Category Archives: nova analiza
SARADNJA ZEMALJA NEMAČKOG GOVORNOG PODRUČJA U OBLASTI UPOTREBE SVEMIRA
Autor: Dušan Radenković
Prošlog ponedeljka ministri odbrane četiri evropske zemlje nemačkog
govornog područja (Nemačka, Austrija, Švajcarska i Luksemburg) održali su
sastanak i obavezali se na čvršću saradnju u oblasti svemira, posebno satelita i
njihove primene u vojne svrhe. „Svemirski potencijali imaju sve veću, vitalnu i
neizostavnu ulogu u svakoj vrsti vojnog sukoba“, izjavio je Boris Pistorius (Boris
Pistorius), ministar odbrane Nemačke.
Čvršća saradnja trebalo bi da ide u smeru zajedničke obuke, razvoja svemirske
situacione svesti, što će reći pažljivije prostorne koordinacije i sprečavanja kolizija,
kao i koordinacije u prikupljanju podataka i zaštiti satelitskih sistema. Agencija
Evropske unije za svemirski program (EUSPA) koordiniše ovakva pitanja za
svemirske kapacitete EU, ali uglavnom sa civilnim fokusom, dok je opšta težnja na
održanom sastanku bila jačanje nacionalnih vojnih satelitskih sistema. U tom smislu,
ovaj sastanak nije imao samo simboličan karakter, već je ukazao na nameru da se
svemirski domen tretira kao jedno od ključnih polja savremene odbrane i
bezbednosti.
Uzroci ove težnje da se pređe sa čisto civilnog na vojni domen svemirskog
programa su mnogostruki. Najpre, inicijativa koju je pokrenula Nemačka 2022.
godine pod nazivom „Evropski nebeski štit” (ESSI) ima za cilj uspostavljanje
koordinisane, višeslojne mreže protivvazdušne odbrane, pa bi navedene mogućnosti
efikasnijeg osmatranja, prikupljanja podataka i zaštite satelitskih sistema mogle
postati ključne za ovu inicijativu. Pitanje svemirske podrške tako se sve neposrednije
povezuje sa klasičnim odbrambenim sposobnostima, naročito u domenu ranog
upozoravanja, komunikacije i navođenja.
Evropska komisija takođe je prepoznala i naglasila značaj svemirskih
kapaciteta za evropsku odbranu i bezbednost, posebno u svetlu primene američkog
satelitskog sistema komunikacije i izviđanja „Starlink” i njegove interoperabilnosti sa
sve naprednijom tehnologijom dronova u sukobu u Ukrajini. Nemačka je predvodnik
ideje o smanjenju zavisnosti Evrope od svemirskih kapaciteta SAD-a, pa je, imajući
sve prethodno u vidu, suma od 35 milijardi evra koju je Nemačka izdvojila vrlo
logičan i očekivan rezultat prioritizacije ovog, ispostavlja se, ključnog sektora razvoja
vojnih potencijala. Uprkos bojazni drugih evropskih partnera, Pistorius je naglasio da
Nemačka nije u poziciji supersile i da nema mogućnost samostalnog, temeljnog
razvoja svemirskih kapaciteta.
Upravo zato se i insistira na partnerskoj saradnji, a ne na jednostranoj
nacionalnoj izgradnji svih neophodnih kapaciteta. Pomenuti sastanak je, pored toga
što je iskorišćen kao platforma za dalje institucionalno produbljivanje saradnje,
omogućio prezentovanje direktnih planova za uspostavljanje evropske vojne
svemirske komande, uz prateću „Weltraumakademie” („Svemirska akademija”) kao
multilateralni centar za obuku, naglašavajući da partnerske zemlje neće biti samo
pasivni posmatrači, već aktivni činioci u fazi njenog oblikovanja. Nemačka je, kako je
poručeno, spremna da partnere uključi već u fazi dizajna, a ne tek nakon donošenja
institucionalnih rešenja i odluka. Taj pristup ukazuje na nastojanje da se saradnja
produbi i prevede sa konsultativnog na operativni nivo. U tom okviru, poseban
značaj dobija i donošenje normi i zajedničkih procedura, standarda i operativnih
kanala za razmenu podataka. Sve pomenuto dodatno potkrepljuje činjenica da
format „DACH+L” po prvi put uključuje i Luksemburg — zemlju sa značajnom
ekspertizom u oblasti satelitskog nadgledanja i komunikacija — u tradicionalni
dijalog nemačkog govornog područja.
Luksemburg je posebno naglasio da je spreman da svoje usko scipijalizovane
kapacitete kroz ,,SATCOM” i ,,Earth observation” stavi na raspolaganje partnerima.
Istovremeno, konkretni nacionalni programi, poput austrijskog plana lansiranja
vojnih satelita, dodatno naglašavaju težnju ka jačanju operativnih kapaciteta i većoj
strateškoj autonomiji u svemirskom domenu. Prema najavama, Austrija planira da
već naredne godine u orbitu pošalje tri operativno označena vojna satelita i jedan
objekat za testiranje, razvijen delimično u saradnji sa austrijskim ,,startup’’
kompanijama. Posebno su istaknuti projekti ,,LEO2VLEO’’ i ,,BEACONSAT’’, kao
primeri praktične primene ovih ambicija. Švajcarska je takođe ukazala na to da u
svemirskom domenu Evropa ima najveću zavisnost od neevropskih provajdera, što
dodatno opravdava ovakvu vrstu povezivanja.
Politička volja za razvojem zajedničkih svemirskih kapaciteta je očigledna. U
skladu sa pozicijom Švajcarske, jasna je zajednička težnja za pomenutim smanjenjem
zavisnosti od neevropskih, a pre svega američkih tehnoloških resursa. Proširivanjem
,,DACH’’ formata (Nemačka–Austrija–Švajcarska) naglašava se težnja za
uključivanjem novih partnera u Evropi, pa neće biti neverovatno ukoliko format
bude ponovo proširen u bliskoj budućnosti. Austrija, kao i Švajcarska, pokazuje da bi
radije postepeno relativizovala granice svoje dugogodišnje neutralnosti, koja se
delimično ogleda u pristupanju inicijativi „Evropski nebeski štit” (ESSI), nego da
dozvoli zanemarivanje razvoja svemirskih kapaciteta, posebno u eri sve efikasnije
koordinacije i integrisanja vazdušno-kosmičkih i kopnenih snaga potpomognute
implementacijom veštačke inteligencije. Švajcarski predstavnik je u tom kontekstu
istakao da jedna država sama ne može rešiti ovaj izazov, ali da bi švajcarska državna
kompanija ,,Beyond Gravity’’ mogla biti važan industrijski doprinos evropskom
rešenju. Zajedničko pristupanje Austrije i Švajcarske ESSI-ju 2023. godine već je
pokazalo da su i neutralne države spremne da uđu dublje u evropske odbrambene
projekte kada je reč o visokim tehnologijama i zaštiti sopstvenih kapaciteta.
Konkretni rezultati sastanka još uvek su ograničeni na konceptualni nivo, ali
poruka je jasna: evropske zemlje nemačkog govornog područja ozbiljno nastoje da
postanu relevantan akter u svemirskom domenu, uz sve izraženiju težnju ka
smanjenju zavisnosti od Sjedinjenih Američkih Država. Iako su neposredni rezultati
skromni, politička volja je očigledna, a sam sastanak predstavlja važan signal da
svemir postaje sve značajniji deo šire evropske koncepcije odbrane i bezbednosti.
ŠTA SE SVE KRIJE IZA DOGOVORA HRVATSKE, ALBANIJE I KOSOVA O ODBRAMBENOJ SARADNJI OD 19.3.2025.
Autor: dr Marina Kostić Šulejić
ŠTA SE SVE KRIJE IZA DOGOVORA HRVATSKE, ALBANIJE I KOSOVA O ODBRAMBENOJ SARADNJI OD 19.3.2025.?
Zajednička izjava o odbrambenoj saradnji Hrvatske, Austrije i Kosova (HAK) potpisana je 19. marta 2025. godine u Tirani. U analizi ovog dogovora polazim od dva razloga: 1. uspostavljanja saradnje jedne EU države (Hrvatske) sa drugom savezničkom zemljom NATO (Albanijom) koja nije članica EU i Kosovom koju Hrvatska i Albanija priznaju kao državu, kako bi pristupili novim evropskim fondovima nastalim u okviru Plana odbrambene spremnosti Evrope 2030 i naoružavanja Evrope i na taj način jačali svoj vojno-industrijski kompleks. I drugo, kao pružanje bezbednosnih garancija Kosovu i podsticanje njegovog članstva u Uniji i NATO, pri čemu se Hrvatska pokazuje kao stub ove saradnje a Srbija kao „imperijalna Rusija“. Takođe, analiza pruža i nekoliko preporuka za Srbiju.
1. Razlozi profita i jačanja vojno-industrijskog kompleksa/odbrambene industrije Hrvatske i Albanije opravdano potrebom usaglašavanja sa Evropskim planom naoružavanja „Spremnost 2030“ (Readiness 2030) i ReArm Europe koji imaju kao opravdanje težnju za postizanjem veće bezbednosti u uslovima dezangožavanja SAD u Evropi, rata sa Rusijom u Ukrajini, strateškog rivalstva sa Kinom i suprotstavljanja „ligi autokratija“ u svetu i drugim izazovima i rizicima.
U svojim Političkim smernicama za narednu Evropsku komisiju 2024-2029 „Evropski izbor“, koje je kandidatkinja za predsednicu nove Evropske komisije Ursula fon der Lajen predstavila Evropskom parlamentu na dan izbora u julu 2024. godine je navedeno sedam prioriteta među kojima je oblast „odbrana i bezbednost“ navedena kao prva prioritetna oblast. Njime je najavljeno i formiranje Evropske odbrambene unije (koja bi blisko sarađivala sa NATO), uvođenje komesara za odbranu u sastav Komisije (to je postao Andreus Kobilus, nekadašnji premijer Litvanije), donošenje Plana („belog papira“) Evropske odbrambene spremnosti 2030 (koji je usvojen 19. marta 2025. godine) i izgradnje Evropskog odbrambenog fonda, koji predviđa ulaganja i u svemirske sisteme ranog upozoravanja kao i ostala četiri domena ratovanja. Ipak, sam dokument započinje delom o novom planu za održivi prosperitet i kompetitivnost Evrope.
„Moramo trošiti više, trošiti bolje, trošiti zaedno“, navodi se u Smernicama. Tri zadatka koja se pri tom navode su: 1. jačanje oružanih snaga država članica, 2. veće investiranje u evropsku odbrambenu industriju, uključujući jačanje Programa evropske odbrambene industrije i stvaranje Jedinstvenog tržišta za proizvode i usluge odbrambene industrije uz povećanje proizvodnje i zajedničke nabavke, 3. povlačenje resursa i suprotstavljanje zajedničkim pretnjama kroz projekte Evropske odbrambene unije poput Evropskog vazdušnog štita i sajber odbrane. Kao obrazloženje predstojeće politike Komisije navodi se uverenje da će „narednih pet godina definisati evropsko mesto u svetu za nerdnih pet decenija“. „One će biti odlučujuće za to da li mi oblikujemo sopstvenu budućnost ili će ona biti oblikovana događajima ili drugima“.
