Category Archives: Opšte društvena bezbednost

NAJAVA OKRUGLOG STOLA : “BEZBEDNA DECA – BEZBEDNO DRUŠTVO”
Najavljujemo okrugli sto „Bezbedna deca – bezbedno društvo“, koji će se održati:
📅 12. februar 2025. godine
🕔 17:00–19:30
📍 Baštovanska 1/6, Beograd, GloSec akademija
OKRUGLI STO ,,BEZBEDNA DECA – BEZBEDNO DRUŠTVO”
Odlučili smo da godinu započnemo diskusijom o bezbednosti dece, jer verujemo da nijedan drugi korak ne može biti važniji za našu budućnost i bezbednost najmlađih.
Bezbednost dece je temelj svakog zdravog društva. Ona nije samo obaveza roditelja i obrazovno-vaspitinih ustanova, već celokupne zajednice.
Okrugli sto „Bezbedna deca – Bezbedno društvo,“ koji organizuju S4 GloSec Globalna Bezbednost i Strukovno udruženje sektora bezbednosti, okuplja stručnjake, institucije, organizacije i druge relevantne aktere sa jednim ciljem – kreiranjem bezbednog okruženja za najmlađe.
Ovaj događaj, zakazan za 12. februar 2025. godine u Baštovanskoj 1/6 Beogradu (GloSec akademija), već deset godina zauzima važno mesto kao stalni deo programa Međunarodnog foruma „Bezbednost za budućnost“, koji je prošle godine obeležio deceniju postojanja i posvećenosti unapređenju bezbednosti.
Zašto je ova tema važna?
Deca su najosetljiviji deo društva i njihova bezbednost direktno utiče na razvoj zajednice. Prevencija nasilja, zaštita mentalnog zdravlja, digitalna bezbednost, efikasan sistem bezbednosti obrazovno-vaspitne ustanove i krizni menadžment samo su neka od pitanja koja se nameću kao prioriteti. Svedoci smo da su izazovi s kojima se deca danas suočavaju sve kompleksniji, a odgovornost svih nas je da stvorimo okruženje koje ih štiti i podržava.
Ovaj događaj pruža priliku za otvorenu diskusiju i razmenu iskustava među stručnjacima, roditeljima, nastavnicima i predstavnicima institucija. Poseban fokus biće na prepoznavanju problema i formiranju održivih rešenja – od izrade dokumenata kojima se regulišu različite oblasti bezbednosti u obrazovno-vaspitinim ustanovama, edukacije svih učesnika obrazovno-vaspitnog procesa, do jačanja saradnje sa roditeljima i lokalnom zajednicom. Sve ove teme su važne za budućnost našeg društva, a ne samo za obrazovno-vaspitne ustanove.
Fokus na budućnost
Okrugli sto „Bezbedna deca – Bezbedno društvo“ otvara vrata za stratešku diskusiju koje prelaze okvire obrazovno-vaspitnih ustanova. Govori se o koracima koji obuhvataju sve aspekte društva – od uključivanja roditelja i nastavnika, do saradnje s lokalnim vlastima i institucijama. Ključ je u zajedništvu i razmeni znanja.
S4 GloSec Globalna Bezbednost i Strukovno udruženje sektora bezbednosti dokazuju svoj društveno odgovorni pristup kroz dugogodišnji rad na promociji bezbednosti i edukaciji svih aktera. Kroz prethodne aktivnosti, poput obuka, konferencija, foruma, panel diskusija, radionica, seminara i okruglih stolova, pokazali su posvećenost kreiranju održivih rešenja u oblasti bezbednosti.
Ovaj događaj još jednom potvrđuje njihov zajednički cilj – podizanje svesti o bezbednosnoj kulturi, jačanju otpornosti zajednice i stvaranje prostora u kojem se svako dete oseća sigurno.
