Category Archives: Saopštenja za javnost
CALL FOR APPLICATIONS FOR NON-PROLIFERATION AND DISARMAMENT INTERNSHIP #2
The Centre for Non-Proliferation, Arms Control, and Disarmament (Centre for NACD) of the Professional Association of Security Sector (PASS) has issued a call for PhD students to apply for the Non-Proliferation and Disarmament Internship.
The Internship is supported by the EU Non-Proliferation and Disarmament Consortium (EUNPDC) since PASS is a member of the EUNPDC coordinated European network of independent non-proliferation and disarmament think-tanks. The Internship lasts for three months (13 weeks) and will start on 5 December 2022.
The Coordinator of the Internship Program is Dr. Marina T. Kostić, Head of the Centre for NACD.
The deadline to apply for the Internship is 20 October 2022.
Applications should include a CV and a motivation letter, where a candidate should include a specific area of interest in the field of non-proliferation, arms control and disarmament.
Applications should be sent to the following e-mail address: security.sector.ngo.gs@zoho.com
Only selected candidates will be contacted.
“Senzitivno orijentisan rad u zatvorima”
Imajući u vidu višedimenzionalnu oblast delovanja Strukovnog udruženja sektora bezbednosti koje okuplja članove, saradnike i eksperte iz različitih grana sektora bezbednosti u koji spada i sistem izvršenja krivičnih sankcija otvorena je Radionica za pravo i penologiju čiji saradnici su angažovani na različitim projektima. Uz saglasnost autora putem naše web stranice dostupna je u pdf formatu na engleskom jeziku publikacija: “Senzitivno orijentisan rad u zatvorima” . Publikacija je prepoznata i prihvaćena kao edukativno sredstvo od strane Međunarodne asocijacije za zatvore. Izrada ove publikacije omogućena je uz podršku Tempus fondacije u Republici Srbiji i rezultat je programa Evropske unije, Erazmus +, strateških partnerstava za oblast obrazovanje odraslih (KA204-AE), projekat „Budi bez predrasuda“-program obuke zatvorskog osoblja za prepoznavanje i reagovanje na diskriminaciju u zatvorima. Nadamo se da će publikacija biti korisna kako članovima i saradnicima S.U.S.B koji rade u sistemu izvršenja krivičnih sankcija Republike Srbije, tako i našim međunarodnim partnerima.
Publikacija “Senzitivno orjentisan rad u zatvorima”
BWP Manual - English final (1)Autor: dr Martin Matijašević
SENZACIONALIZAM U MEDIJSKOM IZVEŠTAVANJU
Pojedini mediji, u prvi mah izveštavali sa sa senzaciolističkih stavova, sopstenih mišljenja i pozicija.Neophodno je poštovati novinarski Kodeks, profesionalizam istinu i objektivnost.
U interesu istrage, koja još uvek traje, izveštavanje koje je senzaciolističko, može samo naneti štetu rasvetljavanju celokupnog slućaja. Sam slučaj ispitati do kraja i sačekati zvaničan stav nadležnih organa.
Nedavni masovni zločin, koji se dogodio na Cetinju glavnom administrativnom centru i prestonici Republike Crne Gore, “zavio” je mnoge porodice, kao i građane Cetinja, a i šire u čitavoj Crnoj Gori u crno, neizmernu bol i tugu, od koje se je teško oporaviti i ako je to uopšte moguće.
Na ime, 12. Avgusta,u popodnevnim časovima, negde, između 15 i 30 i 16 i 15 časova, meštanin i žitelj prestonice Crne Gore – Cetinja, Vuk Borilović u svom krvavom pohodu i piru, izazvao je ne zapamćenu tragediju,te pogibelj, svojih prijatelja, poznanika,rodbine, sugrađana, među kojima, tada usmrtivši i dvoje maloletne dece sa njihovom majkom. U ubilačkom pohodu, koji je trajao negde oko 45 minuta i u nasumičnoj pucnjavi, egzekutora Borilovića, smrtno je stradalo 10 osoba, dok je šest bilo, što teže, odnosno lakše povre]eno/ ranjeno. I sam masovni ubica, tom prilikom je likvidiran od strane jednog građanina Cetinja, a koji je prema Boriloviću ispalio pet hitaca iz pištolja, nanevši mu smtonosne povrede, sprečivši još veću tragediju.
