Tag Archives: region
ŠTA SE SVE KRIJE IZA DOGOVORA HRVATSKE, ALBANIJE I KOSOVA O ODBRAMBENOJ SARADNJI OD 19.3.2025.
Autor: dr Marina Kostić Šulejić
ŠTA SE SVE KRIJE IZA DOGOVORA HRVATSKE, ALBANIJE I KOSOVA O ODBRAMBENOJ SARADNJI OD 19.3.2025.?
Zajednička izjava o odbrambenoj saradnji Hrvatske, Austrije i Kosova (HAK) potpisana je 19. marta 2025. godine u Tirani. U analizi ovog dogovora polazim od dva razloga: 1. uspostavljanja saradnje jedne EU države (Hrvatske) sa drugom savezničkom zemljom NATO (Albanijom) koja nije članica EU i Kosovom koju Hrvatska i Albanija priznaju kao državu, kako bi pristupili novim evropskim fondovima nastalim u okviru Plana odbrambene spremnosti Evrope 2030 i naoružavanja Evrope i na taj način jačali svoj vojno-industrijski kompleks. I drugo, kao pružanje bezbednosnih garancija Kosovu i podsticanje njegovog članstva u Uniji i NATO, pri čemu se Hrvatska pokazuje kao stub ove saradnje a Srbija kao „imperijalna Rusija“. Takođe, analiza pruža i nekoliko preporuka za Srbiju.
1. Razlozi profita i jačanja vojno-industrijskog kompleksa/odbrambene industrije Hrvatske i Albanije opravdano potrebom usaglašavanja sa Evropskim planom naoružavanja „Spremnost 2030“ (Readiness 2030) i ReArm Europe koji imaju kao opravdanje težnju za postizanjem veće bezbednosti u uslovima dezangožavanja SAD u Evropi, rata sa Rusijom u Ukrajini, strateškog rivalstva sa Kinom i suprotstavljanja „ligi autokratija“ u svetu i drugim izazovima i rizicima.
U svojim Političkim smernicama za narednu Evropsku komisiju 2024-2029 „Evropski izbor“, koje je kandidatkinja za predsednicu nove Evropske komisije Ursula fon der Lajen predstavila Evropskom parlamentu na dan izbora u julu 2024. godine je navedeno sedam prioriteta među kojima je oblast „odbrana i bezbednost“ navedena kao prva prioritetna oblast. Njime je najavljeno i formiranje Evropske odbrambene unije (koja bi blisko sarađivala sa NATO), uvođenje komesara za odbranu u sastav Komisije (to je postao Andreus Kobilus, nekadašnji premijer Litvanije), donošenje Plana („belog papira“) Evropske odbrambene spremnosti 2030 (koji je usvojen 19. marta 2025. godine) i izgradnje Evropskog odbrambenog fonda, koji predviđa ulaganja i u svemirske sisteme ranog upozoravanja kao i ostala četiri domena ratovanja. Ipak, sam dokument započinje delom o novom planu za održivi prosperitet i kompetitivnost Evrope.
„Moramo trošiti više, trošiti bolje, trošiti zaedno“, navodi se u Smernicama. Tri zadatka koja se pri tom navode su: 1. jačanje oružanih snaga država članica, 2. veće investiranje u evropsku odbrambenu industriju, uključujući jačanje Programa evropske odbrambene industrije i stvaranje Jedinstvenog tržišta za proizvode i usluge odbrambene industrije uz povećanje proizvodnje i zajedničke nabavke, 3. povlačenje resursa i suprotstavljanje zajedničkim pretnjama kroz projekte Evropske odbrambene unije poput Evropskog vazdušnog štita i sajber odbrane. Kao obrazloženje predstojeće politike Komisije navodi se uverenje da će „narednih pet godina definisati evropsko mesto u svetu za nerdnih pet decenija“. „One će biti odlučujuće za to da li mi oblikujemo sopstvenu budućnost ili će ona biti oblikovana događajima ili drugima“.
