Category Archives: Kriminološko-policijska radionica
NAJAVA OKRUGLOG STOLA : “BEZBEDNA DECA – BEZBEDNO DRUŠTVO”
Najavljujemo okrugli sto „Bezbedna deca – bezbedno društvo“, koji će se održati:
📅 12. februar 2025. godine
🕔 17:00–19:30
📍 Baštovanska 1/6, Beograd, GloSec akademija
OKRUGLI STO ,,BEZBEDNA DECA – BEZBEDNO DRUŠTVO”
Odlučili smo da godinu započnemo diskusijom o bezbednosti dece, jer verujemo da nijedan drugi korak ne može biti važniji za našu budućnost i bezbednost najmlađih.
Bezbednost dece je temelj svakog zdravog društva. Ona nije samo obaveza roditelja i obrazovno-vaspitinih ustanova, već celokupne zajednice.
Okrugli sto „Bezbedna deca – Bezbedno društvo,“ koji organizuju S4 GloSec Globalna Bezbednost i Strukovno udruženje sektora bezbednosti, okuplja stručnjake, institucije, organizacije i druge relevantne aktere sa jednim ciljem – kreiranjem bezbednog okruženja za najmlađe.
Ovaj događaj, zakazan za 12. februar 2025. godine u Baštovanskoj 1/6 Beogradu (GloSec akademija), već deset godina zauzima važno mesto kao stalni deo programa Međunarodnog foruma „Bezbednost za budućnost“, koji je prošle godine obeležio deceniju postojanja i posvećenosti unapređenju bezbednosti.
Zašto je ova tema važna?
Deca su najosetljiviji deo društva i njihova bezbednost direktno utiče na razvoj zajednice. Prevencija nasilja, zaštita mentalnog zdravlja, digitalna bezbednost, efikasan sistem bezbednosti obrazovno-vaspitne ustanove i krizni menadžment samo su neka od pitanja koja se nameću kao prioriteti. Svedoci smo da su izazovi s kojima se deca danas suočavaju sve kompleksniji, a odgovornost svih nas je da stvorimo okruženje koje ih štiti i podržava.
Ovaj događaj pruža priliku za otvorenu diskusiju i razmenu iskustava među stručnjacima, roditeljima, nastavnicima i predstavnicima institucija. Poseban fokus biće na prepoznavanju problema i formiranju održivih rešenja – od izrade dokumenata kojima se regulišu različite oblasti bezbednosti u obrazovno-vaspitinim ustanovama, edukacije svih učesnika obrazovno-vaspitnog procesa, do jačanja saradnje sa roditeljima i lokalnom zajednicom. Sve ove teme su važne za budućnost našeg društva, a ne samo za obrazovno-vaspitne ustanove.
Fokus na budućnost
Okrugli sto „Bezbedna deca – Bezbedno društvo“ otvara vrata za stratešku diskusiju koje prelaze okvire obrazovno-vaspitnih ustanova. Govori se o koracima koji obuhvataju sve aspekte društva – od uključivanja roditelja i nastavnika, do saradnje s lokalnim vlastima i institucijama. Ključ je u zajedništvu i razmeni znanja.
S4 GloSec Globalna Bezbednost i Strukovno udruženje sektora bezbednosti dokazuju svoj društveno odgovorni pristup kroz dugogodišnji rad na promociji bezbednosti i edukaciji svih aktera. Kroz prethodne aktivnosti, poput obuka, konferencija, foruma, panel diskusija, radionica, seminara i okruglih stolova, pokazali su posvećenost kreiranju održivih rešenja u oblasti bezbednosti.
Ovaj događaj još jednom potvrđuje njihov zajednički cilj – podizanje svesti o bezbednosnoj kulturi, jačanju otpornosti zajednice i stvaranje prostora u kojem se svako dete oseća sigurno.
Pored toga što je prilika za sagledavanje trenutnih izazova, događaj ima i dublji značaj – podizanje svesti javnosti o kritičnim pitanjima koja se tiču bezbednosti dece.
Svako dete zaslužuje pravo na bezbednost, a svako društvo ima obavezu da to pravo osigura.
Pridružite nam se u ovoj važnoj misiji. Bezbedna deca znače bezbedno društvo – danas, sutra i zauvek.
Registrujte se putem e-maila akademija@glosec.rs ili pozivom na broj 069/2610138.
Prijava je besplatna, a broj mesta ograničen, zato rezervišite svoje mesto na vreme!
Povodom napada huligana na posetioce košarkaške utakmice “Eurolige” u Beogradu 26.01.2024.god.
U Beogradu 26.01.2024.godine u “Štark areni”, u večernjim satima se održala košarkaška utakmica između beogradskog košarkaškog kluba “Partizan” i košarkaaškog kluba “Žalgirisa” iz Kaunasa – Litvanije, a u sklopu takmičenju “Eurolige” koji je u toku.
Baš kada smo pomislili da je vreme huligana i izgreda polako počelo da bledi i nestaje, ono barem sa košarkaških utakmica u Beogradu, i kada smo pomislili da se navijanje i sportska takmičenja vratila pravim navijačima i simpatizerima sa decom, ipak su nas sinoć, očigledno sporstki huligani razuverili i još jednom šokirali.
