Tag Archives: analiza
AKTUELNI SUKOB IZRAELA ( IDF ) I HAMASA U POJASU GAZE
Priredio:S.S.U.B. – saradnik
Miroslav Vukas, Mast .polit.spec.dipl.ecc
za bezbednost,borbu protiv teroizma i org.kriminala
Kraj ili novi početak celokupnh svetskih političkih, ekonomskih, industrijskih, geopolitičkih, religijiskih odnosa…, i drugih relacija na globalnom nivou, a koji proizilaze iz aktuelnog ili bar za sada teritorijalno, ograničenog rata u Izraelu i Pojasu Gaze, i onih globalnih relacija kakve sada poznajemo.Tekst je nastao,kroz intezivno medijsko praćenje, dešavanja u Izraelu i sukobu sa militantnim palestinskim Hamasom, u Pojasu Gaze, a koji bezmalo traju i više od 90 dana. Samim tim, podacima i tekstualnom analitikom, obuhvaćena su i neka od prethodnih dešavanja na područiju Bliskog istoka, uključivši i geopolitiku, zatim oružane sukobe i militantna delovanja pojedinih ekstremnih organizacija, na tom zaista složenom i verski obojenom prostoru iznoseći ponekad i svoje lična razmišljanja i procene , a sve to objedinjeno u formi analitičkog komentara.
AKTUELNI SUKOB IZRAELA ( IDF ) I HAMASA U POJASU GAZE
Velike žrtve, materijalna razaranja, ogroman broj izbeglih sa podučja zahvaćenim ratom.Mogući nestanak teritorije pod kontrolom Palestinaca ? Novi potencijalni širi ratni sukob, Izraela i čitavog Arapskog sveta- članica Arapske lige. Religijiski i ratni sukob Judeizma i Muhamedanstva, sa relativno mogućim uključivanjem dela Hrišćanskog sveta. Ugroženi, pomorski putevi. Ugrožena proizvodnja i transport nafte. Potencijalna i relativno, nova migrantska kriza prema Evropi. Kako sprečiti Argamedon i III svetski rat? Postoji mogućnost, da se u ograničenom sukobu, pojedine terorističke organizacije, posteno prevedu u oslobodilačke pokrete i druge vojne formacije. Ako se upravo, u ovom oružanom sukobu „lome“ i različiti interesi iz različitih centara moći i dubokih država, možda se ovde polomi i Anakonda interesni prsten Zapane talasokratije !?
Ovaj analitički tekst,a koji se odnosi na ratna dešavanja u Izraelu, odnosno Pojasu Gaze i sukob Izraela ( IDF ) i ekstremnog Hamasa, ispred Palestinaca, uz jošu vek, gorući sukob između Ukrajine i Rusije, čitav Bliski istok, postepeno „ gura“ u jedan širi ratni sukob, ako i ne u III svetski rat. Od Prve dekade Oktobra meseca, tačnije od 07.Oktobra, a još uvek pod, uslovno rečenon Specijalnom vojnom operacijom, IDF ratuje protiv Palestinske populacije u oblasti Gaza, a kako Izraelski zvaničnici tvrde, do potpunog uništenja estremnog militantnogi krila Palestinskog Hamasa, te do oslobađanja svih talaca, njih više desetina, ako ne i više stotina, mahom državljana i građana Izraela, a koje trenutno drži militantno krilo Palestinskog Hamasa, od početka samog sukoba. Trenutno je IDF, završio vojne operacije na severu Gaze, te svoje oružane akcije, usmerava na centralni i južni deo Gaze pod administrativnom upravom Palestinaca.Izazivajući ogromna materijalna i druga razaranja, stvarajući veliki broj stradalih, ranjenih i raseljenih.
Istorijisko definisanje Bliskog istoka,razvoj civilizacija, religija, trgovine,ekonomije, kao preteče današnjih ratova.