Pored toga što je prilika za sagledavanje trenutnih izazova, događaj ima i dublji značaj – podizanje svesti javnosti o kritičnim pitanjima koja se tiču bezbednosti dece.
Svako dete zaslužuje pravo na bezbednost, a svako društvo ima obavezu da to pravo osigura.
Pridružite nam se u ovoj važnoj misiji. Bezbedna deca znače bezbedno društvo – danas, sutra i zauvek.
Registrujte se putem e-maila akademija@glosec.rs ili pozivom na broj 069/2610138.
Prijava je besplatna, a broj mesta ograničen, zato rezervišite svoje mesto na vreme!

SUSB UČESTVOVALO NA X MEĐUNARODNOM FORUMU „BEZBEDNOST ZA BUDUĆNOST 2024“ – S4 GLOSEC
Strukovno udruženje sektora bezbednosti je imalo čast da učestvuje na X Međunarodnom forumu „Bezbednost za budućnost 2024“, organizacije i S4 GLOSEC i Regionalne Asocijacije za Bezbednost i Krizni Menadžment (RABEK), koji je održan u Beogradu u hotelu M 27. i 28. septembra 2024. godine.
Odlično planiranje i organizaija za rezultat su imali predavanja i prisustvo eksperata, naučnih radnika, aktivnih pripadnika sistema bezbednosti, ali i relevantnih kompanija koje su predstavile svoje produkte, iz Bosne i Hercegovine, Republike Slovenije, Turske, Severne Makedonije, Crne Gore, Hrvatske i Italije, i same Republike Srbije.
U fokusu ovogodišnjeg foruma je bila veštačka inteligencija, te mogućnosti njene primene u bezbednosti, faktori koji otežavaju njeno pravno uobličavanje i stanovište etike.
Takođe, diskutovatano je i na temu bezbednosne dimenzije poslova logistike i uvek aktuelne teme bezbednosti mladih u obrazovanju, gde smo dali skroman ali zapažen doprinos u diskusiji.
“Poseban doprinos na ovogodišnjem događaju svojim prisustvom i aktivnim učešćem tokom oba dana Foruma dali su predstavnici Strukovnog udruženja sektora bezbednosti, na čelu sa predsednikom Dejanom Milutinovićem. Kroz angažovanje u interaktivnom programu (stručnoj raspravi, panel disukusiji, okruglom stolu), podelili su svoje bogato iskustvo i stručnost iz oblasti bezbednosti, čime su obogatili razmenu znanja i ideja među učesnicima. Njihovo učešće dodatno je učvrstilo poziciju Foruma kao ključnog mesta okupljanja vodećih stručnjaka i profesionalaca iz ove oblasti.”
SUSB će i na dalje blisko podržavati rad i aktivnosti “S4 GloSec Globalna bezbednost doo” svojim aktivnim učešem i saradnjom kao i Regionalna Asocijacija za Bezbednost i Krizni Menadžment (RABEK) .

SUSB održao predavanje na EDUKA – “Civilna i demokratska kontrola sektora bezbednosti”
U okviru četvrte generacije stažiranja Strukovnog udruženja sektora bezbednosti (SUSB) održan je peti po redu skup koji se odnosio na temu civilne i demokratske kontrole sektora bezbednosti. Pored polaznika stažiranja, skupu su prisustvovali i profesori i studenti Visoke škole “EDUKA”.
Prisutnima se najpre obratio dr Luka Glušac, naučni saradnik Instituta za filozofiju i društvenu teoriju. Dr Glušac je predstavio koncept reforme sektora bezbednosti, kao i civilne i demokratske kontrole sektora bezbednosti – aktere i institucije koje u njoj učestvuju, načela i instrumente kontrole, kao i mere i ishode koji se kotrolom postižu. Dr Glušac se osvrnuo i na međunarodne standarde i prakse koji u ovom domenu postoje i posebno ulogu nezavisnih tela kontroli sektora bezbednosti. Posebno je istakao da je neophodno da svi u lancu kontrole sektora bezbednosti trebaju da postupaju u skladu sa svojim ovlašćenjima i na način propisan zakonom.