U blizini “Štark arene”, a nakon završetka pomenute utakmice, na društvenoj mreži “Instagram” je zabeležen snimak (klikni ovde) kako veća grupa maskiranih huligana sa opasnim sredstvima (palice, šipke… pominje se i sekira…) napadaju i brutalno prebijaju očigledno posetioce ovog sporstkog događaja i simpatizere “Partizana” po izlasku iz kruga “Štark arene”.
Da napomenemo da je navedena utakmica prošla u prelepoj pravoj navijačkoj atmosferi bez ikakvog incidenta ili ružne scene, gde je prisustvovalo i veliki broj dece i maloletnika (kako se vidi na snimku utakmice).
Nejasno je čime su to bili isprovocirani neki huligani i videli potrebu da se oragnizuju i ovo učine nakon utakmice van kruga “Štark arene” gde se održala utakmica. Šta onda treba da očekujemo na sledećoj utakmici koja uskoro dolazi između ta dva košarkaška kluba na istom mestu!?! Da li treba zabraniti dolazak navijača ili ponovo treba cela Policija grada Beograda i sve posebne jedinice Policije da održavaju javni red, kao da je u Beogradu vanredno stanje, što u istinu u širem krugu mesta održavanja to i postaje tada – zona vadrednog stanja!
Takođe, još jedno pitanje je kako su bile raspoređene i angažovane policijske snage i još bitnije kako nije bilo operativnih informacija da se ovo sprema?!
Nadamo se da se ovakav događaj neće ponoviti, te da će država i državne odgvorne istitucije biti jače i spremije od huligana, koji su “de facto” otrov naše omladine i društva i kojih se treba konačno ozbiljno rešiti sistemski, brzom i primerenom rekcijom države na ovaj “rak” društva!
Verujemo i nadamo se da će Policija, tužilaštvo i sud po brzom otkrivanju identiteta ovih nasilnika, pronaći, privesti i bez nepotrebnog odlaganja osuditi nastrožim kaznama iste, te time ispuniti konačno i prvenstveno neophodnu generalnu prevenciju u društvu i time pokaže da će država biti uvek jača od huliganizma i huligana.
SUSB učestvovao u projektu partnerske organizacije “New Renesanse” sa nazivom – “Bolje sprečiti…”
Naša partnerska organizacija “New Renesans” sprovodi vannastavno neformalno obrazovanje i edukaciju sa temama prevencija maloletnike delikvencije “Bolje je sprečiti”, a pod pokroviteljstvom Gradskog sekretarijata za omladinu i sport i sprečavanje zloupotrebe psihoaktivnih supstanci – “Budi svoj a ne zavistan, kao i pod pokroviteljstvom Ministarstva za brigu o porodici kroz osnovne i srednje škole u Beogradu.
U ovom projektu su ispred SUSB-a bili predavači Dimitrije Milutinović i Dejan Milutinović, a na temu huliganizma/vandalizma, zloupotrebe droga i životnih posledica koje proizilaze iz istog.
Da li je MUP ima kapacitete i volju za saradnju sa OCD i na koji način?
Dana 23.03.2023.godine pisarnica MUP-a je zaprimila Urgeniciju Strukovnog udruženja sektora bezbednosti, a zbog evidentnog i dugog “ćutanja uprave” tj. ovog ministrastva a na veliki broj upućenih dopisa i zahteva sa naše strane. MUP-u još od vremena kada je ministar bio g-din Vulin tačnije dopisom od dana 09.11.2020.године (pa čak i ranije) nije našao za shodno da odgovori niti na jedan naš poziv ili pismeni dopis.
S’obzirom da nismo dobili niti jedan telefonski poziv, a kamo li smisleni pisani odgovor na naše dopise zaista predug period, počinjemo da se pitamo da li pisarnica MUP-a uopšte radi ili MUP ne želi da saradjuje ili to radi izuzetno selektivno i prema potrebi javnosti samo kada se ista alarmira i poprimi politički kontekst.
Nažalost, čini nam se da se MUP ipak ne menja kada je u pitanju praksa izuzetno selektivne ili čak nikakve saradnje i komunikacije sa trećim zainteresovanim i pozvanim stranama kao što su profesionalna/stručna NVO i sindikati u policiji.
Nama slične smo prepoznali kada je ta (ne))saradnja i (ne)uvažavanje (ili bar nedovoljno) i kod jednog od policijskih sindikata – “Sloga”, koji su pokazali po našoj oceni zaista predan i profesionalan rad, pun vere u bolje promene prakse i rešenja MUP-a i Direkcije Policije od dolaska g-dina B. Gašića za ministra. Vidimo da malo šta od rečenog i pokazanog dobija epilog u praksi nakon imenonavanja g-dina B. Gašića za ministra i pozdravljenih prvih reakcija na negove postupke u prva dva meseca rada osim estetike i uslova u objekatima MUP-a.
Moram da kažem da smo zaista imali veoma veliku veru i nadanja da će ovaj put konačno biti mnogo drugačije i biti pozitivnija atmosfera i prilika za korektnu i kvalitetnu saradnju. Ali i dalje se nastavlja stara praksa i nepoštovanje zainteresoanih strana u OCD sektoru, koje su zaista pozvane da stručno i profesionalno komentarišu i deluju po pitanju stvari iz oblasti bezbednosti i policije, a ne politike.
SUSB se nada da će se MUP i Direkciija policije konačno okrenuti drugačijoj pozitivnoj praksi kakvu smo očekivali dolaskom g.dina B. Gašića na čelo MUP-a i posvetiti se suštinskoj i doslednoj saradnji i komunikaciji sa zaintersovanim stranama iz struke tj iz sektora OCD.
