 2022 is substantial not only for the development of science but also to preserve the dialogue of researchers from different countries on topical issues of world development.
Therefore, the authors of the book Science Diplomacy, editors of the scientific journals Global Processes and Russian Political Science – Zoran Vitorovich and Andrei Gorokhov, propose the project Science Diplomacy for international dialogue.
As part of this project, they are organizing an international online scientific conference New World – New Reality? to discuss topical issues and problems.
Scientific organizations and scientists from different countries are invited to support their initiative and become partners or participants in this project and the planned conference.
We also consider it unacceptable to discriminate against scientists, scientific organizations based on national or state principles – we are sure that all researchers have equal rights, regardless of their citizenship, religion, or skin color.
The following sessions are expected within the framework of the conference:
- Politics and security: the world order and the prospects of globalization.
- Covid-19 pandemic: time to take stock?
- Scientific diplomacy in modern international conditions.
- Religion and faith – factor of conflict or stability in the modern world?
- The impact of robotics, artificial intelligence, and other new digital technologies on socio-political processes.
- National and global priorities in the modern economy.
Professional Association of Security Sector is one of many Co-organizers of the Conference that recognize the need for such scientific dialogue.

STAVOVI JAVNOG MNJENJA O ODNOSIMA NA BALKANU U BUDUĆNOSTI
Autor: Marko Žunjić
Istraživanje o stavovima javnog mnjenja o odnosima na Balkanu u budućnosti sprovedeno je u okviru Programa stažiranja druge generacije stažista Strukovnog udruženja sektora bezbednosti (SUSB). Cilj istraživanja je bio da ispita stavove građana Republike Srbije o budućnosti odnosa između država na Balkanu, posebno u narednih pet godina. Kao metoda prikupljanja podataka tokom trajanja istraživanja korišćena je anonimna, online anketa, preko platforme Gugl forms (Google forms). Struktura ankete je bila kratka i počinjala je pitanjem kako ispitanici vide odnose na Balkanu u narednih pet godina, sa ponuđenim odgovorima: a) kao više konfliktne i b) kao manje konfliktne. U zavisnosti od pruženog odgovora na prethodno pitanje, prešlo bi se na naredno, u kome su ispitanici mogli izraziti razloge za svoj stav, uz izbor jedne ili više ponuđenih opcija i dopisivanje dodatnih povoda za odgovor.
Rezultati
U anketi je ukupno učestvovalo 325 ispitanika.
Na pitanje kako vidite odnose na Balkanu u narednih 5 godina, 214 (65,8%) ispitanika se opredelilo za opciju kao više konfliktne, dok je 111 (34,2%) ispitanih izabralo alternativnu opciju, kao manje konfliktne.
Nakon odgovora na prvo pitanje, ispitanicima je predstavljen niz razloga od kojih su oni mogli izabati ono što najviše smatraju kao razlog za svoj odgovor ili su mogli dopisati neku drugu opciju koja je uticala na njihovo opredeljenje.
Kao razloge za više konfliktne odnose na Balkanu u naredih pet godina ispitanici su označili sledeće odgovore (uz mogućnost izbora više opcija i dopisivanje dodatnih), zbog:
1. Nerešenih teritorijalnih sporova: 141 (65,9%)
2. Sporova oko istorije i identiteta: 118 (55,1%)
3. Političkih lidera koji promovišu nacionalizam i autoritarizam: 110 (51,4%)
4. Sukoba velikih sila: 74 (34,5%)
5. Sporog napretka u pristupanju država Zapadnog Balkana EU: 49 (22,9%)
Ispitanici su dodatno navodili razloge poput: sve oštrije retorike suseda prema Republici Srbiji, propagandne politike, različitih interesa, nerešenih pitanja nestalih i raseljenih lica tokom prethodnih ratova i osećaja žrtava rata kod svakog naroda, pandemije korona virusa.
Kao glavne razloge zašto su izabrali opciju kao manje konfliktne, ispitanici su navodili (uz mogućnost izbora više opcija i dopisivanje dodatnih), zbog:
1. Politike otvorenog Balkana: 33 (29,7%)
2. Dogovora oko načina rešavanja sporova: 19 (17,1%)
3. Evrointegracija: 42 (37,8%)
4. Rešavanja identitetskih pitanja: 20 (18%)
5. Povoljne političke klime među liderima država: 18 (16,2%)
6. Pritiska velikih sila: 45 (40,5%)
Pored ponuđenih opcija, ispitanici su dopisivali svoje dodatne razloge za dati odgovor: siromaštvo država koje će težiti da sarađuju zbog ekonomske dobiti, nedostatka konfliktnog potencijala država, osvešćenosti mladih generacija, globalnih izazova, nepostojanje volje naroda da ulaze u konflikte, interesa velikih sila da region ostane miran dok se one bave drugim delovima sveta.
Na osnovu rezultata ankete se može zaključiti da većina ispitanika deli mišljenje da će odnosi među državama na Balkanu u narednih pet godina biti više konfliktni. Razlika u broju odgovora na dve početne opcije je značajna, posebno ako se uzme u obzir podatak da skoro duplo više ispitanika smatra da će odnosi u narednih pet godina biti više konfliktni. Kao ubedljivi razlozi za veću konfliktnost su se istakli nerešeni teritorijalni sporovi, sporovi oko istorije i identiteta i politički lideri koji promovišu nacionalizam i autoritarizam. Razlozi koji su bili najveći motiv ispitanicima koji su izabrali opciju da će odnosi biti manje konfliktni tiču se pritiska velikih sila, evrointegracija i politike otvorenog Balkana.