Prisutnima se obratio i Dejan Milutinović, predsednik SUSB, koji je istakao značaj komunikacije i saradnje onih koji osmišljavaju i sprovode kontrolu sektora bezbednosti sa onima koji se kontrolišu kako bi sistem bezbednosti efikasno funkcionisao. On je posebno naglasio i značaj profesionalizma i depolitizacije svih koji učestvuju u procesu kontrole, istakao potrebu razumevanja prirode posla pripadnika sektora bezbednosti i predočio neke dileme i zabrinutost koji se sa strane sektora bezbednosti mogu javiti u odnosu na koncept i samo sprovođenje kontrole sektora bezbednosti. Nakon izlaganja, usledila je aktivna diskusija, u kojoj su otvorene mnoge značajne teme kontrole sektora bezbednosti.
Skupom je moderirala dr Marina Kostić Šulejić, rukovodilac programa stažiranja SUSB.

Propisi i prakse vezane za oružje u Srbiji: kritički osvrt i analiza novih mera
Autorka: Hana Pollak
Srbija apsolutno prednjači po broju oružja u rukama civila u Evropi. Na globalnom nivou, nalazi se na trećem mestu, a iznad su samo Sjedinjene Američke Države i Jemen, u kome još uvek bukti građanski rat. Procenjuje se da u privatnom posedu ima oko dva miliona komada oružja, kako legalnog, tako i ilegalnog, što znači da na svakih 100 stanovnika, dolazi 30 komada oružja.[1] Srbija je takođe i izvor protoka velike količine ilegalnog oružja, koje se uglavnom kreće ka Zapadnoj i Severnoj Evropi.[2] Veliki deo oružja je ostao u rukama civila od ratova devedesetih godina, a među stanovništvom preovlađuje kult držanja oružja u kući.
Nakon dva masovna ubistva počinjena u Beogradu 3. i 4. maja, predsednik Srbije je 5. maja 2023. godine najavio a Vlada istog dana usvojila niz novih mera, usmerenih na smanjenje broja oružja u privatnom posedu.[3] Kada pričamo o kontroli konvencionalnog oružja, trebalo bi da se fokusiramo na više tačaka. Koliko je lako nabaviti oružje i koji su uslovi koje lice treba da ispuni, kako i koliko često se nosilac kontroliše tokom trajanja dozvole, da li postoje sveobuhvatne strategije za razoružavanje, kao i koliko je efikasna razmena informacija pri analizi uspešnosti kontrole. Bitno je i relativno često ažurirati podatke kako bi uspeh određene politike bio praćen. Pored toga, trebalo bi obratiti pažnju i na praksu sprovođenja propisa.
Ova materija je u našoj državi obrađena u Zakonu o oružju i municiji koji poznaje dozvolu za nabavku oružja i dozvolu za nošenje oružja.[4] Osim iz razloga zaštite lične bezbednosti, pravna i fizička lica mogu nabavljati oružje za lovačku ili sportsku delatnost i zbog kolekcionarstva. Lice koje podnosi zahtev za dozvole mora biti punoletno, zdravstveno sposobno i obučeno za nošenje i korišćenje oružja. Pored toga, ne sme biti krivično osuđivano ili kažnjavano za prekršaje iz oblasti javnog reda i mira. Još jedan od uslova jeste bezbednosna provera mesta prebivališta i radnog mesta. Potrebno je obezbediti uslove za bezbedan smeštaj i čuvanje oružja. Načelno, srpsko zakonodavstvo se ne razlikuje mnogo od propisa ostalih država regiona ali i pored toga, imamo najveći broj oružja u privatnom posedu. Jedini izuzetak je Albanija, gde samo lica na partijskim i državnim funkcijama mogu dobiti dozvolu za nabavku i nošenje oružja.