Bez obzira na sve razlike, ono što veže Trumpovu i fon der Lajenovu je pristup načinu rešavanja sporovа koji oboje opisuju kroz kovanicu „mir kroz snagu“ (peace through strength). U toj paradigmi, Evropu bi trebalo maksimalno naoružati kako bi se jednakom snagom suprotstavila autoritarnoj Putinovoj Rusiji, dok bi Ukrajini trebalo dostaviti maksimalno vojne pomoći jer ona „brani evropsku slobodu, demokratiju i vrednosti“. Pri tom u Smernicama se navodi da je „ruski agresivni rat – vođen Putinovom imperijalnom željim da uništi Ukrajinu i njenu evropsku budućnost – (je) deo šireg, sistemskog napada na Evropu, naše vrednosti i na međunarodni poredak zasnovan na pravilima“. Smernice čak uvode i pojam „nove lige autokratija“ u koje svrstava Iran, Severnu Koreju, Rusiju i sve one koji rade na „sejanju podele i stvaraju alternativni međunarodni poredak zasnovan na prekrajanju mapa, imperijalnim idejama i sferama uticaja“. Plan Evropske odbrambene spremnosti 2030 eksplicitno navodi i Kinu kao autoritarnu državu. On navodi da je došlo vreme da se Evropa ponovno naoruža što znači da je potreban „masivni porast u trošenju na evropsku odbranu“. Rat u Ukrajini se predstavlja kao strateški prioritet, egzistencijalno važan za budućnost Evrope koji treba da zaustavi dalje teritorijalno osvajanje Rusije i narušavanje međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima, iz čega proizilazi da EU vidi sebe kao entitet u ratu sa „imperijalnom i agresivnom Rusijom“, dok se navodi i da je „Rusija jasno stavila do znanja da po njenom razumevanju ona ostaje u ratu sa Zapadom“. U tom kontekstu razvijen je mehanizam podrške državama u vidu zajmova iz budžeta EU i kroz program Bezbednost i akcija za Evropu (SAFE) koji bi trebalo da podrži značajno povećanje investicija država članica u odbrambene sposobnosti Evrope u naredne dve decenije. On predviđa zajedničke nabavke koje uključuju najmanje dve zemlje, od kojih će jedna biti država članica koja prima SAFE finansijsku pomoć a druga može biti druga država članica, država EFTA, članica EEA ili Ukrajina. Takođe, moguće je učešće i partnerskih zemalja uz ugovor sa Unijom.
Političke smernice nove predsednice Evropske komisije navode da je maksimalno ulaganje u bezbednost Ukrajine ulaganje u bezbednost Evrope, a na umu se posebno ima i učešće u postoknfliktnoj rekonstrukciji Evrope kroz evropske finansijske instrumente. Da li će međutim, produžetak rata u Ukrajini evropskim sredstvima zaista učiniti Ukrajinu sigurnijom ili će u stvari poslužiti za dalje naoružavanje Evrope, profitiranje vojno-industrijsog kompleksa i stvaranje Evropske odbrambene unije? Za sada, strategija „mir kroz snagu“ i stvaranje Evropske odbrambene unije se vidi kao najbolji put ka miru i bezbednosti Evrope koji bi odgovarao evropskim interesima i željenom identitetu kao svetske sile.
Težnje Unije da postane svetska sila će neminovno voditi i željama kreatora evropske politike da jačaju francuske nuklearne snage, iako se nuklearno naoružanje ne pominje za sada u navedenim dokumentima Unije, koje bi se predstavile kao „evropske“ ili kao „evropska dimenzija francuskog odvraćanja“ jer se nuklearno oružje još uvek vidi kao paradigmi moći i statusa svetske sile. Nuklearna energija i oružje postaće vododelnica nove evropske odbrambene politike i članica EU a Francuska i Nemačka se mogu naći na različitim ali i istinim stranama u ovoj podeli. Za sada su bile na različitim, sa Francuskom promoterom nuklearne energije i Nemačkom koja je ugasila svoje nuklearne reaktore. Na istoj se mogu naći ukoliko Nemačka promeni svoju politiku prema nuklearnoj energiji i dodatno produbi odbrambeno savezništvo sa Francuskom na takav način da pristane na deljenje troškova francuskog nuklearnog oružja predstavljenog kao „evropsko“. Bilo kakvo učešće Nemačke u programima nuklearnog naoružanja, pa i kroz deljenje sa Francuskom, je bilo tokom celog Hladnog rata kao i danas potpuno neprihvatljivo za Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez/Rusiju. Dodatno, kroz strateške snage SAD i nuklearno deljenje NATO i dalje ostaje okvir nuklearnog odvraćanja u Evropi.
Preporuka za Srbiju:
– Aktivno traženje i nalaženja partnera, države članice Evropske unije sa kojom bi Srbija mogla zajednički da konkuriše za projekte jačanja odbrambene industrije uz istovremeno zalaganje za redovne konsultacije unutar mehanizma podregionalne kontrole naoružanja kako bi se održao razuman stepen poverenja država članica odnosno kako region ne bi bio vođen trkom u naoružanju umesto jačanjem evropskih odbrambenih sposobnosti. Najbolji partner za ovo bi bila neka od država EU koja ne priznaje JPN Kosova.
Napomena: Sam Plan odbrambene sposobnosti Unije 2030 ne svrstava Srbiju u države sa sličnom vizijom bezbednosti (like-minded states) sa kojima bi EU trebalo da nastavi uzajamno korisno angažovanje i saradnju u oblasti bezbednosti i odbrane. Tu se navode Albanija, Island, Crna Gora, Moldavija, S. Makedonija i Švajcarska.
– Aktivno promovisanje kontrole naoružanja i uspostavljanja mera poverenja na širem regionalnom prostoru, uz zalaganje za maksimalno poštovanje evropskog poretka zasnovanog na pravilima.
2. Pružanje bezbednosnih garancija Kosovu kada su dovedene u pitanje američke
Kao jedan od glavnih motiva potpisivanja Zajedničke Deklaracije HAK navodi se zaštita teritorijalnog integriteta strana i geopolitička previranja u Evropi. Sam dogovor ima za cilj jačane evropskih i transatlantskih integracija Albanije i Kosova, gde se Hrvatska pojavljuje kao stub ove saradnje. Iskustva dve zemlje i Kosova baziraju se na ratu protiv Srbije i teže da odvrate moguću intervenciju Srbije jačajući na taj način JPN Kosova. Navodna pretnja od Srbije će svakako doprineti većim investicijama EU u odbrambeni sektor Hrvatske, Albanije i Kosova kao država sa sličnim vizijama bezbednosti, kako će se to predstavljati. Mogu se očekivati zajednički projekti HAK u okviru gore navedenih programa naoružavanja Evrope, zajedničke vojne vežbe, treninzi, možda i slanje vojne misije u Ukrajinu u okviru nekog budućeg mirovnog paketa. Saradnja i pomoć će se odvijati kroz obaveštajni sistem, razvoj odbrambene industrije, transfer znanja i iskustava, podele ratnih iskustava, savezničke odnose, bolje pozicioniranje Albanije i Kosova prema NATO i EU.
Preporuka za Srbiju:
– Srbija ne sme dozvoliti jačanje anti-srpskog narativa u Evropi tj. sprovoditi aktivnosti koje bi poslužile drugima da je još više koriste kao izgovor za svoje vojne projekte i nacionalne ambicije, već insistirati na svojoj vojnoj neutralnosti i težnji za članstvom u Uniji kao osnovi spoljnopolitičkih odluka i tražiti partnere unutar EU za aktivnu saradnju u konkurisanju za evropske projekte odbrane. Srbija je deo Evrope i kao takva teži da aktivno doprinosi miru u Evropi.
Godinu dana posle stravičnih događaja u Beogradu i okolini Mladenovca i dalje se pitamo…?
Šta nam je potrebno kao društvu za bolju bezbednost dece i mladih?
Godinu dana nakon stravičnih događaja u Beogradu i okolini Mladenovca , kao i ekspanziji negativnih devijantnih i uznemirujućih ponašanja dece i mladih u internet prostoru mi i dalje pričamo o istim mukama. SUSB je jedini od svog početka delovanja i pojavljivanja u medijima glasno akcentirao potrebu na razvijanju bezebednosne svesti i kulture. Ukazivali i obrazlagali smo ovu problematiku uvek, gde god i kad god smo imali priliku, te smo sporovodili razne projekte, edukacije i tribine na tu temu i tako činili ono što je do nas.
A gde grešimo kao društvo?
SUSB između ostalog ima i misiju projektovanu kroz oblasti delovanja i zadatke , a to je podizanje bezbednosne svesti i bezbednosne kulture u društvu, te smo samim tim fokusirani na zdrav razvoj i bezbednost dece i mladih u ovom smislu.
Kako se to postiže u potpunosti? Pa jedino kroz 4 stuba socijalizacije o kojima vrlo često pričamo a posebno u medijima u svakoj prilici kada smo bili pozivani i bili izuzetno prisutni u prvim periodima stravičnih događaja od pre godiju dana pa i sada povodom nestanka deteta u Boru.
Šta je Socijalizacija i koja su to 4 njena stuba?
Socijalizacija je skup faktora koji se služe formalnim i neformalnim merama i postupcima u formiranju vrednosti koji se primenjuju u vaspitanju deteta u cilju zdravog psiho-fizičkog i socijalnog razvoja i njegove bezbedne i zdrave integracije u društvo.
Svima nam je poznato da osnovna gradivna jedinca jednog društva jeste PORODICA. Kada nam je to poznato logčno je da je to i prvi korak i autoritet koji vaspitava dete u prvim godinama života i to čini PORODICU/RODITELJA kao prvi faktor uticaja u socijalizaciji deteta.
Sledeći faktor u socijalizaciji u formalnom obliku su PREDŠKOLSKE I ŠKOLSKE USTANOVE tj – OBRAZOVNO-VASPITNE INSTITUCIJE, ali ne smemo odvajati i još jedan faktor socijalizacije koji ide korak uz korak sa ostalim faktorima i to od prvog susreta deteta sa drugima van porodice a to je – VRŠNJAČKA SREDINA i direktno je zavisna od četvrtog narednog fakotra.