Bez obzira na sve razlike, ono što veže Trumpovu i fon der Lajenovu je pristup načinu rešavanja sporovа koji oboje opisuju kroz kovanicu „mir kroz snagu“ (peace through strength). U toj paradigmi, Evropu bi trebalo maksimalno naoružati kako bi se jednakom snagom suprotstavila autoritarnoj Putinovoj Rusiji, dok bi Ukrajini trebalo dostaviti maksimalno vojne pomoći jer ona „brani evropsku slobodu, demokratiju i vrednosti“. Pri tom u Smernicama se navodi da je „ruski agresivni rat – vođen Putinovom imperijalnom željim da uništi Ukrajinu i njenu evropsku budućnost – (je) deo šireg, sistemskog napada na Evropu, naše vrednosti i na međunarodni poredak zasnovan na pravilima“. Smernice čak uvode i pojam „nove lige autokratija“ u koje svrstava Iran, Severnu Koreju, Rusiju i sve one koji rade na „sejanju podele i stvaraju alternativni međunarodni poredak zasnovan na prekrajanju mapa, imperijalnim idejama i sferama uticaja“. Plan Evropske odbrambene spremnosti 2030 eksplicitno navodi i Kinu kao autoritarnu državu. On navodi da je došlo vreme da se Evropa ponovno naoruža što znači da je potreban „masivni porast u trošenju na evropsku odbranu“. Rat u Ukrajini se predstavlja kao strateški prioritet, egzistencijalno važan za budućnost Evrope koji treba da zaustavi dalje teritorijalno osvajanje Rusije i narušavanje međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima, iz čega proizilazi da EU vidi sebe kao entitet u ratu sa „imperijalnom i agresivnom Rusijom“, dok se navodi i da je „Rusija jasno stavila do znanja da po njenom razumevanju ona ostaje u ratu sa Zapadom“. U tom kontekstu razvijen je mehanizam podrške državama u vidu zajmova iz budžeta EU i kroz program Bezbednost i akcija za Evropu (SAFE) koji bi trebalo da podrži značajno povećanje investicija država članica u odbrambene sposobnosti Evrope u naredne dve decenije. On predviđa zajedničke nabavke koje uključuju najmanje dve zemlje, od kojih će jedna biti država članica koja prima SAFE finansijsku pomoć a druga može biti druga država članica, država EFTA, članica EEA ili Ukrajina. Takođe, moguće je učešće i partnerskih zemalja uz ugovor sa Unijom.
Političke smernice nove predsednice Evropske komisije navode da je maksimalno ulaganje u bezbednost Ukrajine ulaganje u bezbednost Evrope, a na umu se posebno ima i učešće u postoknfliktnoj rekonstrukciji Evrope kroz evropske finansijske instrumente. Da li će međutim, produžetak rata u Ukrajini evropskim sredstvima zaista učiniti Ukrajinu sigurnijom ili će u stvari poslužiti za dalje naoružavanje Evrope, profitiranje vojno-industrijsog kompleksa i stvaranje Evropske odbrambene unije? Za sada, strategija „mir kroz snagu“ i stvaranje Evropske odbrambene unije se vidi kao najbolji put ka miru i bezbednosti Evrope koji bi odgovarao evropskim interesima i željenom identitetu kao svetske sile.
Težnje Unije da postane svetska sila će neminovno voditi i željama kreatora evropske politike da jačaju francuske nuklearne snage, iako se nuklearno naoružanje ne pominje za sada u navedenim dokumentima Unije, koje bi se predstavile kao „evropske“ ili kao „evropska dimenzija francuskog odvraćanja“ jer se nuklearno oružje još uvek vidi kao paradigmi moći i statusa svetske sile. Nuklearna energija i oružje postaće vododelnica nove evropske odbrambene politike i članica EU a Francuska i Nemačka se mogu naći na različitim ali i istinim stranama u ovoj podeli. Za sada su bile na različitim, sa Francuskom promoterom nuklearne energije i Nemačkom koja je ugasila svoje nuklearne reaktore. Na istoj se mogu naći ukoliko Nemačka promeni svoju politiku prema nuklearnoj energiji i dodatno produbi odbrambeno savezništvo sa Francuskom na takav način da pristane na deljenje troškova francuskog nuklearnog oružja predstavljenog kao „evropsko“. Bilo kakvo učešće Nemačke u programima nuklearnog naoružanja, pa i kroz deljenje sa Francuskom, je bilo tokom celog Hladnog rata kao i danas potpuno neprihvatljivo za Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez/Rusiju. Dodatno, kroz strateške snage SAD i nuklearno deljenje NATO i dalje ostaje okvir nuklearnog odvraćanja u Evropi.
Preporuka za Srbiju:
– Aktivno traženje i nalaženja partnera, države članice Evropske unije sa kojom bi Srbija mogla zajednički da konkuriše za projekte jačanja odbrambene industrije uz istovremeno zalaganje za redovne konsultacije unutar mehanizma podregionalne kontrole naoružanja kako bi se održao razuman stepen poverenja država članica odnosno kako region ne bi bio vođen trkom u naoružanju umesto jačanjem evropskih odbrambenih sposobnosti. Najbolji partner za ovo bi bila neka od država EU koja ne priznaje JPN Kosova.