Zdravstvenu sposobnost treba dokazati lekarskim uverenjem, koje je do sada, trajalo 5 godina. Pored fizičkog, treba proveriti i mentalno zdravlje podnosioca zahteva, međutim specifičnosti provera propisuje ministar zdravlja. Postavlja se pitanje koliko je svrsishodno vršiti ove preglede ukoliko će to biti samo jednom u 5 godina, kao i na koji način se na jednom pregledu može izvršiti evaluacija mentalnog stanja. Takođe, postoji diskrepancija između obaveza koje lekari imaju u državnim i u privatnim ustanovama. Kada nadležni organi izdaju dozvolu za oružje, MUP o tome treba da obavesti izabranog lekara, koji od tog trenutka ima zakonsku obavezu da prati promene u zdravstvenom stanju nosioca oružja. Međutim, postoji veliki broj lica koja se leče privatno, i izabrani lekari u državnim klinikama nemaju način da ispunjavaju svoju obavezu, a univerzalan način razmene informacija ne postoji[5].
Iako definitivno postoji mesta za dopunjavanje zakonodavstva, moramo obratiti pažnju i na sprovođenje već postojećih mera na terenu. Naime, praksa policijskih stanica, vezana za poštovanje propisa, nije ujednačena. Postoji podatak o tome da neke policijske stanice u Srbiji daju mnogo više dozvola od drugih, koje su pak rigidnije. Ovo može biti, kako zbog različitog broja stanovnika u različitim opštinama, tako i zbog stvarne „lakše“ primene procedura. Ukoliko je zaista u pitanju ovo drugo, da se zaključiti da ili način obuke policijskih službenika, ili nadzor nad njihovim zadacima predstavlja problem za potpunu implementaciju propisa.
Pri proveri mesta prebivališta, policijski službenici nisu u obavezi da razgovaraju sa partnerom i ostalim članovima porodice, a rodna perspektiva nije uvrštena u propise. Statistički podaci izneti u SEESAC-ovoj analizi “Rod i malokalibarsko i lako oružje u Jugoistočnoj Evropi“, pokazuju da je većina nosilaca oružja muškog pola, a muškarci su i sami najčešće žrtve nasilja počinjenog vatrenim oružjem.[6] O propustima u praksi, kao i o neusklađenosti propisa sa problemima rodno zasnovanog nasilja, govori i najnoviji primer iz Novog Sada. Žrtva femicida, prijavila je svog bivšeg partnera, kome je bila izrečena zabrana prilaska i kontaktiranja. Uprkos činjenici da su nadležne institucije znale da se radi o licu koje radi u prodavnici oružja, da je lovac kao i da mu je ranije oduzimana dozvola za posedovanje oružja, one su zažmurile.[7] Od početka godine, u Srbiji je izvršeno sedamnaest femicida od kojih je pet počinjeno vatrenim oružjem.[8] Akcioni planovi vezani za ravnopravnost polova u regionu ne bave se kontrolom oružja.
Akcioni planovi u kontekstu međunarodnih obaveza, trebalo bi da najpre isprate preuzete obaveze iz dva dokumenta. Srbija je deo Mape puta za rešavanje ilegalnog posedovanja, zloupotrebe i krijumčarenja lakog i malokalibarskog oružja, usvojene na Samitu o Zapadnom Balkanu u Londonu 2018. godine. Fokus Mape jeste usklađivanje regulativa država regiona sa zakonodavstvom Evropske unije, kao i smanjivanje količine oružja u rukama civila. Godišnji izveštaj koji prati implementaciju ove inicijative iz 2020 godine, pokazuje da je Srbija samo delimično uskladila svoje zakonodavstvo na propisan način.[9] Pored ove inicijative, još jednu međunarodnu obavezu predstavlja i Akcioni program Ujedinjenih Nacija za malo i lako naoružanje.