Kao sledeći, četvrti faktor soijalizacije ali ništa manje važan jeste DRUŠTVO kao sistem vrednosti koje jedno društvo neguje, promoviše i implementira kroz razne norme (formalne i neformalne) kao što su zakoni, običaji odnosno kulturni obrasci ponašanja. U tome su sadržani mnogi podfaktori uticaja: mediji i javni govor, kultura, politika društva i države, bezbednosna situacija i okolnosti, ali i spoljni uticaji drugih državnih politika, kultura i bezbednosnih pitanja.
Da ne bismo širili ovom prilikom previše, dalje razlaganje ove teme ćemo ostaviti za drugi put kako bimso se posvetili dalje Bezbednsnoj svesti i kulturi, takođe u kraćim crtama a dole na niže ostavljamo vam tabelu koja bolje objašnjava problem dva najvažnija stuba socijalizacije.
faktori socijalizacije
Bezbednosna svest i bezbednosna kultura poizilaze iz opšte kulture i opšte prihvaćenog obrasca ponašanja koje dete usvaja i primenjuje tokom perioda svoje socijalizacije. U zavisnosti od kvaliteta socijalizacije i bezbednsna kultura tj svest će biti razijena i usvojena. Za greške u tome i odsustvo iste ne možemo držati za „dežurnog krivca“ sporedne činioce u tom procesu kao što su npr. Policija i očekivati da ista reši taj nedostatak odnosno grešku socijalizacije osim da u svom delokrugu rada spreči i otkrije i uputi dalje na sistemsko rešavanje putem re-socijalizacije kroz državne institucije i institute.
Društvenu klimu i drštvene vrednosti i oblike ponašaja formiramo svi mi kao društvo tj većina, te ukoliko ta većina nema bezbednosnu svest i kulturu onda ni društvo neće biti ništa bolje. U svemu tome tako, to takvo društvo onda treba da ustupi prostor i da prliku stručnim ljudima i profesionacima u svojim poljima delovanja da rukovode bezbednosnom politikom i rešenjima.
U rešavanju ovog društvenog problema treba krenuti prema istim onim stubvima socijalizacijama kojem sam već naveo gore ali sa akcentom na rešavanje problema PORODICE kao gradivne jedince jednog društva, ali počevši od javnih aktivnosti usmerenih na DRUŠTVO u regulisanju javno dostupnog sadržaja, društveno-političke klimei uređivanja institucija usmerenih na održavanja PORODICE, a uz maksimalu pomoć REFORMISANIH VASPITNO-OBRAZOVNIH INSTITUCIJA i POTPUNO REFORMISANIH CENTARA ZA SOCIJALNI RAD.
Aktivnosti i mere moraju biti simultane i na ovakvoj relaciji. Kada se ova relacija uredi i podigne na viši nivo onda se i 4. preostali faktor tj stub socijalizacije VRŠNJAČKA OKOLINA i njihovo ponašanje usklađuje i utapa u takav opšti društveni narativ.
U skladu sa tim, napominjem da je potrebno slediti primer V. Britanije u donošenju zakona od 2019.godine u kontroli i srečavanju osetljivog i štetnog sadržaja u digitalnim i svi drugim medijima koji narušavaju zdrav i bezbedan razvoj dece i mladih (intelektualno/mentalno i fizički/zdravstveno).
Takođe još jednu od konkretnih mere predlažemo uveđenje novog člana u Krivični zakonik u Posebnom delu, u glavama 13 (Krivična dela protiv života i tela) i 14.(Krivična dela protiv slobode i prava čoveka i građanina), a po ugledu na član 185b (protiv polne slobode prema maloletnom licu) koji posebno sankcioniše vršenje krivičnih dela putem računarske mreže ili komunikacije drugim tehničkim sredstvima, a sa posebnim akcentom na decu i mlaloletnike.
Predlog člana KZS : Iskorišćavanje računarske mreže ili komunikacije drugim tehničkim sredstvima za izvršavanje krivičnih dela sa elementima nasilja kojim se uzenemirava javnost.
(1) Za izvršenje krivičnog dela kojima se narušava život i telo i dostojastvo drugog punoletnog lica koristeći računarsku mrežu ili komunikaciju drugim tehničkim sredstvima kazniće se od 6 meseci.
(2) Za izvršenje krivičnog dela kojima se narušava život i telo deteta ili nemoćnog lica, kao i zdrav razvoj i dostojanstvo deteta ili maloletnika ili nemoćnog punletnog lica, koristeći računarsku mrežu ili komunikaciju drugim tehničkim sredstvima kazniće se od 1 godine.
Takođe uvesti isti član i u Zakon o maloletnim učiniocma krivičnih dela i krivično pravnoj zaštiti maloletnih lica se najstrožijom vaspitnom merom ili merom bezbednosti. U članu 29. istog zakona treba reč „do 10 godina“ zameniti rečenicom „do 40 godina, gde nakon navršavanja 21 godine prelazi u zatvor za odrasle.“Uz to su potrebna i usaglašavanja sa drugim zakonskim i podzakonskim aktima koji imaju vezu sa navedenim kaznenim ograničenjem u dobu.
(Maloletnički zatvor
Član 29
Maloletnički zatvor ne može biti kraći od šest meseci ni duži od pet godina, a izriče se na pune godine i mesece. Za krivično delo za koje je propisana kazna zatvora dvadeset godina ili teža kazna, ili u slučaju sticaja najmanje dva krivična dela za koja je propisana kazna zatvora teža od deset godina, maloletnički zatvor može se izreći u trajanju do deset godina.)
Takođe, zalažemo se i za strožiju kaznenu politiku nadležnih sudova, kao i hitnu, transparentnu i doslednu rekaciju nadležnih obrazovnih institucija u ovom smislu kroz nove odrednice u postojećim protokoloma i pravilnicima za obrazovne institucije i brzu i transpartentnu reakciju Cenatara za socijalni rad i izveštavanje javnosti!
Verujemo da ćemo se kao društvo osvestiti i shvatiti sve greške i sa stručne strane sagledati sva rešenja u interesu deteta i čoveka a za bolju bezbednost i društvo slobodno od straha!
Dejan Milutinović
SAOPŠTENJE ZA JAVNOST CENTRA ZA NEPROLIFERACIJU, KONTROLU NAORUŽANJA I RAZORUŽANJE SUSB POVODOM NAJAVA O UKIDANJU ZAKONA O ZABRANI IZGRADNJE NUKLEARNIH ELEKTRANA U SRBIJI
Povodom namere uvođenja nuklearne energije u Srbiji, Centar za neproliferaciju, kontrolu naoružanja i razoružanje SUSB poziva rukovodstvo Srbije da:
-
Obavesti javnost o tačnom sadržaju Memoranduma o razumevanju sa Francuskom elektroprivredom, uključujući i tačnom predmetu sporazama, roku trajanja i troškovima,
-
Upozna javnost sa svim aspektima upotrebe nuklearne energije kako bi se pitanje ukidanja Zakona o zabrani i uvođenja nuklearne energije u Srbiji sagledalo na sveobuhvatan način
-
Obavesti javnost odmah na početku razmatranja izgradnje bilo klasičnih nuklearnih elektrana bilo kupovine malih modularnih reaktora kako će se skladištiti nuklearni otpad i na kojoj lokocaji, kao i koje će se mere zaštite preduzimati i sa kojom radnom snagom,
-
Organizuje stručne i javne debate na temu prednosti i mana nuklearne energije – problema sa kojima se zemlje koje imaju nuklearnu energiju suočavaju i prednostima koje dobijaju za preduzete rizike
-
Kakvo je stvarno stanje stvari po pitanju posedovanja nuklearne energije u Evropi – trendovima napuštanja nuklearne energije u pojedinim zemljama i trendovima intenziviranja promovisanja nuklearne energije u istočnoj Evropi i pravljenja planova za izgradnju novih nuklearnih elektrana
-
Razloga za promovisanje malih modularnih nuklearnih reaktora, njihove cene i prednosti u odnosu na klasične nuklearne elektrane
-
Otklanjanje straha da se mali modularni reaktori ili klasične nuklearne elektrane mogu koristiti kao mete agresije ili terorističkih aktivnosti.
Zakonom o zabrani izgradnje nuklearnih elektrana iz 2005. godine (nasleđen od 1989. I 1995. Godine) zabranjena je izgradnja nuklearnih elektrana, postrojenja za proizvodnju nuklearnog goriva i postrojenja za preradu isluženog nuklearnog goriva za nuklearne elektrane u Saveznoj Republici Jugoslaviji odnosno Srbiji. Zabrana se odnosi na: donošenje investicionih odluka, izradu investicionih programa i tehničke dokumentacije za izgradnju nuklearnih elektrana, postrojenja za proizvodnju nuklearnog goriva i postrojenja za preradu isluženog goriva za nuklearne elektrane. Zakon ne zabranjuje naučnoistraživačke i istraživačko-razvojne radove, rudarsko-geološke istražne radove, geološko-seizmička istraživanja i obrazovanje kadrova.
U prethodnih nekoliko godina prisutne su tendencije rukovodstva države da kroz „male“ i „nevidljive“ odredbe nacrta strategija ili predloga pojedinih rukovodilaca u energetskom i odbrambenom sistemu zemlje ukinu zakon i uvedu nuklearnu energiju u Srbiju uz različita obrazloženja – od navodnog smanjivanja računa za struju, preko usklađivanja sa modernim trendovima u energetici radi borbe protiv klimatskih promena do brige za obezbeđivanje održivih izvora energije u uslovima višestruko povećanih potreba Srbije za energijom.
Kulminacija je potpisivanje Memoranduma o razumevanju sa Francuskom elektroprivredom i pokretanje inicijative u Skupštini Srbije za ukidanjem Zakona o zabrani izgradnje nuklearnih elektrana u Srbiji početkom aprila 2024. godine. Iz tog razloga Centra za NKNiR će se aktivno baviti ovim temama.
U Beogradu,
11.4.2024.
AKTUELNI SUKOB IZRAELA ( IDF ) I HAMASA U POJASU GAZE
Priredio:S.S.U.B. – saradnik
Miroslav Vukas, Mast .polit.spec.dipl.ecc
za bezbednost,borbu protiv teroizma i org.kriminala
Kraj ili novi početak celokupnh svetskih političkih, ekonomskih, industrijskih, geopolitičkih, religijiskih odnosa…, i drugih relacija na globalnom nivou, a koji proizilaze iz aktuelnog ili bar za sada teritorijalno, ograničenog rata u Izraelu i Pojasu Gaze, i onih globalnih relacija kakve sada poznajemo.Tekst je nastao,kroz intezivno medijsko praćenje, dešavanja u Izraelu i sukobu sa militantnim palestinskim Hamasom, u Pojasu Gaze, a koji bezmalo traju i više od 90 dana. Samim tim, podacima i tekstualnom analitikom, obuhvaćena su i neka od prethodnih dešavanja na područiju Bliskog istoka, uključivši i geopolitiku, zatim oružane sukobe i militantna delovanja pojedinih ekstremnih organizacija, na tom zaista složenom i verski obojenom prostoru iznoseći ponekad i svoje lična razmišljanja i procene , a sve to objedinjeno u formi analitičkog komentara.