SUSB ne vidi smisao u daljem traženju i očekivanju bilo kakve saradnje i poštovanja MUP-a, jer osnovne komunikacije niti poštovanja stručnog dela javnosti i profesionalnih OCD od strane MUP-a već isuviše dugo NEMA!
Nadamo se da će ministar unutrašnjih poslova, g.din B. Gašić uspeti da se izbori na ovoj poziciji i pokaže u praksi njegovu volju i rešenost da makar sasluša i odgovori na upućene dopise i zahteve zaintersovanih strana iz stručne javnosti iz redova OCD i sindkata Policije koji se bore za radnike MUP-a i bolju bezbednost u društvu, te i nešto od toga što proceni kvalitetnim sporovede u praksi. Takođe se nadamo da će mu njegovi saradnici biti dosledna suštinska podrška u tom smeru i da će pratiti njegove narative u praksi koje i sam g-din Gašić verujemo zastupa u interesu bolje bezbednosti građana i države, rada policije i MUP-a i inetersa policajaca na terenu.
Smataramo da je dobra i otvorena korektna saradnja, pa tako i dvosmerna komunikacija ključ svakog uspeha i napretka te se ipak nadamo da ćemo to konačno videti jednog dana i kod nas.
Niže u tekstu se nalaze neki od linkova sa sajta policijskog sindikata – “Sloga” kao i naš poslednji dopis upućen ministru g-dinu B. Gašiću.
https://sindikatpolicije.org.rs/?p=5265
https://sindikatpolicije.org.rs/?p=5481
https://sindikatpolicije.org.rs/?p=5413
Scan Urgencija GašićuPOZIV NA SARADNJU Zainteresovanim organizacijama i pojedincima iz stručne javnosti
Predmet saradnje: Analiza i komentar novog Nacrta Zakona o unutrašnjim poslovima i drugim srodnim zakonima i Pravilnicima u oblasti Policije
Pozivamo zaintereovane pojedince eksperte, profesionalna lica, profesionalna/strukovna udruženja i sindikate u oblasti policijskih poslova u cilju zajedničke analize i upućivanju komentara odnosno izmene i dopune Nacrta Zakona o unutrašnjim poslovima i drugim pratećim zakonima i paravilnicima iz oblasti policijskih poslova i ministartsva unutrašnjih poslova, kroz Кriminalističko-policijsku Radionicu SUSB-a.
Profesionalna Udruženja odnosno OCD i Sindikate u oblasti policijskih poslova i pravne nauke pozvamo na potpisivanje Sporazuma o zajedničkom delovanju, dok pojedince eksperte, profesionalna lica iz iste oblasti pozivam na učešće u aktivnostima SUSB-a, kao stručni Saradici SUSB-a.
Prvi radni sastanak povodom predmeta ovog poziva biće održan u kancelarijama SUSB-a u Bulevaru Oslobođenja br. 247 u Beogradu (preko puta Hotela „M“), dana 23.12.2022.godine u 11časova uz prethodnu najavu na: bezbednost.nvo@gmail.com ili porukom na broj 064/64-31-237.
Linkovi Nacrta i Obrazloženja ZOUP:
Komentar nacrta ZOUP-a
Glava 1. reguliše OSNOVNE ODREDBE.
U delu gde su navođena NAČELA rada ministarstva vidimo prostor da se doda i NAČELO LIČNE ODOGOVORNOSTI U RADU. Poznato je da MUP plaća višemilionske odštete za loše odluke i poteze rukovodilaca, a za to isti nikad ni na najmanji način ne odgovoraju niti obeštećuju MUP ili tužioca, čak se dešava da se imenuju i na bolja radna mesta i tako reći dolazi do stanja odgovornosti „nikome ništa i idemo dalje“ dok MUP plaća odštete oštećenim tužilačkim stranama. Smatramo da je vreme da se uvede ovo načelo rada i stane na put takvoj praksi, gde će svaki zaposleni voditi računa šta radi, jer kako je inače to pravilo za izvršioce tako sada da nesporno važi i za rukovodioce i oficire.
Članovi koji se bave definisanjem pojmova, prvo ovakvi ne treba da budu na početku već na kraju, u smislu „Pojmovnika“. Neki pojmovi su potpuno nepotrebni ili suvišni ali ako gledamo tako, kada se pročita ceo Nacrt vidimo da je neophodno da im se doda još mnogo pojmova koji isto tako traže objašnjenje (grupa lica, biometrijska obrada podataka, službe bezbednosti, službene evidencije i sl.). Neki pojmovi kao što je – „INKRIMINISANO LICE“ predstavlja ozbiljan problem u primeni, jer nije moguće da se u potpunosti primenjuje pravedno u praski i podložno je raznim zloupotrebama i lošim procenama u postupcima protiv policisjkih službenika, te zbog toga traže bolju formulaciju i pozivanje na taj pojam u nacrtu (npr. Brisanje reči „indicije ili sumnja“).
Glava 2. Reguliše UNUTRAŠNjE POSLOVE i tu vidimo neke od ozbiljnih propusta i nerazumevanja.
Kada se već uvode potrebne novine u ovaj zakon, onda tu vidimo i potrebu da se navedu svi poslovi koje obavlja ministarstvo kroz svoje Sektore, a koji nisu do sada potpadali pod Direkciju Policije. Sa tim se nameće i pitanje koji su to ili koje vrste poslova u čl. 10 tačka 3. kao i u čl. 11. kroz nabrajanja.