Šta se dešava na planu kontrole oružja trenutno i da li nove mere imaju adekvatan domet? Predsednik Republike Srbije je u javnom obraćanju, sazvanom povodom dva masovna ubistva, predložio niz novih mera, koje je Vlada u rekordno brzom roku usvojila. U pitanju je proces od samo nekoliko sati nakon njihove javne najave. Konsultacije sa sektorom civilnog društva nisu obavljene, i za sada nije objavljen referentni okvir za praćenje napretka novih politika. Najpre, uveden je moratorijum na izdavanje novih dozvola za nabavku oružja, u trajanju od dve godine. U roku od tri meseca, najavljene su revizije svih izdatih dozvola, kao i provere da li se oružje propisno drži na mestu stanovanja.[10] Što se izmene zakonodavstva tiče, predviđeno je pooštravanje uslova za držanje kratkog oružja i obavezan otkup ukoliko ti novi uslovi ne budu ispunjeni, retroaktivno. Naglašeno je i da će se lekarske provere koje podrazumevaju i psihološke i psihijatrijske preglede, sada sprovoditi na svakih šest meseci a zatim i na godinu dana.[11] Nije naglašena volja da se podaci državnih i privatnih ustanova objedine u jednu bazu podataka, niti je bilo reči o odgovornostima privatnih lekara. Sledi i pooštravanje kriterijuma za nabavku lovačkog oružja. Započeta je i velika kampanja dobrovoljne predaje oružja. Do 7. juna 2023, (8. juna je prvobitno bio rok za predaju nelegalnog oružja građana), prikupljeno je više od 78.000 komada oružja i minsko-eksplozivnih naprava, a akcija je produžena do 30. juna.[12]
Čini se da navedene mere ipak ne sadrže fokus na otklanjanju praznina između prakse i propisa a nadzor rada policijskih stanica i nadležnih službenika pri izvršavanju svojih dužnosti vezanih za kontrolu naoružanja se ne spominje. Formiranje istražnih komisija u okviru MUP-a bi moglo biti korisno rešenje. Na taj način bi se došlo do podataka koji bi koristili za napredovanje procedure obuka za bezbednosne provere kao i izmene mehanizma kontrole unutar policijskih stanica. Trebalo bi pristupiti pravljenju baze podataka koja bi omogućila nadležnim organima da efikasno ispunjavaju svoje zakonske obaveze, jer bez ovakvih alatki, zakon ostaje samo mrtvo slovo na papiru, kako god se on sada izmenio.
Mediji su spomenuti samo u kontekstu prikazivanja nasilnog sadržaja a kampanje usmerene na podizanje svesti o kultu držanja oružja u kući nisu čak ni uzete u obzir. Ovo je vrlo bitna stavka, s obzirom na prisutan mentalitet o ugroženosti stanovništva, pogotovu u kontekstu dešavanja na jugu države. Postoji struja koja je protiv razoružanja i vrlo je često čuti parolu da je tako nešto nužno za „ne daj Bože“. Jedan od argumenata je i sentimentalna vrednost koja se može vezati za vatreno oružje, pogotovu ako je u porodici generacijama. U ovom slučaju, bilo bi potrebno da se građani informišu o onesposobljavanju vatrenog oružja. Ova tematika se može posmatrati i kao manifestacija nepoverenja prema državi i njenim institucijama, te bi trebalo raditi na poboljšanju kvaliteta ovih odnosa, počevši od ispravljanja grešaka.
Reakcija je izostala čak i što se rodne perspektive tiče. Propuštena je prilika da se uvedu mere vezane za evaluaciju porodičnih odnosa. Primer dobre prakse je Kanada, gde je uvedena obaveza nadležnih institucija da pronađu i obaveste bivše partnere podnosioca zahteva za nabavku oružja.[13] Još uvek je preko potrebna obuka policijskih službenika o rodno zasnovanom nasilju. Treba prihvatiti činjenicu da su žene uglavnom zlostavljane dosta puta pre nego što podnesu formalnu tužbu.