AKTUELNI SUKOB IZRAELA ( IDF ) I HAMASA U POJASU GAZE
Velike žrtve, materijalna razaranja, ogroman broj izbeglih sa podučja zahvaćenim ratom.Mogući nestanak teritorije pod kontrolom Palestinaca ? Novi potencijalni širi ratni sukob, Izraela i čitavog Arapskog sveta- članica Arapske lige. Religijiski i ratni sukob Judeizma i Muhamedanstva, sa relativno mogućim uključivanjem dela Hrišćanskog sveta. Ugroženi, pomorski putevi. Ugrožena proizvodnja i transport nafte. Potencijalna i relativno, nova migrantska kriza prema Evropi. Kako sprečiti Argamedon i III svetski rat? Postoji mogućnost, da se u ograničenom sukobu, pojedine terorističke organizacije, posteno prevedu u oslobodilačke pokrete i druge vojne formacije. Ako se upravo, u ovom oružanom sukobu „lome“ i različiti interesi iz različitih centara moći i dubokih država, možda se ovde polomi i Anakonda interesni prsten Zapane talasokratije !?
Ovaj analitički tekst,a koji se odnosi na ratna dešavanja u Izraelu, odnosno Pojasu Gaze i sukob Izraela ( IDF ) i ekstremnog Hamasa, ispred Palestinaca, uz jošu vek, gorući sukob između Ukrajine i Rusije, čitav Bliski istok, postepeno „ gura“ u jedan širi ratni sukob, ako i ne u III svetski rat. Od Prve dekade Oktobra meseca, tačnije od 07.Oktobra, a još uvek pod, uslovno rečenon Specijalnom vojnom operacijom, IDF ratuje protiv Palestinske populacije u oblasti Gaza, a kako Izraelski zvaničnici tvrde, do potpunog uništenja estremnog militantnogi krila Palestinskog Hamasa, te do oslobađanja svih talaca, njih više desetina, ako ne i više stotina, mahom državljana i građana Izraela, a koje trenutno drži militantno krilo Palestinskog Hamasa, od početka samog sukoba. Trenutno je IDF, završio vojne operacije na severu Gaze, te svoje oružane akcije, usmerava na centralni i južni deo Gaze pod administrativnom upravom Palestinaca.Izazivajući ogromna materijalna i druga razaranja, stvarajući veliki broj stradalih, ranjenih i raseljenih.
Istorijisko definisanje Bliskog istoka,razvoj civilizacija, religija, trgovine,ekonomije, kao preteče današnjih ratova.
Područije Bliskog istoka, a naročito teritorije današnjeg Izraela, Saudijske Arabije, Sirije, Iraka, Irana, Egipta predstavljaju istorijsku kolevku razvoja ljudske civilizacije –Asirija, Mezapotanija,Persija,potom stari Egipat , stara Grčka, te Rim kao imperija i gde su se kroz istoriju i razvoj civilizacije preplitali različiti ekonomski, politički, trgovinski, verski i drugi geoplitički interesi.Ne treba smetnuti, sa uma i nastanaka tri glavne svetske religije na područiju današnjeg Izraela Judeizma, a potom Hrišćanstva i na kraju, u 7 veku nove ere i pojavu Muhamedanstva. Treba takođe, napomenuti i dugogodišnje verske sukobe, kroz različite storijiske periode, od pre nove, kroz čitavi Novu eru, potom kroz Srednji i Novi vek, period kolonijalizma do modernog i Libelarnog kapitalizma. Za Jevreje, Izrael je Sveta i obećana zemlja. Jerusalim je Sveti grad, sa dva puta razornim svetilištem Prvog i Drugog hrama, od kojeg je danas ostao jedan zid- Zid plača ( posebna svetinja za čitavu Jevrejsku populacij).Takođe, Jerusalim sa Galilejom i za celokupno Hrićanstvo bitno je značajan, upravo usled nastanka-kolevke Hrišćanstva kao religije.
Pored toga, takođe i za pripadnike Muhamedanske religije, bez obzira na neka od dva glavna „pravaca“ verovanja „Sunitizam“ i „Šitizam“, sa manjim plemenskim grupacijama, poput npr. sirijiskih Alavita, do jedne od najbrojnije populacije Kurda-narod bez države na Bliskm istoku. Jerusalim, takođi ima veoma veliko mesto u „praktikovanju“ vere i samom- Hadžu-, pošto se za Muhamedanstvo, treće sveto mesto, nalazi upravo u Jerisalimu, džamija Al-aksa, a prva dva su u Saudijskoj Arabiji- Meka i Medina-.Sama džamija Al-aksa, izgrađena je u neposrednoj blizini (svega par stotina metara ), opet za Jevreje najsvetijeg i molitvenog mesta -Zida plača. Upravo u prethodno, navedenom, delimično treba tražiti samo neke, od odgovora, na razrešenje veoma ozbiljnog i veoma opasnog sukoba, odnosno Gordijevog čvora, koji može imati nesagledive posledice po čitavo čovečanstvo. Prema različitim izvorima, Izrael je nuklearna, sila na prostoru Bliskog istoka, koju tradiconalno pomažu vojnotehnološki pre svega SAD, pojedine članice EU pre svega Velika Britanija, Francuska… kao i sam NATO, dok se u neposrednoj blizini gegrafskih granica Izraela, mada ne direktno nalazi i druga potencijalna nuklearna slila Iran, zbog razvoja i usavršavanja sopstvenih nuklearnh potencjala, a po broju vojnika, naoružanja i tehnike i po mnogima, vodeća vojna sila u regionu Bliskog istoka.
Ogromne žrtve i permanntna i stalna razaranja, sa tumačenjem dela Novog Zaveta
Prilkom analize ovog sukoba, koji po broju žtava naročto kod Palestinaca i Hamasa (22 hiljade stradalih Palestinaca, i približno do, hiljadu i 700 pripadnika IDF i to bez podataka zarobljenima i taocima , do sada u vreme nastanka teksta, a naročito veliki broj nastradale i ubijene žena i dece na strani Palestinaca ), potom stepenu razaranja verskih, stambenih objekata, bolnica i drugih objekata i infra strukture, koji u kratkom vremenskom periodu, premašuju razaranja i žrtve od nacista, fašista koji su za isti vremenski period od 100 dana, nastajali u II svetskom ratu npr.kod Staljingrada, neminovno se nameće i pitanje i tumačenje dela Novog Zaveta- Otkrovenje Jovanovo-Gl 9.St.17 “I vidjeh u utvari konje, i one što sjeđahu na njima, koji imahu oklope ognjene i plavetne i sumporne; i glave konja (njihovijeh) bijahu kao glave lavova, i iz usta njihovijeh izlažaše oganj i dim i sumpor.“ Sam, ovaj citirani stih, dovoljnjo besedi, čitaj govori, o kakovom paklu oružanog sukba – rata, između Izraela (IDF ) i Palestinskog Hamasa se radi. Treba napomnuti takođe, prema slobodnom intepretiranju Starog Zaveta, premudrog cara Solomona, „parafrazirajući“, taktiku tadašnjeg načina ratovanja, pod motom „Oko za oko, zub za zub“, što što se može potvrditi u ovom sukobu- do potpunog uništenja Hamasa i njegovog postojanja, a koju čini se prostorne i vremenske distance pri analizi sukoba, primenjuje i sam Izrael izvan svih pravnih, humantarnih normi, „međunarodno prihvaćenih običaja a Ratnog prava o vođenja rata. Što je i stav, većeg broja dobro upućenih, analitičara i tumača celokupnih političkih odnosa, na Bliskom istoku, a posebno relacijiskih i više decenijiskih i političkih odnosa i sukoba Izraela i Palestinaca.Po svim dešavanjima i načinu kako se sukob odvija ili bolje reći ratuje, može se zaključiti i da je Nostradamus, bio u pravu kada je još u XV veku, predvideo ovaj sukob, opet parafrazirajući jedan od njegovih stihova – Goreće istočni okean-i, misleći verovarno na mora i okeane, a koji okružuju Arabijsko pouostrvo.
Potencijalni uzroci, nastanka trenutno-aktuelog sukoba i njegovo evenualno razrešenje ili lančano-kaskadno proširenje na čitav region Bliskog istoka, a možda i nastanak i početak šireg svetskog oružanog sukoba.
Nerešena pitanja ( geopolitička, teritorijalna, globalni interesi ekonomski i drugi,..) iz šesdesetih i sedamdesetih godina, prošlog veka, upravo na područiju i oko Izraela, te arapskih zemalja i drugih, bliskoistočnih država u pomenutom regionu, rezultovalo je sa ovim današnjim i još uvek aktuelnim oružanim sukobom (bez obzira na privremene prekide sukoba i povremenih ograničenih ratova, „terorističkih“ akcija i sl., a pre svega, od 1948.godine, na ovamo Bliskoistočnom delu Azije. Od formiranja i priznanja Jevrejske države, na tertoriji današnjeg Izraela, dovode do ovog što danas imamo.Pre svega, misli se na dva Jevrejsko Arapska rata i dve palestinske oružane Antifade ( „ustanka-revolucije“) pripadnika palestinske populacije, u tom regionu od početa 60 –tih, pa sve do kraja 80- tih godina, prošlog veka i uz IV nazovi „demokratsku obojenu revoluciju“ –Arapsko proleće i svrgavanje legitimnih vada i vladajućih poredaka u pojedinim državama Magreba, Libije, Egipta, na početku ovog veka i nedavnih i još uvek ograničenih i delimičnih oražanih sukoba u Siriji, izmđu pro Iračke -BASS partije i ISIS-a, zatim povmeni sukobi ( već duži niz godina ), zatim povremeni oružani sukobi Jemena i Omana, kao i sami oržani sukobi unutar njih ( manjinski Tutsi, u sukobu sa većinskim sunitskim i drugim plemenskimkim i vertskim zajedncama-grupacijama).I ove dve granične međusobnim ratom zahvaćene države, takođe predstavljaju, interesantno političko i vojno područije za eventualno rasplamsavanje šireg sukoba na Bliskom istoku. Podsećanja radi, oružane formacje Jemena, nedavno su, pre prve dogovorene delimične razmene talaca, između Palestiskog vojno političkg krila Hamasa i Izraelskog IDF raketirale, neke od položaja izraelske Armije. Takođe, problem može predstavljati i Liban, sa čije teritorije oružano deluje i proiranski šitski Hezblah, prema civilnoj teritoriji i vojnim formacijama Izraela. Liban je severna granična država sa Izraelom takođe, u ne tako dalekoj prošlosti-80-tih i 90-godina, bio je izložen razornom građanskom ratu različitih političkih,ekonomskih i drugih globalnih interesa.Poznat je, kao država različitih verskih religija, a ujedno i kao delimično, uslovno rečeno, predstavlja, utočište pojedinih lidera različitih ekstremnih frakcija, sa militantnih predznakom organizacija i njihovih lidera sa šireg područija Blistog istoka. Hašemitska krajevina Jordan, trenutno u političkom i vojnom smislu „ posmatrač“, u aktualnim dešavanjima IDF-a i oružanog krila Hamasa, a „ a netreba smetnuti sa uma“, da se posle izvedeog Arapskg proleća u Egitu i svrgavnja sa zvančne vlasti, tadašnjeg aktelnog predsdika Hosnija Mubaraka, gotovo celokupno rukovodstvo, po zapadim mđunarodnim usvojnim konvencijama, teroristička i militantna rganizacija -Muslimanska braća- „preseljena“u Jordan i odatle povremno delju.Po mnogim, svetskm i domaćim analitičarma i poznavacima ukupnih dešavanja na Bliskom istoku, smatra se da je „Muslimanska braća“, kao verska i militantna organizacija, tvorc su Hamasa, odnosno njegovg tvrdog miltannog krila. Postoje i druge tvrdnje, da je Hamas osnovan 70-tih godina uz prećutnu saglasnost i znanje CIA i Mosada, za raziku od dela miltantno umerenog Al –Fataha, koji je sa delom političkg vrha PLO trenutno učestvuje, u vlasti pod okriljem- liderstvom Abu Abasa , na teritoriji Gaze pod adminstrativnom upravom Palstinaca.