Zločin koji, se desio izazavao je nevericu, zaprepašćenje, šok i tugu ne samo u Crnoj Gori nego i šire u državama u regionu. Nema tog medija u Crnoj Gori, i u njenom okruženju, bilo štampanog, elektronskog, javnih servisa, … a da nisu preneli, informaciju ( agencijisku vest, vest, izveštaj reportažu …) sa lica mesta, o zaista teškom, gnusnom i jednom, od najtežih masovnih zločina u novijoj istoriji Republike Crne Gore.
Međutim, posmatrajući, čitajući i slušajući sve te oblike, novinarskog izveštavanja, bez obzira na vrste medija, redakcije, i poreklo država i vlasništvo istih ( privatno ili državno ), kao i u formi, vrsti i stilu novinarskog izveštavanja, o samom činu pomenutog masovnog zločina na Cetinju, stiče se utisak, da kod pojedinih od njih, nije baš u svemu, preovlađivao novenarski Kodeks o istinitiom tačnom i objektivnom izveštavanju. Primećeno je takođe, i odsustvo novinarskog profesionalizma, kada je u pitanju informisanje šire, čitalačke i gledalačke populacije o ovom zaista tragičnom događaju. I ole malo bolje, obavešteni, čitalac, a koji je isto tako,i upućen u novinarske oblike izražvanja, izveštavanja i sredstva informisanja, mogao je primetiti i određene doze namernog ili ne namernog senzacionalizma.
Naime,već prvog dana, pojedini mediji, bilo da se radi elektronskim, štampanim auidio i video TV stanice, u slobodnoj formi svojih izveštača plasirali su naslove poput sledećih. “Serijiski ubica sa Cetinja pomračenog uma”, “Masovni ubica sa Cetinja pod desjstvom sekti i Crnom magijom”, Slično masovno i gotovo ista ubistva, kao i ubistva i u Boljevcu u Srbiji pre desetak godina. “ Masovan zločin na Cetinju rezultat obračuna narko klanova u Crnoj Gori . “Dugovi i porodični problem izazvali tragediju na Cetinju”, “Zašto policija nije reagovala na vreme i odmah” i td. Samo neka od ovde parafraziranih, ali objavljivanih novinskih naslova u ovoj formi , u vreme dešavanja kolektivnog zločina na Cetinju i posle dešavanja istog, ukazuju na tenedciju pojave senzacionalizma bez potrebe od strane pojedinih novinara, izveštača i njihovih redakcija.
Jeste nepisano pravilo u novinarstvu, imati prvi pristup informaciji i istu objaviti u eksluzivi, odnosno prvi plasirati široj javnosti, u ovom slučaju čitalačkoj i gledalačkoj publici. To takođe znači i imati, i biti I dalje prvi pri različitima izvorima prilikom rešavanja ovog zaista složenog i delikatnog događaja u kome su ugašeni I odneti mnogi nedužni i nevini životi.
Senzacionalizam sa tedencijom objektivizma, u ovom slučaju nisu u nikakovoj novinarskoj korelaciji. Naprotiv,objavljivanje neproverenih, tendencioznih informacija ili novinarskih saznanja po principima “ od izvora bliskih istrazi”, “od dobro upućenih izvora” u ovom slučaju, kada je senzacionalo izveštavanje u pitanju može samo doneti, još više štete nego koristi, prilikom rasvetljavanja celokupnog nedavno tragičnog događaja na Cetinju. Sam tragični događaj, koji se ovde komentariše sa kolektivnim smrtnim ishodima, sam posebi jeste u kategoriji senzacije, i to po obimu i razmeri tragedije, koju je izazvao i koliko je nedužnih života ugašeno i porodica uništeno, ali isto tako informacije nebi trebalo senzacionalistički plasirati široj javnosti kroz mas medije.