O prevenciji tokova ilegalnog oružja takođe nije bilo reči a trenutne kazne za posedovanje ilegalnog oružja su male. Zakonodavstvo u ovom kontekstu, nije dovoljno harmonizovano u skladu sa međunarodnim obavezama, po proceni Evropske unije[14]. Uprkos uspešnosti kampanje dobrovoljne predaje oružja, možemo sa sigurnošću zaključiti da se kriminalni tokovi, koji se bave prodajom ilegalnog oružja, nisu našli pozvanim da predaju svoje arsenale.
Uporednom analizom pređašnje navedenih praksi sa novom „strategijom“, možemo zaključiti da se one, izuzev moratorijuma i češćih pregleda zdravlja lica koja poseduju oružje, ne razlikuju dovoljno. Pored sadržajnih rupa ove nove taktike, metodologija sprovođenja, kao i način analize rezultata ovih politika, uopšte ne postoji. Čak i nameravani ciljevi poput procenta oružja za koje se procenjuje da će biti oduzeto, deluju poprilično skromno. Pored mnogobrojnih praksi iz sveta, poput onih u Kanadi, Norveškoj ili Australiji, kao i brojnih inicijativa čijih smo deo, nekako je propuštena prilika da se iskoristi adekvatan pristup koji će biti u skladu sa međunarodnim obavezama. Stiče se utisak da je propušteno da se razoružavanju pristupi na sveobuhvatan i taksativan način. Uprkos ovim zaključcima, ipak moramo uzeti u obzir hitnost situacije, i nužnost brzog reagovanja.
Međutim, vrlo je bitno da se o ovoj tematici povede javna rasprava, kao i da se dodatno formulišu i konkretizuju mere koje bi bile u javnom interesu i u skladu sa međunarodnim obavezama.
[1] https://www.seesac.org/f/docs/Armed-Violence/Firearms-Possession-and-Domestic-Violence-in-the-Western-Balkans-A-Compara_2_7.pdf
[2] https://salw.osce.org/Projects/ViewPage/2400854-strengthening-the-capacities-of-the-serbian-ministry-of-interior-to-more-effectively-reduce-prevent-and-counter-illicit-trafficking-and-misuse-of-salw-ammunition-and-explosives
[3] https://www.slobodnaevropa.org/a/vlada-srbija-mjere-oružje/32397842.html
[4] https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_oruzju_i_municiji.html
[5] https://www.bbc.com/serbian/lat/balkan-62547813
[6] https://www.seesac.org/f/docs/Armed-Violence/Gender_and_SALW_srpski-bookmarks.pdf
[7] https://www.politika.rs/scc/clanak/551988/novi-sad-ubistvo-zene
[8] https://www.undp.org/sites/g/files/zskgke326/files/migration/rs/Info-stranica-sa-nalazima-Analize-o-femicidima.pdf
[9]https://www.unodc.org/documents/southeasterneurope/Wester_Balkans_SALW_Control_Roadmap_MPTF_2020_Annual_Report.pdf
[10] https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-65476544
[11] https://www.slobodnaevropa.org/a/vlada-srbija-mjere-oružje/32397842.html
[12] https://www.b92.net/bbc/index.php?yyyy=2023&mm=06&dd=07&nav_id=2328662
[13] https://www.seesac.org/f/docs/Armed-Violence/Firearms-Possession-and-Domestic-Violence-in-the-Western-Balkans-A-Compara_2_7.pdf
[14]https://www.unodc.org/documents/southeasterneurope/Wester_Balkans_SALW_Control_Roadmap_MPTF_2020_Annual_Report.pdf

POZIV NA SARADNJU Zainteresovanim organizacijama i pojedincima iz stručne javnosti
Predmet saradnje: Analiza i komentar novog Nacrta Zakona o unutrašnjim poslovima i drugim srodnim zakonima i Pravilnicima u oblasti Policije
Pozivamo zaintereovane pojedince eksperte, profesionalna lica, profesionalna/strukovna udruženja i sindikate u oblasti policijskih poslova u cilju zajedničke analize i upućivanju komentara odnosno izmene i dopune Nacrta Zakona o unutrašnjim poslovima i drugim pratećim zakonima i paravilnicima iz oblasti policijskih poslova i ministartsva unutrašnjih poslova, kroz Кriminalističko-policijsku Radionicu SUSB-a.