Oružanom sukobu, prethodili su konstantni, manji i veći oružani sukobi, sa nestabilnim i aktivnim militantnim delovanjem različitih političkih organizacija na Bliskom istoku.
Ovom, prethodnom treba, dodati i permanentno povremene,oružane akcije militantnih akcija i dugih ekstremističkih organizaija u neposrednoj blizini granca Izraela, prevashodno kurdske KPK (tretirana kao teroristička levičarska oružana organizacija), zatim Sivih vukova ( turska militantna i teroristička organizacija), koje prevashodno deluju na tlu Turske, dela Evrope, a povremeo i u samom regionu Bliskog istoka.Turska je inače, veoma aktivno uzela oružano i vojno učešće na teritoriji Sirije,(nedavni i sa avio udarima po Sirijiskim i na severu Iraka položajima i ciljevima militatnih milicija,odnosno polu- vojnim grupacijama, koje su po okriljem zvanične vlasti u Siriji i aktuelnog presednika Bašara el Asada i proiračke, uslovno rečeno mekane socijalističke BASS partije, iz redova populacje, manjinskih Alavita u Siriji.Sama Turska, na svojoj teritoriji, ima veliku populacju izbeglica (prema različitim izvorima, procene su od 12 od 15 miliona), iz mnogih zemalja pomenutog regiona a i šire. Takođe, ima i više decenijsko nerešeno pitanje sa Grčkom u istočnom Egeju i decenijiski potencijalni i latentni, oružani sukob sa Kiprom, posle okupacije i invazije istočnog dela, tog ostrva u drugoj polovini prošlg veka. Geografski posmatrano, sa geopolitičkih relacija, sve se dešava u blizini sadašnjeg aktuenog oružanog sukoba Izraela i Palestinaca, odnosno militantnog krila Hamasa. Podsećanja radi, od 07.oktobra 2023. godine, kada je počeo ovaj nesrećni rat, stradalo je po nekim međunarodnim izvorima i procenama, više od 1.700 Izraelaca civila, vojnika i talaca i preko 22.000 Palestinaca. Inače, neophodno je napomenuti, da je procena da ukopno u Pojasu gaza i na Zapadnoj obali, te i u Izraelu, živi približno oko 4,5 miliona Palestinaca ( Arapska grupa naroda), dok nešto više od pola miliona Palestinaca, živi u državama u okruženju, zatim u emigraciji, prevashodno Čileu, SAD, Nemačkoj i Francuskoj.Dok je po dostupnim podacima, na područiju Izraela po površini nešto većoj od površine AP Vojvodine, živi nešto više od sedam miliona Izraelaca. Podsećanja radi, Pojas gaze je teriotorija, dužine od 37 kilometara i širine do 10 kilometara, smatra se najgušće naseljenom oblasti i sa najmlađom populacijom na svetu.
Današnje geopolitiče, ekonomsko-političke i vojne prilike u neposrednoj, blizini Izraela i Pojasa Gaze, sa osvrtom na Iran , Jemenske Hute, Sadijsku Arabiju, sa potencijalnom blokadom plovdbe skraćenim pomorskom putem kroz Sueski kanal.
U nastavku tekst, radi boljeg sagledavanja svih prilika i u ovom slučaju „neprilika“ danas u Siriji imamo i ostatke -džepove- još uvek aktivng ISIS-a, dok u širem regionu, postoji i ativna militantna islamstička Al-Kaida. Potom u Iraku, postjeveće ili manje miltantne kurdske, sunitske, a u manjem delu i šitske paravojne islamističke organizacije, koje se povremeno „oglašavaju“ sa svojim oružaim akcijama u Iraku. Samim tim, geopolitički i drugi džavni i politički i ekonomski odnosi, u širem smislu reči, nisu u ovom trenutku definisani ni izmđu Šitskog Irana i Sunitske Saudijiske Arabije, a obe predstavljaju, veoma moćne oružane vojne sile, na Bliskom istoku i to u neposrednj blizini samog Izraela.Ali, postoje nedavne naznake otopljavanja međusobne bilateralne saradnje.
Sunitski Iran, posle pobede, Islamske revolucije s početka 70-tih godina prošlog veka, postepeno se okreće sopstvnom privrednom, industrijiskom i vjnom razvoju i na taj način smanjuje uticaj i zavisnost od stalih svetskih sila,a prevashodno zapadnog i Američkog uticaja. U novije vreme, prema tvrdnjama pre svega SAD-a i drugih, odnosno pojedinih zapadnih zemalja, aktivno radi na razvoju i usavršavanju sopstvenog nuklearnog programa. Poznat je i po razvoju usavršavanju, novih vojnih i ratnih tehnologija, posebno dronva koje isporučuje Rusiji u oružanom sukobu sa Ukrajinom.Da prestavlja, zaista resektabilnu oružanu silu zasnovanu na ratnoj tradiciji, posebno kao potomci drevnh Persijanaca,srednje vekovnih ograničenih ratnih sukoba, borbom protiv kolonijalizma, te kasnije ratnog sukoba sa između Iraka i Irana, sa početka 80-tih godina XX veka, govore i neki od sledećih publikovanih i dostupnih podataka, da se Oružane snage Irana, mogu posmatrati po dva, odnsno tri segmenta. Prvo onaj zvaničan, za koji je odgovorno Mnstarstvo vojno i Iranska VrhovnA komanda broje 820 hiljada vojnika, „razvrstanih“ u kopnenu vojsku, mornaricu, ratno vazdhoplovstvo i protiv vazdušnu dbranu. U drugom segmentu imamo i uslovno rečeno čuvare Islamske revolucije Irana, – Pasardani, koji po dostupnim podacima broje, približno oko 945 do 950 hiljada vojnika, a pošto imaju i sopstvnu, nezvisnu mornaricu, specijalne snage i raketne sisteme, te ovom prethodnom broju, treba dodati još i preostali broj od 125 hiljada, obučenih i dobro opremljenh vojnika u redovima Pasardana.Na kraju i treći segment prestavljaju Basidži- Dobrovoljačka vojska – (po nekim tumačenjima paraovojska ), od po nekim iranskim izvorima broje i od 12 mliona i 600 hiljada pripadnka, sve to na približno 80 miliona stanovnika, prestavlja zaista respektabilnu oružanu i vojnu silu na Bliskom istoku.I ako, u trenutno“ zategnutim „ diplomatsko-političkim odnosima,koji upravo zbog zbog aktuelnog sukoba ulazi u fazu otopljavanja i sa Saudijiskom Arabijom kontroliše Persiski zaliv, Ormuski moreuz i izlaz u Indijiski okean, a takođe i pomorski put, prema Kataru, Kuvajtu, Iraku, UAR …Po nekim podacima, iz Persijskog zaliva dnevno, u toku čitave kalendarske godine, isplovi 18 do 20 preko- okeanskih brodova- tankera, a svaki natovaren i sa milionskim tonama barela sirove i delimično perađene nafte i naftnih derivata, ploveći prema lukama u Japanu, Kini, Autraliji, Indoneziji, SAD-a, Kanadi, Evropi i ostalim lučkim destinacijama širom ostalog sveta. Sam Iran, prema dostupnim podacima ima iznad 85 miliona stanovnika, sa procenjenom vrednost naftnih zaliha rezervi od 137, 6 triliona barela nafte i nalazi se na četcrtom mestu po pitanju zaliha u svetu. Dakle, može se zaključiti da se celokupna proizvodnja i transport nafte, sa tog dela Bliskog istoka kontroliše od strane pomenutog Irana, koji takođe otopljava diplomatske odnose i sa drugim islamskim državama u tom regionu, a posebno sa Egiptom, kao i državama članicama OPEK-a.Treba se samo setiti, sedamdesetih godina, prošlog veka i Drugog naftnog šoka, te kakve je poremećaje izazvao na svetskom tržištu nafte, derivata nafte, te kakove su kosekvence bile na polju svetske ekonomije, a i šire.Iran i Saudijiska Arabija, sa nekih nešto više od 6 miliona stanovnika i sa samo vojnim budžetom od 38 milijardi američkih dolara, sa procenjenim zalihama od 26 triliona barela nafte, što predstavlja 24 posto ukupnih svetskih zaliha „crnog tečnog zlata“. Inače u procenjenim zalihama nafte među državama članicama OPEC, države Persijskog zaliva, učestvuju gotovo i do 60 odsto, od ukupnih zaliha. Inače, obe pomenute države, u sukobu IDF i Hamas, kao i ostale arapso-islamske države u regionu, još seuvek drže se po strani i nisu direktno ukjučene u sukob u Gazi. Važno je istaći, da je nedavno Saudijska Arabija postala punopravni član BRIKS-a, a takođe i Iran od 01.Januara 2024.godine . U koliko se desi,da se formira širi islamski, te arapski ekonomsko i vojni front, preko članica Arapske lige i to, protiv Izrala, a već se traži zabrana isporuke nafte i naftnih derivata Izraelu, od strane arapsko-islamskih država, potom ako se, Jemenski Huti, kao oružana vojna frakcija-grupacija,još aktivnije i sa distance uključe u oružani sukob IDF( Izrael ) i Hamasa, (direktno – indirektni), te blokiraju plovidbu, ka i iz, Sredozemnog mora preko Sueskog kanala i Crvenog mora, celokupna plovidba tim pomorskim putem, produžava se za nekih 20 hiljada kilometara, oko juga Afrike, prema krajnim destinacijama, što će za sigurno, kao posledicu imati, neminovni skok cena nafte, njen transport skladištenje i upotrebu u svetsko ekonomsko i cenovnim odnosima.Kroz, potencijalno, a i eventualno, ali za sigurno uvećane cene, same eksplaticione, derivatno tržišno prilagođene i transportntovane nafte, i ne samo nafte već i drugih prirodnih, privrednih industriskih, poljoprivrednih proizvoda …, treba posmatrati i celokupnu, makro ekonomsku sve obuhvatnu turbulenciju u globalnoj, geopolitičkoj ekonomiji, kao i na svetskom tržištu i bezijanskom poslovanju. Za očekivati je, po slobodnoj proceni ,vrlo i eventualno i to veoma skoro-„Treći pa i Četvrti naftni šok“ na globalnom nivou.