Čl. 13. stav 4. Treba brisati jer se to podrazumeva i nema potrebe za ikakvim „pravdanjem“ u članu zakona.
U članu 16. koji reguliše SARADNjU SA drugima van ministarstva vidimo potrebu i priliku da se doda „ i organizacije civilnog društva“, jer je to nesporna stvar u praksi kojoj se teži ukoliko se ugledamo na EU i Evro-atlantske standarde kojima očigledno i nedvosmisleno težimo i prihvatamo kao društvo i kao država kroz brojne pravne i strateške dokumente. Takođe isto to treba dodati i u članu u vezi sa SPOLjAŠNjOM KONTROLOM.
Jedan od najvećih zamerki i kritika jeste u članovima koji regulišu UNUTRAŠNjU ORGANIZACIJU sa akcentom na Policiju.
Potrebno je vratiti ili uzeti kao osnovu opis iz aktuelnog Zakona o Policiji gde se Direkcija policije postavlja kao krovna ili centralna organizacijona celina u čijem sastavu su pobrojane organizacione jedinice sa opisom i delokurugom rada odnosno vrste poslova za koje su iste nadležne, te tako njihovo postojanje i poslove tj. zadatke za koje su osnovani održimo stabilnim i izvesnim. Ovako navedeni članovi odražavaju sliku opšte nestabilnosti i nesigurnosti ministarstva da organizuje i sporovodi poslove i zadatke shodno rizicima, izazovima i pretnjama koji su već regulisani u Nacionalnoj startegiji bezbednosti. Ili su se te činjenice odnosno izazovi, pretnje i rizici bitno promenili ili smo kao društvo i država nesigurni u to pa ne znamo da li će nam Žandarmerija ili Policijska brigada trebati ili nam je to odjednom loše rešenje. O tome možemo i više pričati dodatno ali da ne širimo dalja kako ne bismo zamorili nastavljamo dalje i držimo ovu temu otvorenu za drugu priliku.
Pored ZNAKA I OBELEŽJA (čl. 23) treba navesti i zaštiti izgled UNIFORMI, jer kako je bilo raznih zloupotreba i nepoznavanja službenih značaka i legitimacija Policije tako je bilo probelema i oko uniformi Policije. Znamo da je i to ali opet slabo regulisano u aktuelnom Zakonu o Policiji kada je reč o boji uniforme.
Sledeća kardinalna i potpuno nepotrebna greška jeste odrednica u čl. 25. stav 1. – „organizovana snaga prinude“ koju zaista smatramo da nema potrebe da se opisuje zašto već dajemo predlog sledeće formulacije stava 1. kao – „Policija je izvršni organ ministarsva unutarašnjih poslova koji deluje preventivno i represivno u saradnji sa nadležnim pravosudnim organima, a radi obezbeđenja vladavine prava, čuvanja i unapređivanja bezbednost građana, njihove imovine i države u celini.“.
U stavu 3. istog člana je potrebno preciznije fomrulisati stvar i dodati reč „u svom nazivu“ posle reči „ „Policija“ “ , jer tako se izbegava nedoumica oko upotrebe same reči „policija“ u odnosu na naziv neke organizacije ili firme. Takođe u istom članu i stavu ne smemo izostaviti i postojanje profesionalnih ili strukovnih udruženja policajaca pored sindikata policajaca, dok u svakom drugom smislu nema nikakvog osnova niti potrebe da se drugim subjektima pored ovde već napomenutih uopšte razmatra upotreba termina „policija“ u svom nazivu u bilo kom padežu srpskog jezika.
U članu 28. Stav 2. Smatramo da je potrebno dodati na kraju rečenice reči – „do pravosnažne presude nadležnosg suda.“.
U članu 30. stavu 1. potrebno je i logično dodati reči „centralna“ i „celina“ tako da glasi – „Direkcija Policije je CENTRALNA organizaciona CELINA ministarstva koja rukovodi Policijom i obavlja policijske i druge poslove utvrđene zakonom.“.
Član 31. Krajnje neodređena i široko postavljena defincija gde je i u samom nazivu potrebno dodati posle reči „posebne“ i reč „specijalne“, kao i u stavu 1. . Dalje, NEOPHOPDNO je nabrajanje već postojećih jedinica tog tipa sa dodatkom na kraju kao poslednja tačka „i druge posebne i specijalne jedinice shodno ukazanoj potrebi za izvršavanje zadataka koji nisu već dodeljeni postojećim organizacionim jedinicama Policije.“. U praksi je ovakava odredba zaista neophodna i poželjna te o kojima takođe možemo posebno pričati i ostavljamo otvorenu temu ukoliko se to ne prepoznaje kao potreba.
U članu 32. je potpuno nejasna potreba za tim članom i sama formulacija reči „POVREMENO OBAVLjANjE KONKRETNIH POLICIJSKIH ZADATAKA“, pa opravdano stojimo na stanovištu da je potrebno brisanje celog člana.
Takođe, član 33. nam nije potpuno jasan i isto važi kao i za prethodni član 32. Te tražimo konkretno objašnjenje u praksi a da je pritom taj primer takav da za to nije sposobna Direkcija policije s’obzirom da je Direkcija Policije za to logično zadužena.