Pošto se, još uvek radi zvanična istraga, na rasvetljavanju celokupnog slučaja i sprovodi se od strane zvaničnih Državnih, sudskih i drugih madležnih organa Republike Crne Gore, kao i nadležnih medicinskih tela u toj susednoj državi. Neophodno je, a i preporučuje se aspekta i od strane medija i medijskih kuća, koje se bave ovim slučajem, odnosno istom, pristupa sasvim ozbiljno i profesionalno, bez prava na iznošenje bilo kakvog “slobodnog suda”,od strane bilo kojeg medija ili novinara sve to dok se o ovom slučaju, odnosno po njegovom okončanju ne oglasi zvanična Crna Gora, sve rečeno objavljeno napisano i plasirano, a naročitom pod velom senzacionalizma, može imati samo suprotan efekat po celokupnu istragu, a zainteresovane strane dovesti ili pak držati u neizvesnosti. Sam zločin na Cetinju, treba zaslužuje i mora, da se rasvetli do kraja i to od motiva povoda, uzroka, kako bi se ovakve tragedije bilo gde I na kojem mestu sprečile I predupredile, a takođe i iz pijatiteta prema žrtavama i nijhovim porodicama. Svaka senzacija I bilo kakav novinarski cenzacionalizam je suvišan, po ovom i mnogim drugim pitanjima, a koji su izazvali I uzrokovali nedavnu kolektivnu tragediju na Cetinju u Crnoj Gori.
Beograd; 29.08.202. godine.
S.U. S.B. – Udruženje
mas.polt .spec. Miroslav Vukas, dipl.ecc
za bezbednost, borbu prot terorizma,org. kriminala
SUSB postala članica međunarodnog „HOPE“ projekta
STRUKOVNO UDRUŽENJE SEKTORA BEZBEDNOSTI (SUSB) je 02.04.2022. godine postala članica „HOPE“ projekta – Mreže više međunarodnih državnih i nevladinih organizacija (visokoškolskih ustanova i strukovnih udruženja), finansirane od strane Island, Lihtenštajn i Norveška preko EEA i Norveškog fonda za grantove za regionalnu saradnju.
Radikalizacija ostaje prioritet za Evropu kao rezultat rizika od vraćanja stranih terorističkih boraca, ekstremista u zatvor i ranjivog perioda po njihovom oslobađanju.
Projekat „HOPE“ se bavi promovisanjem holističke inicijative za prevenciju radikalizacije usmerene na zatvorsko i uslovno osoblje, organizacije u zajednici, pravosudne agencije, kreatore politike i na kraju zatvorenike.
Cilj „HOPE“ projekta je prvenstveno fokusiran na balkanske, južne i istočne zemlje i podržava kontinuiranu obuku i razmenu informacija i iskustava angažovanjem osoblja iz pravosudnih, zatvorskih, probacionih i društvenih sfera kroz transnacionalne tematske radionice i seminare na visokom nivou. Sa tim se želi da se interveniše u prevenciji, povlačenju radikalizacije i poboljšanju tranzicije između zatvorskog/probacionog sistema i zajednice, posebno za one koji su u opasnosti od radikalizacije ili koji su već radikalizovani.
Prvo učešće SUSB-a u ovom projektu je bilo u Beogradu 01. Juna 2022. godine, na VI transnacionaloj tematskoj radionici – „Ekstremistički pejzaž u Srbiji: implikacije po krivično pravosuđe” u organizaciji Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.

Ispred SUSB-a panelista je bio Dejan Milutinović sa zapaženim izlaganjem na temu –„Postpenalni pristup i tretman resocijalizacije osuđenih lica za nasilni ekstremizam i terorizam ,ljudi u riziku od radikalizacije i bivši osuđivani nasilni ekstremisti i teroristi kao i njihov tretman od strane policijskog sistema i društva: dobra praksa i izazovi“.
SUSB će nastaviti aktivno učešće u ovom prijektu kroz Radionicu SUSB-a za pravo i penologiju koju čine dr Martin Matijašević, dipl.pravnik Nenad Šulajić i predsednik SUSB-a Dejan Milutinović.
KO ŽELI DA SRBIJU PODIGNE NA NIVO REGIONALNE PRETNJE VRAĆANJEM OBAVEZNOG VOJNOG ROKA?
Autor: dr Marina T. Kostić
Osnovni preduslov za bilo kakvo učešće u javnoj raspravi o vraćanju obaveznog vojnog roka, a na koju su pozvali ministar odbrane ipredsednik republike, je da oni koji se javno deklarišu protiv vraćanja obaveznog vojnog roka ili iznose drugačije ideje po pitanju uređenja Vojske ne budu označavani i etiketirani kao „izdajnici“ ili „drugosrbijanci“. Uzdržavanje od svake ostrašćenosti po ovom pitanju je pri tom preduslov za održavanje zdravog razuma i hladne glave u razmatranjima uređenja odbrane naše zemlje.