Posledice koje mogu nastati, ako se oružani sukob ne reši, već se proširi na region Bliskog istoka, a možda i šire.
Ovaj gorući ratni sukob, u kome, obe sukobljene strane,“ „čitaj zaraćene“, idu do istrebljenja,- IDF(Izrael) do potpune eliminacije političkog i vojnog delovanja Hamasa, pa i u poslednje vreme pominjanja, političkog delovanaja Palestinskog Fataha u čitavoj Gazi( severno i južno), a Hamas i uslovno „preneto“-rečeno,oružana borba, do smrti svakog Jevreja, koga, treba ubiti i baciti u more““, uz nemoć poštovanja i primene usvojenih rezolucija Ujedinjenih nacija, otvara novo svetsko oružano žarište, sa velikim brojem stradalih, prognanih,ranjenih, raseljenih…otvara, mnoge izbegličke i migracione i ekonomske probleme, i ne samo to za arapske zemlje, Bliskog istoka, Severne Afrike, država Magreba, do same Evrope pa i dalje. Jeste bilo, u nekoliko navrata u proteklom periodu, propustanja konvoja sa humanitarnom pomoći, od strane IDF u pojas Gaze u blizini Rafe sa granicom prema Egiptu, ali je sve to nedovoljno u odnosu na broj Palestiske populacije, koja živi u pojasu Gaze. Ovaj, oružani-ratni sukob, na teritoriji Izraela i celokupnog pojasa Gaze, zaista sa aspekta ljudskosti i humanosti, nije bio potreban. Do pre neki dan, kako su preneli pojedini štampani i elektronski mediji, smrtno je do sada stradalo, negde oko 22 hiljade Palestinaca.Područije čitave Gaze, pod stalnom je opsadom i konstantnim granatiranjem i raketiranjem od strane IDF-a, koji pod formom Specijalne vojne akcije protiv Hamasa, povremeno transformiše taktički i operativno, sa kako sada sa distance gledano, do potpunog unišenja ne samo Hamasa, nego i raseljavanja svih Palestinaca iz pojasa čitave Gaze.Kako se u poslednje vreme može čuti, usled pronalaska,sa geološko-ekonomskih aspekata isplativih za potencijalnu eksploataciju zaliha, nafte i zemnog gasa u Gazi i na područiju Zapadne obale, pod kontrolom i administrativnom upravom Palestinaca. Slobodno se može reći, da su pale, sve maske ( po slobodnoj proceni autora), o realnosti i racionalnosti- političke, eonomske, geoekonomske, vojne, interesne, geopolitičke, teritorijalne, nacionalne i verske tolerancijie.Stacioniranje Američke oružane flote u Sredozemnom moru i u blizini samih sukoba, a na istočnom delu Bliskog istoka,već se povremeno oružano sukobljavaju sa Jemenskim Hutima, po slobodnoj proceni govori, o što boljem zauzimanju pozicija za ono što verovatno uskoro sledi u širim razmerama.Treba li, pominjati povremene razmene vatre sa Hezbolahom iz Libana, potom političkim i ekonomskim provociranjem za sada uzdržanim Iranom, potom od pojedihih manjih i većih političkih različitih Palestinskih i drugih arapskih organizacija na Arapski džihad, te udar na Izraelske ciljeve, kao i ciljave njihovih saveznika širom sveta. I samim vraćanjem, na početak ili delove napisanog u prethodnom delu teksta, neminovno u promišljanu navodi, na „neminovni“Argamedon ili „pucanje“Anakonda prstena i to baš, (po autoru ) na teritorij i prakolevki-ma razvoja, celokupne iskonske ljudske civilizacije,religije, ekonomije i celokupnog prosperiteta i razvoja čovečanstva.Trenutni i aktuelni, oružani sukobi, pa i oni u prećutnoj najavi sa latentnim –gorućim potencijalima, kao i oni u „inicijalnim“ najavama u drugim delovima sveta, iz različitih interesa (vojnih, ekonomskih, političkih…), po „čoveka“ mogu biti veoma i „verovatno“u jednom delu ograničeni,a ko ne i civilizacijiski pogubni. Ovde,se ne govore i ne promišlja i “ ne proriče“ Anštajnova-Terorija relaviteta, odnosno ona priča u parafraziranju. – O vođenje III svetskog rata lukom i strelom, već po Svetom Pismu-Novi Zavet- Druga Jovanova poslanica- sa naznakom na Argamedon-. Pitanje je na kraju.- Kuda globalno srlja čovek,i napredna moderna civilizacija, sada na pragu razvoja i usvajanja novih tehnologija i nazovi nove“ veštačke inteligencije“? Po slobodnoj proceni, ovaj pomenuti oružani sukob, neće se skoro i lako završiti. Za posledicu će imati, ogromna razaranja, veliki broj smrtno stradalih, obogaljenih, raseljenih, pa sve do novih izbegličkih talasa i to ne samo u Evropi nego i šire, kao i neminovunu demografsku i religijisku izmenu, celokupne slike čovečanstva, kakvog sada-danas poznajemo. Takođe, očekivati je i porast i nove talase terorističkih napada, različitih ekstremnih i militantnih organizacija, kao što je i nedavni slučaj, kada je izveden grupni teroristički samoubilački napad pripadnika ISIS-a u Iranu na sahrani, jednog od glavnih komandanata Iranske revolucionarne garde, koji je poginuo u Libanu, prilikom posete toj državi i proiranskom Hezbolahu. Kao, su preneli svetski mediji, u napadu, najmanje četvorice samoubica smrtno je stradalo više od 90 ljudi, a više od 100 je ranjeno.

I na samom kraju teksta, za konstatovati je, da na delu, imamo, još jedan novi primer, sukoba sila dobra naspram sila zla, -prvi je sukob Ukrajina i Rusija -,te još jednog sukoba globalnog kapitala iz pojedinih dubokih zapadnih država, naspram većeg dela naprednih kurturološki tradicionalističkih, odnosno normalnih civilizacijiskih država i tokova i uvreženih pravila i normi življenja, u svrhu i sa ciljem zauzimanja što boljih pozicija, za novu globalnu podelu u sferi uticaja i nastanku novog bipolarnog sveta, odnosno sticanja nove moći i uticaja u novim, svetskim geopolitičkim odnosima, koji se za sigurno stvaraju, menjaju i ništa više, neće biti isto. Novi sukob, globalista mondijalnog tipa, naspram tradicionalista. Novi sukob, atlanske talasokratije, naspram čitavog evroazijiskog kontinenta.
Autor:
Miroslav Vukas, Mast .polit.spec.dipl.ecc
za bezbednost,borbu protiv teroizma i org.kriminala
Pitanje FTO u Srbiji, vizija i standardi
Po ugledu na sve ozbiljne države koje drže do visokog stepena bezbednosne kulture i Srbija bi trebala da razvije metod saradnje bezbednosnih službi, vojske, policije i službi privatnog obezbeđenja. Uvezivanjem ove tri komponente, bezbednosni profil naše zemlje bi izgledao daleko pouzdaniji i stabilniji. Kroz sinhronizaciju rada ovih službi FTO bi trebala da zauzme značajnu funkciju, kao prva preventivna mera na putu sprečavanja kriminalnih radnji.
Sa obzirom da su službenici obezbeđenja treća oružana sila u Srbiji, posle policije i vojske, a po brojnosti nezvanično su na prvom mestu. Trenutna potreba za službenicima obezbeđenja na našem prostoru je preko 50.000 službenika. Uzimajući u obzir brojnost detektuje se nedostatak organizovanosti i zakonske uređenosti u ovom sektoru. Polažemo velike nade da će „Zakon o privatnom obezbeđenju“ kao i drugi zakonski akti uspeti da poboljšaju trenutno stanje, unificiraju procedure, uslove poslovanja, primenu operativno taktičkih mera i radnji te uvežu sektor obezbeđenja u blisku saradnju sa drugim bezbednosnim službama u Srbiji.
Sama činjenica da je donet „Zakon o privatnom obezbeđenju“ rezultira da su radnici obezbeđenja dobili status SLUŽBENIKA obezbeđenja. Ovo je prvi korak sistemskog rešenja jednog od segmenata ovog poslovanja. Duboko verujemo da će se i za ostalu problematiku vezanu za status službenika obezbeđenja u društvu pronaći slična (sistemska) rešenja koja će implicirati poboljšanjem statusa i ugleda kako službenika pojedinca tako i cele ove službene delatnosti. Ovakve okolnosti bi kako direktno tako i indirektno dovele do veće bezbednosne kulture u društvu i sigurnijeg osećaja svakog građanina u prisustvu službenika obezbeđenja.
Zakon je relativno dobro regulisao status i sticanje uslova za bavljenjem neposrednih bezbednosnih poslova, ali je i dalje nedovoljno jasno definisao uslove za sticanje prava na samostalno pokretanje privrednog subjekta koji bi se bavio ovom delatnošću. Tako na tržištu imamo veliki broj pojedinaca koji su ovu delatnost registrovali kao primarnu, bez predhodnih kvalifikacija iz ove oblasti, samo na osnovu lične procene profitabilnosti kako bi uvećali sopstveni kapital. Ovakav princip olakog sagledavanja profesije direktno implicira na njeno urušavanje, jer delatnost ne postavljaju na profesionalan nivo koji zaslužuje. Takođe se ne zalažu na unapređenju i poboljšanju uslova rada, primene novih metoda i usavršavanju službenika niti prate razvoj tehnologije u tehničkim sredstvima koja bi službeniku obezbeđenja povećala efikasnost u radu.