Područije Bliskog istoka, a naročito teritorije današnjeg Izraela, Saudijske Arabije, Sirije, Iraka, Irana, Egipta predstavljaju istorijsku kolevku razvoja ljudske civilizacije –Asirija, Mezapotanija,Persija,potom stari Egipat , stara Grčka, te Rim kao imperija i gde su se kroz istoriju i razvoj civilizacije preplitali različiti ekonomski, politički, trgovinski, verski i drugi geoplitički interesi.Ne treba smetnuti, sa uma i nastanaka tri glavne svetske religije na područiju današnjeg Izraela Judeizma, a potom Hrišćanstva i na kraju, u 7 veku nove ere i pojavu Muhamedanstva. Treba takođe, napomenuti i dugogodišnje verske sukobe, kroz različite storijiske periode, od pre nove, kroz čitavi Novu eru, potom kroz Srednji i Novi vek, period kolonijalizma do modernog i Libelarnog kapitalizma. Za Jevreje, Izrael je Sveta i obećana zemlja. Jerusalim je Sveti grad, sa dva puta razornim svetilištem Prvog i Drugog hrama, od kojeg je danas ostao jedan zid- Zid plača ( posebna svetinja za čitavu Jevrejsku populacij).Takođe, Jerusalim sa Galilejom i za celokupno Hrićanstvo bitno je značajan, upravo usled nastanka-kolevke Hrišćanstva kao religije.
Pored toga, takođe i za pripadnike Muhamedanske religije, bez obzira na neka od dva glavna „pravaca“ verovanja „Sunitizam“ i „Šitizam“, sa manjim plemenskim grupacijama, poput npr. sirijiskih Alavita, do jedne od najbrojnije populacije Kurda-narod bez države na Bliskm istoku. Jerusalim, takođi ima veoma veliko mesto u „praktikovanju“ vere i samom- Hadžu-, pošto se za Muhamedanstvo, treće sveto mesto, nalazi upravo u Jerisalimu, džamija Al-aksa, a prva dva su u Saudijskoj Arabiji- Meka i Medina-.Sama džamija Al-aksa, izgrađena je u neposrednoj blizini (svega par stotina metara ), opet za Jevreje najsvetijeg i molitvenog mesta -Zida plača. Upravo u prethodno, navedenom, delimično treba tražiti samo neke, od odgovora, na razrešenje veoma ozbiljnog i veoma opasnog sukoba, odnosno Gordijevog čvora, koji može imati nesagledive posledice po čitavo čovečanstvo. Prema različitim izvorima, Izrael je nuklearna, sila na prostoru Bliskog istoka, koju tradiconalno pomažu vojnotehnološki pre svega SAD, pojedine članice EU pre svega Velika Britanija, Francuska… kao i sam NATO, dok se u neposrednoj blizini gegrafskih granica Izraela, mada ne direktno nalazi i druga potencijalna nuklearna slila Iran, zbog razvoja i usavršavanja sopstvenih nuklearnh potencjala, a po broju vojnika, naoružanja i tehnike i po mnogima, vodeća vojna sila u regionu Bliskog istoka.