U članu 35. se pitamo da li je s’lošeg podići malo standard za odabir „Prvog policajca“, jer bi on trebalo da bude policijska veličina koja se odlikuje dugim i dokazanim izuzetnim profesionalizmom i etičkim karakterom, kao i posebnim sposobnostima u inovativnostima i drugim kvalitetima koji odlikuju tako visoku i posebno odgovornu poziciju u sistemu bezbednosti.
U članu 41. potrebno je u tački 11) na kraju rečenice dodati „ ili prekršaj“, dok u tački 12) postavlja se pitanje za dodatno regulisanje kome i na koji način.
U članu 44. koji opisuje SISTEM ZA OBRADU PODATAKA u stavu 1. Nakon reči – „Prilikom obavljanja poilicijskih poslova“ , treba dodati reči – „ , a u skladu sa zakonom i u saradnji sa nadležnim pravosudnim organom, “. Ovim bi se dobrim delom otklonile mnoge nedoumice i strahovi od moguće zloupotrebe na ovom polju i time rešio problem i najspornije stvari u javnosti – član 71. i član 72..
Član 46. je zaista polemičan iz mnogo logičnih razloga da se ovako posebno navodi. Ova odrednica ne treba da bude u zakonu kao „DUŽNOST“ već treba navesti kao očekivanu reakciju požrtvovanosti u policijskoj Etici te je isti član neophodno brisati u ovoj formi i kao dužnost. Svaki posvećeni policajac koji je iskreno odabrao ovu profesiju u skladu sa ličnom procenom će odlučiti, mahom refleksno da reaguje prvenstveno stavljajući život drugog ispred svog, ali stavljati to kao „DUŽNOST“ je krajnje ne primereno, neljudsko i kontraproduktivno.
U članu 47. je se izostavila obaveza policijskog službenika da po završetku službene radnje a najdalje do isteka 24 sata dostavi službenu belešku o konkretnom događaju i primenjenim sredstvima prinude ukoliko ih je bilo, što treba dodati u navedenom članu kako se ne bi ostavljala slobodna procena starešine i prostor za disciplinsku odgovornost.
U članu 49. stavu 1. takođe treba dodati u produžetku rečenice na kraju reči – „ili prekršaj.“. U stavu 2. istog člana na kraju rečenice u produžetku treba dodati reči – „službenom beleškom“ , jer nije određeno da li izveštava pismeno ili usmeno. Svi znamo da ako nema pismenog traga o nečemu to je podležno manipulaciji i zloupotrebi.
U članu 51. stav 1. tačka 2) potrebno je dodati na kraju reči – „do okončanja sudskog postupka i odluke nadležnog suda.“. Takođe, iste reči treba dodati i na kraju tačke 3).
Član 54. kao što rekosmo na početku ovog komentara je polemičan u praktičnoj primeni zbog straha od zloupotrebe prema policijskom službeniku i zloupotrebe viđenih okolnosti i izvlačenja iz konteksta. Naravno, smatramo da je suština ovog člana potrebna i nije suvišna u zakonu ali joj treba pažnjivo pristupiti i preciznije definisati, barem navođenjem postojanja posebne instrukcije.
Član 59.
Formulacija stava 7. je izazvala mnoge negativne komentare u javnosti usled nedorečenosti i nerazumevanja suštine ove stvari te predlažemo ovakvu formulaciju ovog stava:
„Zabranjeno je fotografisanje ili video snimanje policijskog službenika u toku sprovođenja zakonite službene radnje ako se time ometa ili sprečava policijski službenik da tu radnju izvede efikasno i sigurno ili ukoliko je radnja koju policijski službenik sprovodi zakonita prikrivena akcija policije na suzbijanju organizovanog kriminala, terorizma ili hvatanje/hapšenje učinioca krivičnog dela sa povećanim rizikom.“
U stavu 5. treba preciznije navesti koja je to oprema i za koje poslove i predlažemo dodavanje sledeće rečenice : „U smislu kombinacija slova i brojeva na delovima posebne opreme odnosno uniforme se smatra posebna oprema za javni red ili posebna oprema kriminalističke policije i drugih organizacionih jedinica policije u toku grupnih akcija policije na zadacima održavanja i uspostavljanja javnog reda i suzbijanja organizovanog kriminala i terorizma kao i hapšenja počinioca tih krivičnih dela. Kombinacije slova i brojeva su sistem logičkih slovno-numeričkih oznaka koje identifikuju formacijsku pripadnost svakog policijskog službenika u timu. “.