Napomena: Sam Plan odbrambene sposobnosti Unije 2030 ne svrstava Srbiju u države sa sličnom vizijom bezbednosti (like-minded states) sa kojima bi EU trebalo da nastavi uzajamno korisno angažovanje i saradnju u oblasti bezbednosti i odbrane. Tu se navode Albanija, Island, Crna Gora, Moldavija, S. Makedonija i Švajcarska.
– Aktivno promovisanje kontrole naoružanja i uspostavljanja mera poverenja na širem regionalnom prostoru, uz zalaganje za maksimalno poštovanje evropskog poretka zasnovanog na pravilima.
2. Pružanje bezbednosnih garancija Kosovu kada su dovedene u pitanje američke
Kao jedan od glavnih motiva potpisivanja Zajedničke Deklaracije HAK navodi se zaštita teritorijalnog integriteta strana i geopolitička previranja u Evropi. Sam dogovor ima za cilj jačane evropskih i transatlantskih integracija Albanije i Kosova, gde se Hrvatska pojavljuje kao stub ove saradnje. Iskustva dve zemlje i Kosova baziraju se na ratu protiv Srbije i teže da odvrate moguću intervenciju Srbije jačajući na taj način JPN Kosova. Navodna pretnja od Srbije će svakako doprineti većim investicijama EU u odbrambeni sektor Hrvatske, Albanije i Kosova kao država sa sličnim vizijama bezbednosti, kako će se to predstavljati. Mogu se očekivati zajednički projekti HAK u okviru gore navedenih programa naoružavanja Evrope, zajedničke vojne vežbe, treninzi, možda i slanje vojne misije u Ukrajinu u okviru nekog budućeg mirovnog paketa. Saradnja i pomoć će se odvijati kroz obaveštajni sistem, razvoj odbrambene industrije, transfer znanja i iskustava, podele ratnih iskustava, savezničke odnose, bolje pozicioniranje Albanije i Kosova prema NATO i EU.
Preporuka za Srbiju:
– Srbija ne sme dozvoliti jačanje anti-srpskog narativa u Evropi tj. sprovoditi aktivnosti koje bi poslužile drugima da je još više koriste kao izgovor za svoje vojne projekte i nacionalne ambicije, već insistirati na svojoj vojnoj neutralnosti i težnji za članstvom u Uniji kao osnovi spoljnopolitičkih odluka i tražiti partnere unutar EU za aktivnu saradnju u konkurisanju za evropske projekte odbrane. Srbija je deo Evrope i kao takva teži da aktivno doprinosi miru u Evropi.
Analiza – “DEFENDER 23”
Autor: Marko Žunjić
Jedna od najvećih međunarodnih vojnih vežbi Immediate Response 23održava se na prostoru Zapadnog Balkana u periodu od 22. maja do 2. juna. Immediate Response je druga od tri u nizu povezanih vojnih vežbi koje činemultinacionalnu združenu vežbu između NATO saveznika i partnera “Dynamic Employment of Forces to Europe for NATO Deterrence and Enhanced Readiness 2023”, odnosno DEFENDER 23, koja se sprovodi sa ciljem podizanja stepena njihove spremnosti i interoperabilnosti. InicijativuDEFENDER 23 predvodi američka vojna komanda u Evropi, a aktivnosti u okviru DEFENDER 23 počele su 22. aprila i traju do 23. juna 2023. godine, do kada treba da se održe tri zajedničke vojne vežbe. U okviru ovih vežbi planirano je učešće više od 20 država, uključujući članice i partnere NATO saveza. Oružane snage Sjedinjenih Američkih Država bi trebale da doprinesu sa 7000 pripadnika oružanih snaga, dok će iz Evrope biti prisutno oko 17000 pripadnika multinacionalnih snaga. Cilj DEFENDER 23 vežbi je demonstriranje sposobnosti američke vojske u Evropi i Africi da brzo koncentriše svoju borbenu moć u istočnoj Evropi. Ove vežbe takođe imaju za cilj povećanje efekta odvraćanja NATO saveza putem sposobnosti preciznog dejstva na daljinu, unapređenja spremnosti jedinica za delovanje u kompleksnom multinacionalnom okruženju, kao i iskorišćavanje infrastrukture i kapaciteta zemalja domaćina za proširenje operativnog dometa.[1]Prva u nizu zajedničkih vojnih vežbi u sklopu DEFENDER 23 bila je Swift Responce23, održana od 7. do 20. maja u regionu Baltika i na Mediteranu a poslednja Saber Guardian 23 će biti održana u regionu Crnog mora od 29. maja 2023.