Statusna problematika službenika obezbeđenja se takođe ogleda i kroz platni razred, koji je među pet najnižih u R. Srbiji. Ovo ima direktan uticaj na to da se za poslove iz ove oblasti najčešće odlučuju redovno penzionisana lica, jer im angažovanje na poslu dođe kao kreativan utrošak slobodnog vremena, a lični dohodak od ovog posla dođe kao dopuna budžeta. Ova oblast se pokušala regulisati dopunom Zakona o radu i to tako što su penzionisana lica dovedena na isti pravni status kao i radno aktivna lica. Ne postoje velike olakšice na poreze i doprinose. Očekivalo se da će ove mere doprineti drugačijoj tržišnoj ponudi radne snage i da će kompanije upošljavati mlađa, a ne penzionisana lica. Pošto ova mera nije imala prateću podršku u smislu povećanja platnog razreda, izostao je željeni efekat. Zbog niskih primanja mlađa lica se retko odlučuju za odabir ove profesije kao primarne i jedine delatnosti kojom bi se bavili. Uglavnom su zainteresovani za povremena angažovanja, ali takav način rada onemogućava razvoj i napredak ove delatnosti dinamikom koja bi zadovoljila uslove na tržitu rada.
Gore navedene okolnosti utiču na devijantno tumačenje korisnika usluga, koji na ovu profesiju gleadju samo u domenu lične koristi, te imamo stanje da:
- Su službenici obezbeđenja samo trošak za njihov budžet, ali su prinuđeni da ispoštuju zakonski minimum angažovanja, jer jedino na taj način mogu izvršiti naplatu štete od osiguravajućih društava. Osiguravajuće kuće su postavile uslov da se vlasnik na neki način mora angažovati u zaštiti svoje imovine i da je pokušao na adekvatan način da spreči nastajanje štete. Ovo je uslov da bi se oštetni zahtev uzeo u razmatranje. Dovijanje klijenata na ovom polju poslovanja je da se osiguravaju kod kuća koje im daju najpovoljnije uslove, sa što manjim vremenom angažovanja službenika obezbeđenja. Tako dolazimo u situaciju da uz nisku vrednost radnog sata imamo klijente koji traže takvu satnicu gde službenik obezbeđenja ne može ostvariti ni minimum radnih sati mesečno. Što agencije za obezbeđenje i njihove službenike stavlja u još teži položaj,
- Se ne poštuje predviđena procedura u propisivanju protokola angažovanja. Trebalo bi sistematski uvesti kontrolu privrednih subjekata da li poseduju „Akt o proceni rizika u zaštiti lica, imovine i poslovanja“. Isključivo na osnovu ovog akta izvršiti izradu plana i definisati opšte i posebne dužnosti službenika obezbeđenja u odnosu na njegovu radnu poziciju. Na tržištu je čest slučaj da se zbog stava klijenta ova procedura preskače i da se radi prema želji korisnika usluga.
- Korisnici usluga često zanemaruju obaveze koje im nameću zakonski akti i ne prave razliku između: Akta za procenu rizika za bezbednost i zdravlje na radu, Akta za procenu rizika od katastrofa i Akta za procenu rizika u zaštiti lica, imovine i poslovanja. Kad se klijentu pojasni zakonska regulativa svakog akta i ukoliko pristanu na izradu potrebene dokumentacije ta dokumenta služe samo za ispunjavanje pravne norme (da se ispuni zakonski uslov), a ne da se po njima i postupa. Klijenti vrlo često ne pristaju na broj radnih mesta i satnicu angažovanja službenika bezbednosti koju izrađeni akti predviđaju
- Službenici obezbeđenja vrlo često imaju nedovoljna znanja, sposobnosti i veštine za obavljanje poslova koje se pred njih stavljaju. Kako je navedeno u uvodnom delu prosečna starosna dob službenika ih ograničava na nivo psihofizičke sposobnosti i vrlo često nisu u stanju da odgovore na zadatke na pojedinim pozicijama.
Nameće se zaključak da bi standard pružene usluge od strane bezbednosnih agencija podigli na viši nivo potrebno je iznalaziti sistemska sveobuhvatna rešenja. Poboljšati osnovnu obuku službenika, vršiti kontinuirana usavršavanja, trenažu i testiranja, limitirati određenje pozicije starosnom granicom, poboljšati platni razred službenika i uvesti kontrole u pogledu ispunjenosti uslova da se registruje delatnost od starane civilnih lica koja nisu imali dodirnih tačaka sa obrazovanjem ili poslom u bezbednosnim strukturama.
Imamo i pitanje da li bi mogao da se definiše zakonski minimum po profesijama, da bi službenici mogli da imaju odgovarajuće prihode u poslovima bezbednosti, da bi mlađi kadar mogao biti privučen?
Odgovor je vrlo jednostavan i nameće se iz činjenice da su na teritoriji R. Srbije prisutne strane kompanije za bezbednost, koje su i najveće sa brojem angažovanih službenika, govori u prilog tome da su njihovi sistemi i standardi iznad domaćih kompanija. Na ovaj način imaju platežnu sposobnost koja privlači određen broj ljudi mlađe generacije.
Nadamo se da će se svest u društvu po ovom pitanju promenuti i da će službenici obezbeđenja biti prepoznati kao bazna ćelija bezbednosne strukture u Srbiji. Svojom rasprostranjenošću i angažovanjem po različitim linijama bezbednosnog rada, kao i svojom brojnošću mogu biti stabilan oslonac u obaveštajnoj komponenti državnih službi bezbednosti. Ukoliko učinimo iskorak napred u ovom pogledu, u bliskoj budućnosti ćemo napraviti neizmeriv bezbednosni napredak i tako naš prostor načiniti lepšim i bezbednijim za bezbrižan život svakog pojedinca.
Radionica za FTO i korporativnu bezbednost
Slobodan Janković
Propisi i prakse vezane za oružje u Srbiji: kritički osvrt i analiza novih mera
Autorka: Hana Pollak
Srbija apsolutno prednjači po broju oružja u rukama civila u Evropi. Na globalnom nivou, nalazi se na trećem mestu, a iznad su samo Sjedinjene Američke Države i Jemen, u kome još uvek bukti građanski rat. Procenjuje se da u privatnom posedu ima oko dva miliona komada oružja, kako legalnog, tako i ilegalnog, što znači da na svakih 100 stanovnika, dolazi 30 komada oružja.[1] Srbija je takođe i izvor protoka velike količine ilegalnog oružja, koje se uglavnom kreće ka Zapadnoj i Severnoj Evropi.[2] Veliki deo oružja je ostao u rukama civila od ratova devedesetih godina, a među stanovništvom preovlađuje kult držanja oružja u kući.
Nakon dva masovna ubistva počinjena u Beogradu 3. i 4. maja, predsednik Srbije je 5. maja 2023. godine najavio a Vlada istog dana usvojila niz novih mera, usmerenih na smanjenje broja oružja u privatnom posedu.[3] Kada pričamo o kontroli konvencionalnog oružja, trebalo bi da se fokusiramo na više tačaka. Koliko je lako nabaviti oružje i koji su uslovi koje lice treba da ispuni, kako i koliko često se nosilac kontroliše tokom trajanja dozvole, da li postoje sveobuhvatne strategije za razoružavanje, kao i koliko je efikasna razmena informacija pri analizi uspešnosti kontrole. Bitno je i relativno često ažurirati podatke kako bi uspeh određene politike bio praćen. Pored toga, trebalo bi obratiti pažnju i na praksu sprovođenja propisa.
Ova materija je u našoj državi obrađena u Zakonu o oružju i municiji koji poznaje dozvolu za nabavku oružja i dozvolu za nošenje oružja.[4] Osim iz razloga zaštite lične bezbednosti, pravna i fizička lica mogu nabavljati oružje za lovačku ili sportsku delatnost i zbog kolekcionarstva. Lice koje podnosi zahtev za dozvole mora biti punoletno, zdravstveno sposobno i obučeno za nošenje i korišćenje oružja. Pored toga, ne sme biti krivično osuđivano ili kažnjavano za prekršaje iz oblasti javnog reda i mira. Još jedan od uslova jeste bezbednosna provera mesta prebivališta i radnog mesta. Potrebno je obezbediti uslove za bezbedan smeštaj i čuvanje oružja. Načelno, srpsko zakonodavstvo se ne razlikuje mnogo od propisa ostalih država regiona ali i pored toga, imamo najveći broj oružja u privatnom posedu. Jedini izuzetak je Albanija, gde samo lica na partijskim i državnim funkcijama mogu dobiti dozvolu za nabavku i nošenje oružja.
Zdravstvenu sposobnost treba dokazati lekarskim uverenjem, koje je do sada, trajalo 5 godina. Pored fizičkog, treba proveriti i mentalno zdravlje podnosioca zahteva, međutim specifičnosti provera propisuje ministar zdravlja. Postavlja se pitanje koliko je svrsishodno vršiti ove preglede ukoliko će to biti samo jednom u 5 godina, kao i na koji način se na jednom pregledu može izvršiti evaluacija mentalnog stanja. Takođe, postoji diskrepancija između obaveza koje lekari imaju u državnim i u privatnim ustanovama. Kada nadležni organi izdaju dozvolu za oružje, MUP o tome treba da obavesti izabranog lekara, koji od tog trenutka ima zakonsku obavezu da prati promene u zdravstvenom stanju nosioca oružja. Međutim, postoji veliki broj lica koja se leče privatno, i izabrani lekari u državnim klinikama nemaju način da ispunjavaju svoju obavezu, a univerzalan način razmene informacija ne postoji[5].
Iako definitivno postoji mesta za dopunjavanje zakonodavstva, moramo obratiti pažnju i na sprovođenje već postojećih mera na terenu. Naime, praksa policijskih stanica, vezana za poštovanje propisa, nije ujednačena. Postoji podatak o tome da neke policijske stanice u Srbiji daju mnogo više dozvola od drugih, koje su pak rigidnije. Ovo može biti, kako zbog različitog broja stanovnika u različitim opštinama, tako i zbog stvarne „lakše“ primene procedura. Ukoliko je zaista u pitanju ovo drugo, da se zaključiti da ili način obuke policijskih službenika, ili nadzor nad njihovim zadacima predstavlja problem za potpunu implementaciju propisa.
Pri proveri mesta prebivališta, policijski službenici nisu u obavezi da razgovaraju sa partnerom i ostalim članovima porodice, a rodna perspektiva nije uvrštena u propise. Statistički podaci izneti u SEESAC-ovoj analizi “Rod i malokalibarsko i lako oružje u Jugoistočnoj Evropi“, pokazuju da je većina nosilaca oružja muškog pola, a muškarci su i sami najčešće žrtve nasilja počinjenog vatrenim oružjem.[6] O propustima u praksi, kao i o neusklađenosti propisa sa problemima rodno zasnovanog nasilja, govori i najnoviji primer iz Novog Sada. Žrtva femicida, prijavila je svog bivšeg partnera, kome je bila izrečena zabrana prilaska i kontaktiranja. Uprkos činjenici da su nadležne institucije znale da se radi o licu koje radi u prodavnici oružja, da je lovac kao i da mu je ranije oduzimana dozvola za posedovanje oružja, one su zažmurile.[7] Od početka godine, u Srbiji je izvršeno sedamnaest femicida od kojih je pet počinjeno vatrenim oružjem.[8] Akcioni planovi vezani za ravnopravnost polova u regionu ne bave se kontrolom oružja.