( Ovakva alfa-numeracija je čak i preciznija za indetifikaciju policijskih službenika u grupi od broja značke i može se lakše indetifikovati svako neprimereno ponašanje odnosno prekoračenje policiskog službenika ili policijskih službenika pod komandom konkretnog starešine koji nosi odgovornost za postupanje istih. Što se tiče prethodno navedenog stava, policijski službenici moraju da imaju slobodan i nesmetan pristup i koncetraciju u sprovođenju zakonitog postupanja prema licu ili licima prema kojima primenjuje zakonita ovlašćenja i radnje. Ukoliko se neko prisutan zatekne ili približava policijskom službeniku a da nije pozvan od strane istog, taj mu odvlači pažnju i može dovesti u opsanost ili rizik da ne postupa skoncentrisan i time naruši efikasnost i doslednost potrebne zakonski osnovane radnje. Druga sporna stvar zbog koje je ovaj član dobro dočekan jeste zlonamerno izvlačenje iz konteksta viđenog dela dogagađaja i širenje takvog sadržaja u javnom prostoru čime se zlonamerno i neosnovano širi lažna slika i narušava ugled i Policije i policijskog slubenika pa i njegovog dostojanstva i bezbednosti. Vrlo često javnost zaboravlja da su policijski službenici takođe ljudi sa istim pravima kao i svi drugi i da svoja prava, dostojanstvo i ugled takođe moraju da zaštite od zlonamernih pojedinaca. Svakako video snimanje i fotografisanje policijskih službenika nije problem ako se to radi sa bezbedne udaljenosti na kojoj se ne ometa policijski službenik kao i objavljivanje tog sadržaja u javnosti ali bez zle namere i u cilju traženja objašnjenja policijskog službenika bez prethodnog površnog ili izvučenog iz konteksta zaključka tj. predsrasude. Ovde predlažemu MUP-u da pozove građane ukoliko dođu do takvog snimka ili fotografije to objave na zvaničnim profilima ili stranicama MUP-a gde bi MUP mogao da objasni pravo činjenično stanje i reaguje na isti daljim merama ukoliko je to potrebno. )
U članu 64. treba dodati stav 6. koji opisuje i ometanje ili napad na ovlašćeno službeno lice tj. policijskog službenika.
U član 65. valja dodati i da se „ovo ovlašćenje može primeniti i prema grupi lica“.
Član 71. je izazvao mnogo polemike i straha u javnosti i kod dela OCD. Ovo zahteva posebni tehnički opis, objašnjenje postupka, kao i postojanje i korišćenje baze podataka potrebne za ovo. Smatramo da nije problem postojanje kamera za nadzor na javnim mestima, ali je pitanje softvera koji se koristi, te kako se koriste i obrađuju podaci i uz čiju saglasnost i odobrenje. Da li u tu bazu podatak ulaze svi podaci svih građana ili samo podaci lica koja se unesu prilikom potrage za koju je prethodno zakonito pribavljena saglasnost odnosno odobrenje nadležnog pravosudnog organa.
Ova metoda tj radnja jeste dragocena za pitanje bezbedniosti i traganja lica za kojima je raspisana potraga ali dovodi u pitanje zloupotrebu istog u praćenju kretanja lica za koja nije raspisana potraga ili nisu očigledni učinioci krivičnog dela koje se goni po službenoj dužnosti. Naše mišljenje je ovako zasnovano više na pretpostavkama i prema tome je polemično i svaka, odnosno bilo čija ocena ovoga nije validna i zahteva mnogo više informacija i objašnjenja da bismo shvatili ovu novinu u primeni, kao i da ne ugrožava slobode i prava građana koji nisu počinioci krivičnih dela niti je raspisana potraga za istima.
Sve to kada se razjasni i definiše u već napomenutom ovde na početku „pojmovniku“ ili u dodatom stavu, onda ovaj član nije problematičan i ne traži posebnu izmenu niti brisanje.
U svakom slučaju, ovo se oslanja dalje na članove 156, 157 i 158 koji govore o NADZORU I SNIMANjU NA JAVNIM MESTIMA, te treba uzeti u obzir i to i tako u celosti gledati.
U članu 162. potrebno je opisati bliže ili u samom članu ili u već pomenutom na početku ovog komentara- „pojmovniku“ šta su : „potera, zaseda, racija i blokada saobraćajnih i drugih površina“.
U članu 164. stoji i dalje prepisan član iz aktuelnog ZoP-a a to je POMOĆNA POLICIJA. Ova po nama posebna materija zahteva dobru analizu potrebe za takvim oblikom dodatne formacije u policiji, kao i jasnu sliku o konkretnoj nameni i strukturi te formacije, odnosno za koje poslove je potrebna konkretno, sa kojim ovlašćenima i prijem u istu. Da li je potrebnije i smislenije osvežiti i „pojačati“ ljudske kapacitete redovnog sastava policije ili civilne zaštite ili je pomoćna policija u smislu rezervnog sastava policije sastavljen od penzionisanih policajaca i FTO radnika na konkretni poziv kada se proglasi vandredno ili ratno stanje i sa kojom ulogom. Da napomenemo i to da stvari iz stava 5. nisu ni do sada ispunjene po aktuelnom a ni po ranijim ZoP-ovima. Jednostavno ostavlja previše prostora za sumnju u ispravnost samog postojanja ove tvorevine za poslove i zadatke za koje se navodi ovako, osim kroz sledeću podelu POSLOVI ZAŠTITE I SPASAVANjA.
U članu 168. koji opisuje CIVILNU ZAŠTITU i dalje nemamo jasnu sliku ove „formacije“ ili specijalizovane jedinice, gde joj je mesto u organizacionoj šemi MUP-a i Policije i ko su zaposleni koji obavljju te poslove…
Pored toga, jedino ovde možemo videti svrhu prehodno navedsenog komentara člana 164. – POMOĆNE POLICIJE ali to treba tako i definisati u tom kontekstu, jer smataramo da mesta ovoj tvorevini tj. pomoćnoj policiji nije nigde drugde mesto, pošto za sve ostale poslove već imaju postojeće redovno tj. stalno angažovane organizacijone jedinice Policije sa policijskim službenicima koji su obučeni i osposobljeni za sve te ostale poslove a njihovo brojno stanje treba da bude dobra procena Vlade odnosno ministra kada se pravi sistematizacija radnih mesta i drugo.