Na početku je važno napomenuti da vojni rok nikada u Srbiji nije ukinut i da on trenutno postoji u formi dobrovoljnog služenja vojnog roka. Takođe, deluje da se ponovno ciklično pokretanje priče o obaveznom služenju vojnog roka pojavljuje kao izlaženje u susret pojedincima koji su dobro poslužili u prethodnoj predizbornoj kampanji. Takođe, vrlo je verovatno da se zbog toga priča o pokretanju vojnog roka završiti kao i radne grupe formirane sa ciljem da reše određeni problemi a da se u stvari problemi uopšte ne rešavaju. Da li bi vojska od dečaka napravila disciplinovanog muškarca koji poštuje autoritete, i da li je to poželjno, trenutno ostaje van domašaja ovog razmatranja, kao i toda li bi to osnažilo pogranične gradove, povećalo nečije shvatanje o tome šta je država i rodoljublje, i da li bi za tri meseca regruti mogli da prođu obuku u vojničkim veštinama i da se upoznaju sa složenim borbenim sistemima i ostalom savremenom tehnikom, opremom i naoružanjem Vojske Srbije. Ali će ova pitanja možda biti razmatraan u nekoj drugoj analizi.

Ideja ovog razmatranja je da ukaže na problematiku vraćanja obaveznog vojnog roka sa aspekta regionalne i međunarodne bezbednosti, ali dotiče i pojedina pitanja dosadašnje reforme sektora bezbednosti. Ovde se diskusija o vraćanju obaveznog vojnog roka može voditi na minimum 6 tema:
- Da li je Srbija u strateškom okruženju kao Izrael gde su joj svi susedi neprijatelji ili postoji značajan stepen regionalne saradnje i odsustvo viđenja suseda kao pretnji?
- Da li ponovno vraćanje obaveznog vojnog roka podstiče viđenje Srbije u regionu kao pretnje, posebno u uslovima ukrajinskog sukoba i navođenja situacije u Bosni iHercegovini u tom kontekstu?
- Da li se vraćanjem obaveznog vojnog roka ostvaruje odvraćanje ili provocira izolacija Srbije?
- Da li je Srbija Švajcarska ili Austrija i treba da prati njen model vojne neutralnosti ili da ima sopstveni?
- Da li se samo patriote zalažu služenje obaveznog vojnog roka ili su patriote i oni koji govore protiv ove ideje?
- Da li bi se uvođenjem obaveznog vojnog roka promenila percepcija zagovornika vraćanja obaveznog vojnog roka da je sadašnja Vojska Srbije kreirana za potrebe NATO a ne za odbranu države?
_____________________________________________________________________
- Jedna od teza koju zagovornici vraćanja obaveznog vojnog roka navode je da se Srbija nalazi u strateškom okruženju kao Izrael – okružen neprijateljima – i da stoga treba da se ugleda na njega i poveća svoju borbenu gotovost. Ova teza zasniva se na argumentaciji da su skoro sve zemlje koje okružuju Srbiju članice NATO, i samim tim neprijateljski nastrojene prema Srbiji, zbog čega bi Srbija trebalo da vrati obavezni vojni rok, jer bi time ojačala svoju bezbednost. Međutim, šta za Srbiju znači brojnost regionalnih inicijativa i organizacija u kojima učestvuje? Šta za nju znači ideja „Otvorenog Balkana“ i pozivanje svih država da mu se priključe? Šta znači učešće u Berlinskom procesu i dobrosusedska politika koja se sprovodi u sklopu evropskih integracija? Da li je onda to samo privid i svi „foliraju“ saradnju? Čak i da je tako,da li Srbija treba isto to da radi ili da javno deklariše susede kao neprijatelje? Naravno da ne. Srbija mora da nastavi politiku saradnje sa susedima i u najvećoj mogućoj meri pokazuje integrisanost u ovaj prostor, pa i u bezbednosnom i odbrambenom smislu. To ne znači njeno članstvo u NATO, već ostajanje na putu vojne neutralnosti, ali uz uvažavanje istorijskih i postojećih okolnosti koje je u značajnoj meri razlikuju od Izraela i njegovog susedstva. Podsetimo se i da su za region Zapadnog Balkana postignuti mirovni sporazumi i normalizovani odnosi, dok to nije slučaj sa Bliskim Istokom.