Ogromne žrtve i permanntna i stalna razaranja, sa tumačenjem dela Novog Zaveta
Prilkom analize ovog sukoba, koji po broju žtava naročto kod Palestinaca i Hamasa (22 hiljade stradalih Palestinaca, i približno do, hiljadu i 700 pripadnika IDF i to bez podataka zarobljenima i taocima , do sada u vreme nastanka teksta, a naročito veliki broj nastradale i ubijene žena i dece na strani Palestinaca ), potom stepenu razaranja verskih, stambenih objekata, bolnica i drugih objekata i infra strukture, koji u kratkom vremenskom periodu, premašuju razaranja i žrtve od nacista, fašista koji su za isti vremenski period od 100 dana, nastajali u II svetskom ratu npr.kod Staljingrada, neminovno se nameće i pitanje i tumačenje dela Novog Zaveta- Otkrovenje Jovanovo-Gl 9.St.17 “I vidjeh u utvari konje, i one što sjeđahu na njima, koji imahu oklope ognjene i plavetne i sumporne; i glave konja (njihovijeh) bijahu kao glave lavova, i iz usta njihovijeh izlažaše oganj i dim i sumpor.“ Sam, ovaj citirani stih, dovoljnjo besedi, čitaj govori, o kakovom paklu oružanog sukba – rata, između Izraela (IDF ) i Palestinskog Hamasa se radi. Treba napomnuti takođe, prema slobodnom intepretiranju Starog Zaveta, premudrog cara Solomona, „parafrazirajući“, taktiku tadašnjeg načina ratovanja, pod motom „Oko za oko, zub za zub“, što što se može potvrditi u ovom sukobu- do potpunog uništenja Hamasa i njegovog postojanja, a koju čini se prostorne i vremenske distance pri analizi sukoba, primenjuje i sam Izrael izvan svih pravnih, humantarnih normi, „međunarodno prihvaćenih običaja a Ratnog prava o vođenja rata. Što je i stav, većeg broja dobro upućenih, analitičara i tumača celokupnih političkih odnosa, na Bliskom istoku, a posebno relacijiskih i više decenijiskih i političkih odnosa i sukoba Izraela i Palestinaca.Po svim dešavanjima i načinu kako se sukob odvija ili bolje reći ratuje, može se zaključiti i da je Nostradamus, bio u pravu kada je još u XV veku, predvideo ovaj sukob, opet parafrazirajući jedan od njegovih stihova – Goreće istočni okean-i, misleći verovarno na mora i okeane, a koji okružuju Arabijsko pouostrvo.
Potencijalni uzroci, nastanka trenutno-aktuelog sukoba i njegovo evenualno razrešenje ili lančano-kaskadno proširenje na čitav region Bliskog istoka, a možda i nastanak i početak šireg svetskog oružanog sukoba.
Nerešena pitanja ( geopolitička, teritorijalna, globalni interesi ekonomski i drugi,..) iz šesdesetih i sedamdesetih godina, prošlog veka, upravo na područiju i oko Izraela, te arapskih zemalja i drugih, bliskoistočnih država u pomenutom regionu, rezultovalo je sa ovim današnjim i još uvek aktuelnim oružanim sukobom (bez obzira na privremene prekide sukoba i povremenih ograničenih ratova, „terorističkih“ akcija i sl., a pre svega, od 1948.godine, na ovamo Bliskoistočnom delu Azije. Od formiranja i priznanja Jevrejske države, na tertoriji današnjeg Izraela, dovode do ovog što danas imamo.Pre svega, misli se na dva Jevrejsko Arapska rata i dve palestinske oružane Antifade ( „ustanka-revolucije“) pripadnika palestinske populacije, u tom regionu od početa 60 –tih, pa sve do kraja 80- tih godina, prošlog veka i uz IV nazovi „demokratsku obojenu revoluciju“ –Arapsko proleće i svrgavanje legitimnih vada i vladajućih poredaka u pojedinim državama Magreba, Libije, Egipta, na početku ovog veka i nedavnih i još uvek ograničenih i delimičnih oražanih sukoba u Siriji, izmđu pro Iračke -BASS partije i ISIS-a, zatim povmeni sukobi ( već duži niz godina ), zatim povremeni oružani sukobi Jemena i Omana, kao i sami oržani sukobi unutar njih ( manjinski Tutsi, u sukobu sa većinskim sunitskim i drugim plemenskimkim i vertskim zajedncama-grupacijama).I ove dve granične međusobnim ratom zahvaćene države, takođe predstavljaju, interesantno političko i vojno područije za eventualno rasplamsavanje šireg sukoba na Bliskom istoku. Podsećanja radi, oružane formacje Jemena, nedavno su, pre prve dogovorene delimične razmene talaca, između Palestiskog vojno političkg krila Hamasa i Izraelskog IDF raketirale, neke od položaja