Glava 3. govori o KONTROLI RADA
U članu 181. već smo naveli u komentaru na član 16. , a to je – dodavanje reči pod novu tačku „7) organizacije civilnog društva (profesionalni/strukovni sindikati i udruženja i druge ne-vladine organizacije).“
(Ovde se pozivamo na konkretna znanja i iskustva sumirana na stručnom skupu koji smo mi kao Udruženje (SUSB) organizovali, a baš na temu „Demokratska kontrola sektora bezbednosti“, te ukoliko je to potrebo možemo ga organizovati ponovo, kako bismo podobnije i konkretnije ukazali na ovu potrebu za dopunom ova dva člana nacrta.)
Članovi 221 i 222 nije mesto u delu koji reguliše LjUDSKED RESURSE jer se ti članovi odnose na SREDSTVA ministarstva i pobrojano je u članu 207 – „SLUŽBENE LEGITIMACIJE I SL“. Kada govorimo o tome, potrebno je navesti tačno šta se misli pod skraćenicom „SL“.
U članu 221. stav 5. treba dopuniti rečima „i značke“ posle reči „Izled i sadržaj službene legitimacije“.
U članu 223. treba dodati na kraju u novom stavu istovetnu zabranu koja štiti izgled uniforme u Policiji, kao što je to navedeno u članu 222.
U članu 229. stav 2. vidimo kao izuzetno sporno, odnosno traži konkretno objašnjenje za opravdanost navođenja člana 31. stava 2.
U korist Javnosti napominjemo da su u članu 232. stav 1. navedene reči „dodatno vrednuje“, što ima značenje da je dodatna ocena koja daje dodatnu vrednost a ne isključuje ostale ocene prilikom prijema u radni odnos.
U članu 233. Treba dodati napomenu da se u tačkama 1) i 2) ne može primiti u status OSL iz opravdanih razloga koji su nam poznati u praksi kao loše i nepravedne, osim kada lice dolazi zbog potrebne posebne osposobljenosti iz struktura bezbednosti odnosno Vojske i BIA.
U članu 234. smatramo da treba dodati na kraju rečenice reči – „a u skladu sa članom 235. ovog zakona.“.
U članu 236. Na kraju treba dodati novi stav koji glasi – „Prednost na internom konkursu imaju zaposleni na neodređeno vreme u ministarstvu, duže od 2 godine.“.
NEOPHODNO JE PRECIZNIJE NAVESTI ŠTA JE POJAM „POTREBE SLUŽBE“ POSEBNO U SMISLU PREMEŠTAJA POLICIJSKOG SLUŽBENIKA, jer je to ranije bio najčešći osnov za zloupotrebu nadređenih starešina usmeren protiv podređenih izvršioca gde je bila narušavana egzistencija istih i profesionalno dostojanstvo, ali to ćemo konkretno ostaviti policijskim sindikatima da obrade i obrazlažu… Kada se generalno u ovom kontekstu reguliše „PREMEŠTAJ“, zbog napred navedene moguće zlonamerne upotrebe ovog prava neposrednog starešine prema radno angažovanom policijskom službeniku koji je raspoređen kod njega, predlažemo da pitanje premeštaja i slične radnje odlučuje nezavisna komisija odnosno odeljenje SEKTORA ZA LjUDSKE RESURSE kao krovna organizaciona jedinice ministarstva zadužena za KADROVSKE POSLOVE. Time bi se sve sporne eventualne stvari u tom procesu pravednije rešile, jer pretpostavljeni starešina mora preciizno i objektivno da obrazloži svoj zahtev za premeštaj konkretnog radnog angažovanog koji je raspoređen kod njega. Takođe, ovde ostaje regulisanje pitanja eventualnog zadržavanja koeficijenta plate ili dodataka tj. kada i na koji način.
Član 253. se tiče OCENjIVANjA POLICIJSKIH SLUŽBENIKA za koji moramo reći da je katastrofalan u praksi. Apelujuemo ovom prilikom da se potpuno promeni sistem i metoda ocenjivanja jer ni približno ne oslikava realno stanje niti vrši svoju svrhu – čak je kontraproduktivan po samu profesiju. Zbog toga, treba dodati rečenicu u stavu 5. istog člana koja glasi: „Merila i načini ocenjivanja moraju biti objektivni i prilagođeni za svaku organizacionu jedinicu posebno, odnosno za poslove i zadatke koje policijski službenici redovno obavljaju, dok se za vandredne poslove i zadatke ocena dodatno vrednuje.“
Član 254.-259. Što se tiče činova u Policiji, smatramo da je neosnovana i površna kritika koja se prenela u javnosti kao zabrinjavajuća. Poznavajući aktuelnu situaciju i ranije činove, ovo sad nije ništa novo niti sporno, jer je to u upotrebi već dugo vremena , a u sada ovom aktuelnom ZoP-u kao i u nacrtu ovog zakona postoji podela na činove i zvanja gde su ovakvi činovi i sada aktuelni u nekim organizacionim jedinicama Policije. Jedina promena za činove je ta da su izbačeni sufiksi „policije“ jer je to bilo predugačko i nepotrebno za upotrebu.
U članu 262. vidimo nepreciznost koja ostavlja mnogo prostora za lošu praktičnu primenu i bojazan od zloupotrebe stava 2.. Zbog toga tražimo bolji i prezicniji opis ovog stava.