- Odmah sa započinjanjem rata u Ukrajini u februaru 2022, krenule su spekulacije o tome da se nešto isto može desiti u Bosni i Hercegovini ili de je Bosna i Hercegovina sledeća. Ovo je zato što se srpski faktor na Balkanu vidi kao produžena ruka Rusije a u drugoj varijanti kao da srpski faktor na Balkanu prati signale Rusije, te da može biti ohrabren ruskom opsežnom vojnom intervencijom u Ukrajini kako bi promenio postojeći poredak i vratio stanje na Kosovu i u Bosni na pređašnje. Na Kosovu bi se srpka vojna intervencija mogla uokviriti u narativ koji je prethodno NATO koristio a sada i Moskva za opravdanje oružanih intervencija – zaštitu civila i prava samoproglašenih republika, u prvom slučaju albanskog a u drugom ruskog odnosno srpskog naroda koji bi mogao proglasiti republiku na Severu Kosova i tražiti integrisanje u Srbiju po uzoru na Krim (iako stoji argument da je celo Kosovo AP R. Srbije i da Srbija ne priznaje nezavisnost Kosova kao što je Rusija priznavala nezavisnost Ukrajine u tim granicama pre 2014. godine). Ponovno uvođenje vojnog roka u Srbiji, zajedno sa dodatnim naoružavanjem i modernizacijom naoružanja i vojne opreme, bi se od strane pojedinih aktera lako moglo smestiti u okvire pokušaja Srbije da izvrši intervenciju na Kosovu ili pomogne Srbe u Bosni i Hercegovini u slučaju nekakve eskalacije. Na taj način bi se potez Srbije, iako možda motivisan željom postizanja većeg subjektivnog osećaja bezbednosti, u stvari predstavio kao pretnja regionalnom miru i bezbednosti, što bi Srbiju stavilo u poziciju pravdanja svojih namera i sposobnosti, i u stvari pogoršalo njenu objektivnu bezbednosnu situaciju.
- Vraćanje obaveznog vojnog roka se ne može posmatrati u izolaciji od ostalih faktora koji utiču na kapacitete borbene snage Srbije i njenih suseda. Da li bi Srbija zaista bila snažniji uvođenjem obaveznog vojnog roka predmet je za ozbiljnu analizu ako se uzmu u obzir ekonomski, kadrovski, infrastrukturni i ostali faktori. Međutim, čak i da je procena da ono zaista predstavlja doprinos povećanju borbenog kapaciteta i snage Srbije da li bi on zaista doprineo efektu odvraćanja i koga? Zastupnici ove teze, međutim, ovde ulaze u kontradiktornost jer i sami navode da je Srbija okružena susedima od kojih je većina članica NATO, pa bi to onda značilo da bi Srbija trebalo da vrati obavezno služenje vojniog roka kako bi odvraćala NATO. To je, ako se uzme u obzir da je NATO nuklearni savez i savez nekih od najjačih konvencionalnih oružanih snaga na evroatlantskom prostoru, malo verovatno. Zaključak koji sledi je da vraćanje obaveznog služenja vojnog roka ni na koji način ne može da služi kao elemet odvraćanja, već da pre može doprineti povećanju percepcije Srbije kao pretnje ili faktora koji se priprema za sukob.
- Srbija nije Švajcarska i ne može da ima isti model vojne neutralnosti kao ova zemlja u središtu Evrope. Švajcarska nikada nije ratovala sa svojim susedima i tradicionalno ima status vojne neutralnosti koji joj svi priznaju. U tom smislu, niko u njenom okruženje švajcarske oružane snage ne vidi kao pretnju, već samo eventualno kao dodatni doprinos evro-atlantskim oružanim snagama. Srbija nije ni Austrija, koja je članica EU i čije se oružane snage takođe neće percipirati kao usmerene na promenu postojećeg poretka u centralnoj Evropi, kao što bi to mogao biti slučaj sa Srbijom. Srbija je u tom pogledu jedinstven slučaj sa specifičnom prošlošću i pozicijom i mora da izgrađuje sopstveni model vojne neutralnosti koji je neće staviti u poziciju izolacije ili da bude percipirana kao pretnja. Taj model vodi računa i o istorijskim faktorima koji još uvek mogu da oblikuju strano viđenje Srbije, kao i o aktuelnoj međunarodnoj situaciji između velikih sila.