izraelske Armije. Takođe, problem može predstavljati i Liban, sa čije teritorije oružano deluje i proiranski šitski Hezblah, prema civilnoj teritoriji i vojnim formacijama Izraela. Liban je severna granična država sa Izraelom takođe, u ne tako dalekoj prošlosti-80-tih i 90-godina, bio je izložen razornom građanskom ratu različitih političkih,ekonomskih i drugih globalnih interesa.Poznat je, kao država različitih verskih religija, a ujedno i kao delimično, uslovno rečeno, predstavlja, utočište pojedinih lidera različitih ekstremnih frakcija, sa militantnih predznakom organizacija i njihovih lidera sa šireg područija Blistog istoka. Hašemitska krajevina Jordan, trenutno u političkom i vojnom smislu „ posmatrač“, u aktualnim dešavanjima IDF-a i oružanog krila Hamasa, a „ a netreba smetnuti sa uma“, da se posle izvedeog Arapskg proleća u Egitu i svrgavnja sa zvančne vlasti, tadašnjeg aktelnog predsdika Hosnija Mubaraka, gotovo celokupno rukovodstvo, po zapadim mđunarodnim usvojnim konvencijama, teroristička i militantna rganizacija -Muslimanska braća- „preseljena“u Jordan i odatle povremno delju.Po mnogim, svetskm i domaćim analitičarma i poznavacima ukupnih dešavanja na Bliskom istoku, smatra se da je „Muslimanska braća“, kao verska i militantna organizacija, tvorc su Hamasa, odnosno njegovg tvrdog miltannog krila. Postoje i druge tvrdnje, da je Hamas osnovan 70-tih godina uz prećutnu saglasnost i znanje CIA i Mosada, za raziku od dela miltantno umerenog Al –Fataha, koji je sa delom političkg vrha PLO trenutno učestvuje, u vlasti pod okriljem- liderstvom Abu Abasa , na teritoriji Gaze pod adminstrativnom upravom Palstinaca.
Oružanom sukobu, prethodili su konstantni, manji i veći oružani sukobi, sa nestabilnim i aktivnim militantnim delovanjem različitih političkih organizacija na Bliskom istoku.
Ovom, prethodnom treba, dodati i permanentno povremene,oružane akcije militantnih akcija i dugih ekstremističkih organizaija u neposrednoj blizini granca Izraela, prevashodno kurdske KPK (tretirana kao teroristička levičarska oružana organizacija), zatim Sivih vukova ( turska militantna i teroristička organizacija), koje prevashodno deluju na tlu Turske, dela Evrope, a povremeo i u samom regionu Bliskog istoka.Turska je inače, veoma aktivno uzela oružano i vojno učešće na teritoriji Sirije,(nedavni i sa avio udarima po Sirijiskim i na severu Iraka položajima i ciljevima militatnih milicija,odnosno polu- vojnim grupacijama, koje su po okriljem zvanične vlasti u Siriji i aktuelnog presednika Bašara el Asada i proiračke, uslovno rečeno mekane socijalističke BASS partije, iz redova populacje, manjinskih Alavita u Siriji.Sama Turska, na svojoj teritoriji, ima veliku populacju izbeglica (prema različitim izvorima, procene su od 12 od 15 miliona), iz mnogih zemalja pomenutog regiona a i šire. Takođe, ima i više decenijsko nerešeno pitanje sa Grčkom u istočnom Egeju i decenijiski potencijalni i latentni, oružani sukob sa Kiprom, posle okupacije i invazije istočnog dela, tog ostrva u drugoj polovini prošlg veka. Geografski posmatrano, sa geopolitičkih relacija, sve se dešava u blizini sadašnjeg aktuenog oružanog sukoba Izraela i Palestinaca, odnosno militantnog krila Hamasa. Podsećanja radi, od 07.oktobra 2023. godine, kada je počeo ovaj nesrećni rat, stradalo je po nekim međunarodnim izvorima i procenama, više od 1.700 Izraelaca civila, vojnika i talaca i preko 22.000 Palestinaca. Inače, neophodno je napomenuti, da je procena da ukopno u Pojasu gaza i na Zapadnoj obali, te i u Izraelu, živi približno oko 4,5 miliona Palestinaca ( Arapska grupa naroda), dok nešto više od pola miliona Palestinaca, živi u državama u okruženju, zatim u emigraciji, prevashodno Čileu, SAD, Nemačkoj i Francuskoj.Dok je po dostupnim podacima, na područiju Izraela po površini nešto većoj od površine AP Vojvodine, živi nešto više od sedam miliona Izraelaca. Podsećanja radi, Pojas gaze je teriotorija, dužine od 37 kilometara i širine do 10 kilometara, smatra se najgušće naseljenom oblasti i sa najmlađom populacijom na svetu.