Zajednička međunarodna vojna vežba Immediate Response 23, drugi deo DEFENDER 23 združene vežbe, otpočela je 22. maja i fokusirana je primarno na prostor Balkana, a najveći deo aktivnosti će se obaviti na prostoru država bivše Jugoslavije. Vežbe će trajati do 2. juna i njihov cilj je povećanje operativne spremnosti američkih snaga, kao i njihovih saveznika i partnera u svim aspektima, kako bi se izgradila i osnažila partnerstva i saradnja u oblasti odbrane, efikasno reagovalo na krize i odvratile potencijalne pretnje. Države u kojima su predviđene aktivnosti ovog dela DEFENDER 23 su Albanija, Bugarska, Hrvatska, Crna Gora, Severna Makedonija, Slovenija i teritorija Kosova*. Očekivani efekat Immediate Response 23 je unapređenje i spremnost multinacionalnih snaga za potencijalne sukobe i njihova kohezija i sposobnost suočavanja sa neprijateljskim dejstvima, ali i demonstracija mogućnosti američkih i oružanih snaga njihovih saveznika za brzo raspoređivanje borbeno spremnih trupa i opreme na evropskom tlu radi odvraćanja potencijalnih neprijatelja i očuvanja mira.Prema planu aktivnosti u okviru ovog dela DEFENDER 23 biće angažovano oko 2800 pripadnika oružanih snaga Sjedinjenih Država i 7000 međunarodnih pripadnika, među kojima su pripadnici oružanih snaga Albanije, Bugarske, Grčke, Crne Gore, Severne Makedonije, Turske, Slovenije i Kosova*.[2] U svim državama koje učestvuju u ovom delu DEFENDER 23 održane su ceremonije otvaranja. Vojska Crne Gore na vežbama učestvuje sa 500 pripadnika oružanih snaga[3], a deo aktivnosti se obavlja u okolini Pljevlja, međutim prema informacijama pruženim od strane Ministarstva odbrane Crne Gore „Pripadnici Vojske Crne Gore artiljerijska bojeva gađanja realizuju na poligonima u zemljama okruženja zbog nemogućnosti njihove realizacije na teritoriji Crne Gore, što značajno komplikuje realizaciju vežbe i iziskuje neuporedivo veće troškove i izdvajanja finansijskih sredstava iz budžeta“.[4] Severna Makedonija je neposredno pred svečanost otvaranja vežbi izložila opremu, vozila i letelice svojih oružanih snaga, a prikazana je i oprema partnera, posebno Sjedinjenih Država, koja je angažovana u okviru Immediate Response 23. Na izložbi su posebno istaknuti borbeni helikopteri „AH-64 Apache“, kao i „UH-60“ i „HH-60“ Black Hawk (Crni Jastreb), „CH-47“ (Chinook) teretni helikopteri američke proizvodnje, ali i „Мi 8/17“. Na izložbi su prikazana i vozila HMMWV – The High Mobility Multipurpose Wheeled Vehicles (Humvee) (Visokomobilna višenamenska vozila na točkovima), atomsko-biološko-hemijska i sanitetska vozila opremljena sa najnovijom tehnologijom i opremom, a posebnu pažnju su privukla i laka taktička oklopna vozila „JLTV“ (Joint Light Tactical Vehicle), oklopna vozila „Kobra“ i „Hermelin“. Važan deo izložbe je bio predstavljanje Projekta Origin (Project Origin), robotizovanog borbenog vozila koje se nalazi u test fazi u okviru Komande za razvoj borbenih sposobnosti vojske Sjedinjenih Država.[5]
Dodatnu pažnju na održavanje DEFENDER 23 na Balkanu prvuklo je učešće Kosovskih snaga bezbednosti, što je ozvaničeno svečanom ceremonijom u Prištini 21. maja.[6] Kosovske snage bezbednosti ne učestvuju prvi put u združenoj vežbiDEFENDER, prvo učešće im je bilo 2021. godine, međutim, u znatno manjem obimu. U okviru DEFENDER 23 učestvuje ukupno 1300 pripadnika Kosovskih snaga bezbednosti, iako je to u suprotnosti sa odredbama Rezolucije Ujedinjenih Nacija 1244, koja isključuje mogućnost postojanja albanskih oružanih snaga na teritoriji Kosova. Prema izjavama zvaničnika prisutnih na ceremoniji u Prištini cilj vežbi je demonstracija sposobnosti snaga Sjedinjenih Država i partnera, misleći prvenstveno na Kosovo* koje nije članica NATO saveza, ali je važan strateški partner SAD na Balkanu.