- U Srbiji je zaoštrenost i podela u narodu čini se na nivou iz 1990ih kada su se uveliko prebrojavale patriote i izdajnici, a izdajnici su bili svi oni koji nisu podržavali politiku tadašnjeg političkog rukovodstva države. Ljudi koji razmišljaju o i predlažu različita rešenja za državna pitanja i politike, uz davanje objašnjenja i argumentacije za to su patriote, budući da odvajaju svoje vreme i resurse u težnji da daju određeni doprinos boljitku države. Da li ima onih koji zastupaju tuđe interese, naravno da ima. Da li ima onih koji to rade iz sopstvenih interesa, ima i toga. Ali njihova uloga i jeste da prenesu poruke spoljnih aktera na osnovu čega država Srbija može da zna šta da očekuje. Etiketiranje takvih ljudi a i svih drugi kao stranih plaćenika, izdajnika ili drugosrbijanaca u stvari onemogućava javnu debatu i uzimanja u računicu stranih intersa kako bi se država na najbolji način pozicionirala prema tome.
- Takozvana reforma sektora bezbednosti, pa i sistema odbrana koja se sprovodila u Srbiji i svim zemljama u tranziciji u istočnoj Evropi jeste sprovođena po NATO modelima i za potrebe interoperabilnosti sa vojskama članicama ovog Saveza. Ona se sprovodi i danas, a strani savetnici iz zemalja članica NATO koji su sprovodili te reforme bili su prisutni u svim vlastima do danas. Srpske snage ipak nikad nisu učestvovale u NATO misijama, već samo onim EU i UN. U tom smislu, nema razloga za verovanje da se ovaj trend neće nastaviti. I sa vraćanjem obaveznog služenja vojnog roka Srbija će nastaviti saradnju sa NATO kroz Partnersvo za mir i druge formate, uključujući i regionalne, ali će pritom morati da dodatno opravdava svaki svoj potez (doduše i danas nije daleko od toga), anjene namere za održavanjem stabilnosti u regionu dodatno preispitivane. Takođe, nastaviće se i srpsko neučestvovanje u NATO vojnim misijama. Ipak, zagovrnici vraćanja obaveznog vojnog roka bi mogli da to prikažu kao pobedu ili prkos protiv NATO modeliranog sistema reforme sektora bezbednosti, iako bi to malo realne dodatne snage Srbiji donelo u postojećem okruženju.
U Beogradu, 13.5.2022.
foto: https://www.vs.rs/ i https://www.novosti.rs/
Call for training and engagement for positions of close protection and security jobs for the needs of the World Cup in football in Qatar 2022.
DEAR CLIENTS:
SECURITY TRAINING ACADEMY
PUBLISHES CALL TO
“INTERNATIONAL SYMPOSIUM”
I am addressing you on the occasion of the International Symposium that is planned for
February 11-13. 2022,
and the reason is the training and selection of CPO staff for the company from Dubai.
The company SECURITY TRAINING ACADEMY AND EUROPEAN BODYGUARD & SECURITY ALLIANCE invited the company’s representatives in Belgrade to be guests and present their requirements for training, selection, and employment for their needs.
The guest company is one of the bearers of VIP protection for,
2022 FIFA World Cup in Qatar.

On the occasion of the Symposium, we invite all legal and natural persons with experience in the field of CP (close protection), to support this Symposium in Belgrade and take part in lectures and presentations of companies and send us your request by e-mail to receive instructions.
If you want to attend the Symposium, you will be informed and invited via the “Invitation Letter”, the application form, and get accreditation.
(after entering the data, please return it to us by e-mail for the issuance of accreditation).
– NOTE:
SECURITY TRAINING ACADEMY (STA), offers transportation from the airport to the hotel and to the venue for all symposium participants
Potential clients should send CV – personal and contact data with photo as well as possible work experience and licenses for security work to the specified e-mail.