Profesionalna Udruženja odnosno OCD i Sindikate u oblasti policijskih poslova i pravne nauke pozvamo na potpisivanje Sporazuma o zajedničkom delovanju, dok pojedince eksperte, profesionalna lica iz iste oblasti pozivam na učešće u aktivnostima SUSB-a, kao stručni Saradici SUSB-a.
Prvi radni sastanak povodom predmeta ovog poziva biće održan u kancelarijama SUSB-a u Bulevaru Oslobođenja br. 247 u Beogradu (preko puta Hotela „M“), dana 23.12.2022.godine u 11časova uz prethodnu najavu na: bezbednost.nvo@gmail.com ili porukom na broj 064/64-31-237.
Linkovi Nacrta i Obrazloženja ZOUP:

ODRŽANO PREDAVANJE I DISKUSIJA NA TEMU LJUDSKE BEZBEDNOSTI U KONTEKSTU RUSKO-UKRAJINSKOG RATA
U sredu, 23.11.2022. godine održana je četvrta po redu aktivnost u okviru redovnog programa stažiranja SUSB. Predavanje je održala doc. dr Marija Popović Mančević sa Kriminalističko-policijskog Univerziteta.
Predavanje i diskusija prate promenu pozicije koncepta ljudske bezbednosti u odnosu na nacionalnu i ukazuje na njihovu spregu i posledice koje novo pozicioniranje ima u kontekstu rusko-ukrajinskog oružanog sukoba.
Ceo video možete pogledati ovde.
PROCENA RIZIKA U ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA (ZU)
Procena rizika u kritičnoj infrastrukturi je najvažniji korak u kreiranju uspešne strategije unapređenja bezbednosti i njihovoj zaštiti. Zdravstvene ustanove su dobile na značaju tek od kada je akcenat stavljen na terorističke napade širom sveta. Do tada je bilo veoma upečatljivo da imaju sporedan značaj u odnosu na druge oblasti koje se ubrajaju u Kritičnu Infrastrukturu (KI). Nisu dolazili do izražaja značaj kapaciteta, opremljenost, prilazni putevi, kadar, ispravnost instalacija i ostali bitni činioci. Neopoziva činjenica je da su svi objekti KI manje ili više usko povezani i zavisni, samim tim raste i njihova ranjivost. Tu stupa na snagu važnost procene rizika i otklanjanje Hazarda – uslovi koji prouzrokuju neku štetu – odnosno delovanje da se svedu na minimum.