Akcioni planovi u kontekstu međunarodnih obaveza, trebalo bi da najpre isprate preuzete obaveze iz dva dokumenta. Srbija je deo Mape puta za rešavanje ilegalnog posedovanja, zloupotrebe i krijumčarenja lakog i malokalibarskog oružja, usvojene na Samitu o Zapadnom Balkanu u Londonu 2018. godine. Fokus Mape jeste usklađivanje regulativa država regiona sa zakonodavstvom Evropske unije, kao i smanjivanje količine oružja u rukama civila. Godišnji izveštaj koji prati implementaciju ove inicijative iz 2020 godine, pokazuje da je Srbija samo delimično uskladila svoje zakonodavstvo na propisan način.[9] Pored ove inicijative, još jednu međunarodnu obavezu predstavlja i Akcioni program Ujedinjenih Nacija za malo i lako naoružanje.
Šta se dešava na planu kontrole oružja trenutno i da li nove mere imaju adekvatan domet? Predsednik Republike Srbije je u javnom obraćanju, sazvanom povodom dva masovna ubistva, predložio niz novih mera, koje je Vlada u rekordno brzom roku usvojila. U pitanju je proces od samo nekoliko sati nakon njihove javne najave. Konsultacije sa sektorom civilnog društva nisu obavljene, i za sada nije objavljen referentni okvir za praćenje napretka novih politika. Najpre, uveden je moratorijum na izdavanje novih dozvola za nabavku oružja, u trajanju od dve godine. U roku od tri meseca, najavljene su revizije svih izdatih dozvola, kao i provere da li se oružje propisno drži na mestu stanovanja.[10] Što se izmene zakonodavstva tiče, predviđeno je pooštravanje uslova za držanje kratkog oružja i obavezan otkup ukoliko ti novi uslovi ne budu ispunjeni, retroaktivno. Naglašeno je i da će se lekarske provere koje podrazumevaju i psihološke i psihijatrijske preglede, sada sprovoditi na svakih šest meseci a zatim i na godinu dana.[11] Nije naglašena volja da se podaci državnih i privatnih ustanova objedine u jednu bazu podataka, niti je bilo reči o odgovornostima privatnih lekara. Sledi i pooštravanje kriterijuma za nabavku lovačkog oružja. Započeta je i velika kampanja dobrovoljne predaje oružja. Do 7. juna 2023, (8. juna je prvobitno bio rok za predaju nelegalnog oružja građana), prikupljeno je više od 78.000 komada oružja i minsko-eksplozivnih naprava, a akcija je produžena do 30. juna.[12]
Čini se da navedene mere ipak ne sadrže fokus na otklanjanju praznina između prakse i propisa a nadzor rada policijskih stanica i nadležnih službenika pri izvršavanju svojih dužnosti vezanih za kontrolu naoružanja se ne spominje. Formiranje istražnih komisija u okviru MUP-a bi moglo biti korisno rešenje. Na taj način bi se došlo do podataka koji bi koristili za napredovanje procedure obuka za bezbednosne provere kao i izmene mehanizma kontrole unutar policijskih stanica. Trebalo bi pristupiti pravljenju baze podataka koja bi omogućila nadležnim organima da efikasno ispunjavaju svoje zakonske obaveze, jer bez ovakvih alatki, zakon ostaje samo mrtvo slovo na papiru, kako god se on sada izmenio.
Mediji su spomenuti samo u kontekstu prikazivanja nasilnog sadržaja a kampanje usmerene na podizanje svesti o kultu držanja oružja u kući nisu čak ni uzete u obzir. Ovo je vrlo bitna stavka, s obzirom na prisutan mentalitet o ugroženosti stanovništva, pogotovu u kontekstu dešavanja na jugu države. Postoji struja koja je protiv razoružanja i vrlo je često čuti parolu da je tako nešto nužno za „ne daj Bože“. Jedan od argumenata je i sentimentalna vrednost koja se može vezati za vatreno oružje, pogotovu ako je u porodici generacijama. U ovom slučaju, bilo bi potrebno da se građani informišu o onesposobljavanju vatrenog oružja. Ova tematika se može posmatrati i kao manifestacija nepoverenja prema državi i njenim institucijama, te bi trebalo raditi na poboljšanju kvaliteta ovih odnosa, počevši od ispravljanja grešaka.
Reakcija je izostala čak i što se rodne perspektive tiče. Propuštena je prilika da se uvedu mere vezane za evaluaciju porodičnih odnosa. Primer dobre prakse je Kanada, gde je uvedena obaveza nadležnih institucija da pronađu i obaveste bivše partnere podnosioca zahteva za nabavku oružja.[13] Još uvek je preko potrebna obuka policijskih službenika o rodno zasnovanom nasilju. Treba prihvatiti činjenicu da su žene uglavnom zlostavljane dosta puta pre nego što podnesu formalnu tužbu.
O prevenciji tokova ilegalnog oružja takođe nije bilo reči a trenutne kazne za posedovanje ilegalnog oružja su male. Zakonodavstvo u ovom kontekstu, nije dovoljno harmonizovano u skladu sa međunarodnim obavezama, po proceni Evropske unije[14]. Uprkos uspešnosti kampanje dobrovoljne predaje oružja, možemo sa sigurnošću zaključiti da se kriminalni tokovi, koji se bave prodajom ilegalnog oružja, nisu našli pozvanim da predaju svoje arsenale.
Uporednom analizom pređašnje navedenih praksi sa novom „strategijom“, možemo zaključiti da se one, izuzev moratorijuma i češćih pregleda zdravlja lica koja poseduju oružje, ne razlikuju dovoljno. Pored sadržajnih rupa ove nove taktike, metodologija sprovođenja, kao i način analize rezultata ovih politika, uopšte ne postoji. Čak i nameravani ciljevi poput procenta oružja za koje se procenjuje da će biti oduzeto, deluju poprilično skromno. Pored mnogobrojnih praksi iz sveta, poput onih u Kanadi, Norveškoj ili Australiji, kao i brojnih inicijativa čijih smo deo, nekako je propuštena prilika da se iskoristi adekvatan pristup koji će biti u skladu sa međunarodnim obavezama. Stiče se utisak da je propušteno da se razoružavanju pristupi na sveobuhvatan i taksativan način. Uprkos ovim zaključcima, ipak moramo uzeti u obzir hitnost situacije, i nužnost brzog reagovanja.
Međutim, vrlo je bitno da se o ovoj tematici povede javna rasprava, kao i da se dodatno formulišu i konkretizuju mere koje bi bile u javnom interesu i u skladu sa međunarodnim obavezama.
[1] https://www.seesac.org/f/docs/Armed-Violence/Firearms-Possession-and-Domestic-Violence-in-the-Western-Balkans-A-Compara_2_7.pdf
[2] https://salw.osce.org/Projects/ViewPage/2400854-strengthening-the-capacities-of-the-serbian-ministry-of-interior-to-more-effectively-reduce-prevent-and-counter-illicit-trafficking-and-misuse-of-salw-ammunition-and-explosives
[3] https://www.slobodnaevropa.org/a/vlada-srbija-mjere-oružje/32397842.html
[4] https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_oruzju_i_municiji.html
[5] https://www.bbc.com/serbian/lat/balkan-62547813
[6] https://www.seesac.org/f/docs/Armed-Violence/Gender_and_SALW_srpski-bookmarks.pdf
[7] https://www.politika.rs/scc/clanak/551988/novi-sad-ubistvo-zene
[8] https://www.undp.org/sites/g/files/zskgke326/files/migration/rs/Info-stranica-sa-nalazima-Analize-o-femicidima.pdf
[9]https://www.unodc.org/documents/southeasterneurope/Wester_Balkans_SALW_Control_Roadmap_MPTF_2020_Annual_Report.pdf
[10] https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-65476544
[11] https://www.slobodnaevropa.org/a/vlada-srbija-mjere-oružje/32397842.html
[12] https://www.b92.net/bbc/index.php?yyyy=2023&mm=06&dd=07&nav_id=2328662
[13] https://www.seesac.org/f/docs/Armed-Violence/Firearms-Possession-and-Domestic-Violence-in-the-Western-Balkans-A-Compara_2_7.pdf
[14]https://www.unodc.org/documents/southeasterneurope/Wester_Balkans_SALW_Control_Roadmap_MPTF_2020_Annual_Report.pdf
NASTAJUĆE I OMETAJUĆE TEHNOLOGIJE U MEĐUNARODNIM ODNOSIMA I NA ZAPADNOM BALKANU
U utorak, 29. novembra 2022. godine održan je skup o nastajućim i ometajućim tehnologijama u međunarodnim odnosima i na Zapadnom Balkanu. Skup je poslednja aktivnost koja se organizuje u okviru programa stažiranja Treće generacije stažista SUSB.
Predavanje o tome šta su nastajuće i ometajuće tehnologije i njihovom značaju za međunarodne odnose i mirovne studije održao je dr Niklas Schoernig, viši naučni saradnik Instituta za proučavanje mira iz Frankfurta. Stažista EU stažiranja za neproliferaciju i razoružanje Miloš Jevtić predstavio je završni rad i istraživanje sprovedeno tokom ovog stažiranja na temu nastajućih i ometajućih tehnologija na Zapadnom Balkanu i uticaju koje one imaju na odnos snaga zemalja uključenih u podregionalnu kontrolu naoružanja.

Ceo video možete pogledati ovde.
ODRŽANO PREDAVANJE I DISKUSIJA NA TEMU LJUDSKE BEZBEDNOSTI U KONTEKSTU RUSKO-UKRAJINSKOG RATA
U sredu, 23.11.2022. godine održana je četvrta po redu aktivnost u okviru redovnog programa stažiranja SUSB. Predavanje je održala doc. dr Marija Popović Mančević sa Kriminalističko-policijskog Univerziteta.
Predavanje i diskusija prate promenu pozicije koncepta ljudske bezbednosti u odnosu na nacionalnu i ukazuje na njihovu spregu i posledice koje novo pozicioniranje ima u kontekstu rusko-ukrajinskog oružanog sukoba.
Ceo video možete pogledati ovde.
ODRŽANO PREDAVANJE NA TEMU NOVE STRATEGIJE NACIONALNE BEZBEDNOSTI SAD
U okviru redovnog stažiranja SUSB održano je treće predavanje na temu “Analiza Strategije nacionalne bezbednosti SAD 2022” koje je održao dr Vladimir Trapara, viši naučni saradnik Instituta za međunarodnu politiku i privredu. Predavanje je sadržalo detaljnije objašnjenje o tome šta su strategije nacionalne bezbednosti i kako se one mogu posmatrati i analizirati, kao i analizu same Startegije iz 2022. godine.










































