Basic knowledge of English is also required!
The application deadline is Feb. 09.2022.
Contact e-mail for requests: security.sector.ngo@zoho.com
– We will contact you as soon as we receive your request.
We look forward to seeing you in Belgrade.
SUSB ČLAN KONZORCIJUMA ZA REALIZACIJU PROJEKTA „UNAPREĐENJE VEŠTINA OCD/NVO NA ZAPADNOM BALKANU I MOLDAVIJI“,PODRŽANOG OD STRANE VIŠEGRADSKOG FONDA
Strukovno udruženje sektora bezbednosti (SUSB) je u januaru 2022. godine postalo članica konzorcijuma koji okuplja nevladine i think tank organizacije sa područja Zapadnog Balkana i Moldavije radi realizacije projekta „Unapređenje veština organizacija civilnog društva/nevladinih organizacija na Zapadnom Balkanu i Moldaviji“. Projekat finansira Višegradski fond a partneri na realizaciji projekta su organizacije civilnog društva iz regiona.
Implementacija projekta u Srbiji (Beograd) će se realizovati u terminu 11. i 12. april 2022. godine.Prvi dan realizacije projekta u Beogradu, 11. april 2022. godine okupiće mlade aktiviste (od 18 do 30 godina starosti) OCD/NVO i one koji to žele da postanu radi treninga o upravljanju projektima. Drugi dan, 12. april 2022. godine imaće za cilj diskusiju o budućnosti Evropeu skladu sa formatom aktuelne Konferencije o budućnosti Evrope (https://futureu.europa.eu/?locale=en), tokom koje će projektni tim prikupiti preporuke i stavove predstavljene u diskusiji i predstaviti ih u završnom izveštaju projekta.
Trening i diskusiju će realizovati i voditi eksperti think tank-ova iz zemalja Višegradske grupe. Koordinator projekta za Srbiju je dr Marina T. Kostić, generalni sekretar SUSB. Pomoćnik koordinatora projekta je Stefan Jojić.
Prijave za učešće u treningu za pisanje projekata i diskusiji o budućnosti EU, koje se sastoje od Biografije i motivacionog pisma,mogu se poslati e-mailom na adresu security.sector.ngo.gs@zoho.com najkasnije do 15. marta 2022. godine.
Projekat ima za cilj da unapredi „meke“ veštine OCD/NVO zajednice kako bi se u regionu Zapadnog Balkana i Moldaviji povećalo profesionalno demokratsko učešće građana u javnim raspravama i podstaklo njihovo profesionalno razmišljanje o budućnosti Evrope. Projekat će obučiti članove OCD/NVO u svakoj od učesnika projekta o veštinama upravljanja projektima, što će im omogućiti da koriste ove veštine kako bi se povezali, unapredili svoju participaciju u društvenom životu svojih zajednica, sarađivali više sa EU i učestvovali u debatama o budućnosti EU i Zapadnog Balkana i Moldavije.
Nakon ovih skupva učesnici će se angažovati na pisanju kratkog eseja/bloga na temu po svom izboru, a koja će se doticati pitanja demokratizacije ili podrške civilnom društvu u njihovoj zemlji i istovremeno raspravljati o budućnosti EU u pogledu proširenju na Zapadni Balkan i procesa pridruživanja Moldavije. Iz svake članice za realizaciju projekta biće izabrana dva učesnika na osnovu najboljeg eseja/bloga koji će pohađati Letnju školu koja će se održati u Crnoj Gori. Na Letnjoj školi će dodatno produbiti svoju obuku kako bi i sami postali treneri (train-the-trainers).