Kada govorimo o rizicima u KI, akcenat je na činiocima koji mogu dovesti do ugrožavanja bezbednog funkcionisanja Kritične Infrastrukture i normalnog obavljanja dužnosti od strane operatora, u ovom slučaju ZU. Rizici su varijabilna kategorija, što ne bi trebalo zanemariti u procesu analize i klasifikacije rizika. U identifikaciji i klasifikaciji rizika veoma su bitne ažurirane informacije. Preporučljivo je prilagoditi proces identifikacije i klasifikacije rizika specifičnostima svakog dela KI, oblasti delovanja (zdravstvo, telekomunikacija, objekti za proizvodnju i prenos električne energije, vodosnabdevanje, saobraćaj, finansijski i bankarski sistem, skladištenje i transport nafte, gasa i drugih derivata itd.). Relevantan primer su ZU u velikim gradovima Republike Srbije kao što je Beograd, najveće ZU od prioritetnog značaja nalaze se na lokacijama šireg područja centra grada, gde je prosto nemoguć normalan pristup (loša infrastruktura prilaznih saobraćajnica, kao i putokaza, kola Hitne pomoći bukvalno ostaju zaglavljena u gužvi, nisu obezbeđeni parkinzi za iste, parkinzi za pacijente i zaposlene u većini slučajeva ne postoje ili su u obliku privremenog rešenja). Rizici se mogu smanjiti uvođenjem bolje organizacije, kontrolom kvaliteta (tenderi kojima upravlja budžet, a ne kvalitet), adekvatnim izborom kadra za implementaciju noviteta, njihovom stalnom edukacijom i motivacijom (pohvalom, a ne samo sankcijama i omalovažavanjem). Potrebno je spojiti i primeniti teoriju i praksu.
U sprovođenju mera zaštite Kritične Infrastrukture neophodno je: identifikovati Kritičnu Infrastrukturu; napraviti mapu; razmeniti informacije sa relevantnim subjektima; osposobiti i obučiti menadžere, radnike i specijalne službe; usavršiti sistem zaštite KI, implementirati nove tehnologije ili primeniti nove procedure ili oporaviti u slučaju da se desio neki neželjeni događaj.
Sve ovo dovodi nas do pitanja i zaključka, zašto je zaštita Kritične Infrastruktureznačajna i aktuelna? Odgovori leže u sledećim činjenicama i zaključcima: ekstremni vanredni događaji su sve učestaliji, raste broj različitih oblika ugrožavanja, a ključni element je taj da su pre svega objekti Kritične Infrastrukture sve više povezani i međusobno zavisni, a samim tim i ranjiviji. Imajući u vidu važnost KI za jednu državu,njen razvoj i unapređenje svake zajednice,kao prioritetan zadatak nameće se racionalno i efikasno upravljanje ovim javnim dobrima. To se može postići samo podizanjem svesti o značaju ZU i ostalih objekata od značaja, ulaganjem u iste, poštovanjem i sprovođenjem dugoročne državne strategije razvoja, unapređenja i zaštite Infrastrukturnih sistema.
Autorka je master bezbednosti
ZDRAVSTVENE USTANOVE KAO DEO KRITIČNE INFRASTRUKTURE
Definicija Infrastrukture odnosi se na sredstva i imovinu koji su ključni za funkcionisanje kompletnog društva. Zbog sve većeg rizika od terorističkih napada, vanrednih i kriznih situacija, stavljen je akcenat na izraz “KRITIČNA INFRASTRUKTURA”.
ZAŠTITA PODATAKA O LIČNOSTI U ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA
Kako lični podaci predstavlјaju veoma osetlјivu i poverlјivu informaciju, od velike je važnosti način njihovog prikuplјanja i adekvatno IT rešenje za njihovu zaštitu i u zdravstvenim ustanovama, kao delu kritične infrastrukture. S obzirom na to da je 25. maja 2018. godine stupila na snagu Opšta uredba o zaštiti podataka o ličnosti (GDPR – General Data Protection Regulation ) Evropske unije, ova IT rešenja moraju se uskladiti sa određenim standardima koje GDPR podrazumeva.
VRŠNJAČKO NASILJE
Povodom sveprisutnijeg broja slučajeva vršnjačkog nasilja u školama širom Srbije, kao Specijalni pedagog/defektolog koji se svakodnevno susreće sa decom koja imaju “probleme u ponašanju” i uz svoje cenjene kolege i mentore radim na tretmanu te iste dece, odlučila sam da pokušam da probudim na ovaj način svest javnosti (nastavnika, profesora, roditelja, pa nadam se i onih koji bi zapravo mogli nešto konkretno i učiniti ) o ovoj temi.