[7] Uključivanje Kosovskih snaga bezbednosti u DEFENDER 23 ima za cilj da osnaži veze i saradnju između Kosova* i NATO, ali i da istakne snažno prijateljstvo između Kosova* i SAD. Teritorija Kosova je strateški važna za NATO savez zbog centralnog položaja na Balkanu, a važnost za SAD se posebno manifestuje kroz američko vojno pristusvo na Kosovu i bazu Camp Bondsteel (Kamp Bondstil). Osnaživanje partnerstva sa Kosovom* za SAD predstavlja najvažniji cilj uključivanja Kosovskih snaga bezbednosti u vojne vežbe, a osnaživanjem njihovih kapaciteta teže da uspostave sposobnu armiju koja može biti stub odbrane njihovim interesima na prostoru Balkana u slučaju pretnje. Pet članica NATO saveza nije priznalo Kosovo kao nezavisnu državu, ali uključivanjem Kosova* u DEFENDER 23 se ističe da je većina država u okviru saveza pružila podršku Kosovskoj nezavisnosti, čime se dodatno osnažuje politička i međunarodna pozicija Kosova*. Važno je napomenuti da se učešće Kosova* u DEFENDER 23 ne može smatrati isključivo namerom SAD da promoviše postojanje Kosovskih snaga bezbednosti i kosovske nezavisnosti. Budući da se vojna vežba Immediate Response 23odvija širom regiona, a inicijativa DEFENDER u celoj Evropi, učešće Kosova* samo naglašava fokus SAD na saradnju sa partnerima, ali i testiranje mogućnosti za brzo delovanje u slučaju da je to neophodno na svim teritorijama obuhvaćenih planiranim aktivnostima, uključujući i Kosovo* kao strateški važnu tačku.Ipak, zbog razvoja događaja na Kosovu* povezanim sa protestom Srba u opštinama sa srpskom većinom i nesrazmernim nasiljem kosovske policije nad njima, SAD su 30. maja isključile Kosovo* iz DEFENDER 23.[8]
DEFENDER 23 je u odnosu na ostale inicijative ovog tipa u prethodnim godinama delimično promenio svoju svrhu. Iako je prikazivanje sposobnosti NATO saveza i partnera u Evropi prethodnih godina imalo za cilj odvraćanje potencijalnih izazivača od napada ili nekog drugog oblika agresije, u kontekstu rata u Ukrajini DEFENDER 23 dobija novu demonstrativnu ulogu. Budući da je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, mnoge okolne države su u strahu od prelivanja sukoba na njihovu teritoriju, zbog čega su, poput Švedske i Finske zatražile zaštitu NATO saveza.[9] Pošto mehanizam odvraćanja Rusije u slučaju rata u Ukrajini nije imao rezultata, SAD koriste priliku da tokom DEFENDER 23 demonstriraju sposobnost za brzo reagovanje i raspoređivanje jedinica na teritorijama svojih saveznika u Istočnoj Evropi i na Balkanu. Oružane snage koje učestvuju u vežbi Immediate Response 23 se nalaze širom Balkana, a prema planu inicijative DEFENDER 23, njena završna faza, odnosno trećau nizu vojne vežbe pod nazivom Saber Guardian 23, održaće se od 29. maja do 9. juna. Tokom ove vežbe snage raspoređene u više zemalja na poluostrvu će se udružiti u Rumuniji. Učešće Kosovskih snaga bezbednosti u ovom delu DEFENDER 23 nije prema planu predviđeno, budući da Rumunija nije priznala nezavisnost Kosova. Ideja Saber Guardian 23 je da demonstrira sposobnost SAD da brzo okupi, rasporedi, pripremi i integriše svoje i oružane snage saveznika iz unutrašnjosti Evrope na jednom mestu radi podrške NATO.[10] Koncetrisanje vojnih snaga u veoma kratkom roku u Rumuniji, državi koja se graniči sa Ukrajinom je direktna poruka Rusiji da su SAD spremne i sposobne da udruženo brane svoje saveznike u Istočnoj Evropi. Dodatno, vežbe DEFENDER 23 za saveznike SAD i partnere predstavljaju garanciju da je NATO sposoban da efikasno raspodeli trupe u slučaju neposredne opasnosi, prvenstveno od strane Ruske Federacije, što im pruža i dodatni osećaj sigurnosti.











































