Više informacija mogu se naći na sajtu glavnog nosioca projekta Strategic Analysis: https://www.strategicanalysis.sk/ngos-csos-skills-enhancement-in-the-western-balkans-and-moldova/
STAVOVI JAVNOG MNJENJA O ODNOSIMA NA BALKANU U BUDUĆNOSTI
Autor: Marko Žunjić
Istraživanje o stavovima javnog mnjenja o odnosima na Balkanu u budućnosti sprovedeno je u okviru Programa stažiranja druge generacije stažista Strukovnog udruženja sektora bezbednosti (SUSB). Cilj istraživanja je bio da ispita stavove građana Republike Srbije o budućnosti odnosa između država na Balkanu, posebno u narednih pet godina. Kao metoda prikupljanja podataka tokom trajanja istraživanja korišćena je anonimna, online anketa, preko platforme Gugl forms (Google forms). Struktura ankete je bila kratka i počinjala je pitanjem kako ispitanici vide odnose na Balkanu u narednih pet godina, sa ponuđenim odgovorima: a) kao više konfliktne i b) kao manje konfliktne. U zavisnosti od pruženog odgovora na prethodno pitanje, prešlo bi se na naredno, u kome su ispitanici mogli izraziti razloge za svoj stav, uz izbor jedne ili više ponuđenih opcija i dopisivanje dodatnih povoda za odgovor.
Rezultati
U anketi je ukupno učestvovalo 325 ispitanika.
Na pitanje kako vidite odnose na Balkanu u narednih 5 godina, 214 (65,8%) ispitanika se opredelilo za opciju kao više konfliktne, dok je 111 (34,2%) ispitanih izabralo alternativnu opciju, kao manje konfliktne.

Nakon odgovora na prvo pitanje, ispitanicima je predstavljen niz razloga od kojih su oni mogli izabati ono što najviše smatraju kao razlog za svoj odgovor ili su mogli dopisati neku drugu opciju koja je uticala na njihovo opredeljenje.
Kao razloge za više konfliktne odnose na Balkanu u naredih pet godina ispitanici su označili sledeće odgovore (uz mogućnost izbora više opcija i dopisivanje dodatnih), zbog:
1. Nerešenih teritorijalnih sporova: 141 (65,9%)
2. Sporova oko istorije i identiteta: 118 (55,1%)
3. Političkih lidera koji promovišu nacionalizam i autoritarizam: 110 (51,4%)
4. Sukoba velikih sila: 74 (34,5%)
5. Sporog napretka u pristupanju država Zapadnog Balkana EU: 49 (22,9%)
Ispitanici su dodatno navodili razloge poput: sve oštrije retorike suseda prema Republici Srbiji, propagandne politike, različitih interesa, nerešenih pitanja nestalih i raseljenih lica tokom prethodnih ratova i osećaja žrtava rata kod svakog naroda, pandemije korona virusa.
Kao glavne razloge zašto su izabrali opciju kao manje konfliktne, ispitanici su navodili (uz mogućnost izbora više opcija i dopisivanje dodatnih), zbog:
1. Politike otvorenog Balkana: 33 (29,7%)
2. Dogovora oko načina rešavanja sporova: 19 (17,1%)
3. Evrointegracija: 42 (37,8%)
4. Rešavanja identitetskih pitanja: 20 (18%)
5. Povoljne političke klime među liderima država: 18 (16,2%)
6. Pritiska velikih sila: 45 (40,5%)
Pored ponuđenih opcija, ispitanici su dopisivali svoje dodatne razloge za dati odgovor: siromaštvo država koje će težiti da sarađuju zbog ekonomske dobiti, nedostatka konfliktnog potencijala država, osvešćenosti mladih generacija, globalnih izazova, nepostojanje volje naroda da ulaze u konflikte, interesa velikih sila da region ostane miran dok se one bave drugim delovima sveta.

Na osnovu rezultata ankete se može zaključiti da većina ispitanika deli mišljenje da će odnosi među državama na Balkanu u narednih pet godina biti više konfliktni. Razlika u broju odgovora na dve početne opcije je značajna, posebno ako se uzme u obzir podatak da skoro duplo više ispitanika smatra da će odnosi u narednih pet godina biti više konfliktni. Kao ubedljivi razlozi za veću konfliktnost su se istakli nerešeni teritorijalni sporovi, sporovi oko istorije i identiteta i politički lideri koji promovišu nacionalizam i autoritarizam. Razlozi koji su bili najveći motiv ispitanicima koji su izabrali opciju da će odnosi biti manje konfliktni tiču se pritiska velikih sila, evrointegracija i politike otvorenog Balkana.












































