Što se tiče skupa članova koji regulišu BEZBEDNOST I ZDRAVLjE NA RADU , nećemo se zadržavati na članove posebno već ćemo dati jednu opštu sugestiju i zapažanje do kojih smo došli i formirali stav na osnovu radnog iskustva naših članova i saradnika tj. policajaca i drugih stručnjaka na polju medicine i bezbednosti. Ovo takođe ostavljamo na detaljnije komentarisanje i ocenu policijskim sindikatima jer je to zajedno sa drugim dalje radno-pravnim pitanjima u ovom nacrtu, prvenstveno tema u njihovoj nadležnosti i obavezi.
Potrebno je prihvatiti postojanje PROFESIONALNIH OBOLjENjA i sastaviti listu sa detaljnim opisom istih i kako se tretiraju, a za koje bi Vlada donela poseban Pravilnik.
Takođe, potrebno je da se u ministratsvu stručno radno angažovanima na poslovima PSIHOLOŠKE PREVENCIJE daju veća ovlašćenja u praksi, kao i nezavisnost u radu, te da njihova ocena nije „mišljenje“ koje ne obavezuje već da bude odluka po kojoj se postupa. Takođe, ovo bi trebalo da važi i kada je u pitanju FIZIČKO zdravlje (loko-motorni sistem i sistem organa).
Svaka pohvala je za unošenje člana 278. koji reguliše DODATAN RAD, jer smatramo da je to osnovno radno-pravo svih ljudi ukoliko ne ugrožava tim dodatnim radom primarnog poslodavca na bilo koji način. Ipak, smatramo da neke stvari treba preciznije definisati kako se ne bi zloupotrebljavalo ovo pravo i nepravedno i selektivnpo primenjljivalo. Neophodno je precizno definisati, a ne navoditi kakav je to dodatan posao koji narušava ili šteti ugled MUP-a i šta se smatra pod sukobom interesa. Napominjemo da postoji veliki problem u praksi od subjektivizma pretpostavnjenog, a posebno kada treba da lično odobri policijskom službeniku ovo pravo. Tu dolazimo do rizika od preteranog odnosno zlonamernog i neosnovanog subjektivizma pretpostavnjenog prema tom policijskom službeniku.
Još jedna napomena za stva 3. istog člana a u vezi sa navodimna iz stava 4. jeste da se NE MOŽE SMATRATI RADOM aktivnost u navedenim udruženjima (humanitarno, kulturno-umetničko, profesionalno, sindikalno, sportsko… ), osim ako nema novčane nadoknade za konkretan rad i na ime konkretnog policijskog službenika.
Za kraj, kako smo više puta naveli da se nećemo posebno baviti odredbama iz oblasti radnog-prava koje je izričito u opisu polja delovanja sindikata, ipak ćemo se osvrnuti na još jedno naše zapažanje za koje smtaramo da treba da ukažemo i damo sugestiju. Uz svo dužno poštovanje policijskih sindikata i potrebe discipline na visokom stepenu te disciplinske odgovornosti policijskih službenika, smatramo da je regulisanje i nabrajanje 41 TEŠKE POVREDE SLUŽBENE DUŽNOSTI a u odnosu na 7 LAKIH POVREDA SLUŽBENE DUŽNOSTI krajnje nesrazmenrno i nepravedno, da ne kažemo kontraproduktivno u praksi odnosno u radu policijskih službenika. Kada uzememo u obzir preteranu subjektivnost i brojne odštetne zahteve prema ministrastvu i presude koje su disciplinske postupke poništavali i proglašavali neosnovanim, kao i ozbiljne posledice po policijskog službenika koje nosi teška povreda službene dužnosti onda možemo da shvatimo zašto je ovakvo regulisanje ove stvari preteško i štetno koliko god to zvučalo kontradiktorno. Smatramo da bi trebalo značajno napraviti izmene – brisanje i/ili prebacivanje nekih tačaka iz TEŠKIH u LAKE POVRED SLUŽBENE DUŽNOSTI.
Mnoge ovakve i slične probleme gde navodimo opasnost od subjektivne i neosnovane ocene i odluke nadređenog starešine rešava ili prebacivanje odlučivanja/ocenjivanja na sektor ljudskih resursa ili upućivanja žalbe navedenom sektoru minsitarstva na nezaviosnu i objektivnu i stručnu procenu i ocenu koja odlaže pravosnažnost takvog rešenja na koje se žali. Time bi se izbegli brojni sudksi postupci i troškovi ministarstva po osnovanim žalbama policijskih službenika ali i vratilo poverenje i podigao moral u redovima policijskih službenika. Svakako, i ovo pitanje očekujemo od policijskih sindikata da obradi i da mišljenje i da stav ali napominjemo da se sve ovo svakako tiče (na indirektni način) stanja bezbednosti i efikasnosti Policije odnosno ministratsva pa samim tim i društva i države u celini.
Naravno pored svih ovih primedbi i predloga nepohodno je to propratiti kroz pod zakonske akte tj. Pravilnike i instrukcije za koje su takođe potrebni uvidi stručne javnosti radi valjanog i doslednog primenjivanja istih u praksi bez problema i nedoumica.
Nadamo se da će ovaj naš komentar biti shvaćen i prihvaćen kao konstruktivna kritika i zapažanje sa ciljem donošenja ovako važnog zakona i uređivanja ovako bitne materije kako za radno angažovane u misnistarstvu odnosno policiji, tako i za društvo i državu.
Beograd,
29.09.2021.godine
S’poštovanjem
Krinimološko-policijska radionica SUSB-a
Predsednik SUSB-a
Dejan Milutinović