Današnje geopolitiče, ekonomsko-političke i vojne prilike u neposrednoj, blizini Izraela i Pojasa Gaze, sa osvrtom na Iran , Jemenske Hute, Sadijsku Arabiju, sa potencijalnom blokadom plovdbe skraćenim pomorskom putem kroz Sueski kanal.
U nastavku tekst, radi boljeg sagledavanja svih prilika i u ovom slučaju „neprilika“ danas u Siriji imamo i ostatke -džepove- još uvek aktivng ISIS-a, dok u širem regionu, postoji i ativna militantna islamstička Al-Kaida. Potom u Iraku, postjeveće ili manje miltantne kurdske, sunitske, a u manjem delu i šitske paravojne islamističke organizacije, koje se povremeno „oglašavaju“ sa svojim oružaim akcijama u Iraku. Samim tim, geopolitički i drugi džavni i politički i ekonomski odnosi, u širem smislu reči, nisu u ovom trenutku definisani ni izmđu Šitskog Irana i Sunitske Saudijiske Arabije, a obe predstavljaju, veoma moćne oružane vojne sile, na Bliskom istoku i to u neposrednj blizini samog Izraela.Ali, postoje nedavne naznake otopljavanja međusobne bilateralne saradnje.
Sunitski Iran, posle pobede, Islamske revolucije s početka 70-tih godina prošlog veka, postepeno se okreće sopstvnom privrednom, industrijiskom i vjnom razvoju i na taj način smanjuje uticaj i zavisnost od stalih svetskih sila,a prevashodno zapadnog i Američkog uticaja. U novije vreme, prema tvrdnjama pre svega SAD-a i drugih, odnosno pojedinih zapadnih zemalja, aktivno radi na razvoju i usavršavanju sopstvenog nuklearnog programa. Poznat je i po razvoju usavršavanju, novih vojnih i ratnih tehnologija, posebno dronva koje isporučuje Rusiji u oružanom sukobu sa Ukrajinom.Da prestavlja, zaista resektabilnu oružanu silu zasnovanu na ratnoj tradiciji, posebno kao potomci drevnh Persijanaca,srednje vekovnih ograničenih ratnih sukoba, borbom protiv kolonijalizma, te kasnije ratnog sukoba sa između Iraka i Irana, sa početka 80-tih godina XX veka, govore i neki od sledećih publikovanih i dostupnih podataka, da se Oružane snage Irana, mogu posmatrati po dva, odnsno tri segmenta. Prvo onaj zvaničan, za koji je odgovorno Mnstarstvo vojno i Iranska VrhovnA komanda broje 820 hiljada vojnika, „razvrstanih“ u kopnenu vojsku, mornaricu, ratno vazdhoplovstvo i protiv vazdušnu dbranu. U drugom segmentu imamo i uslovno rečeno čuvare Islamske revolucije Irana, – Pasardani, koji po dostupnim podacima broje, približno oko 945 do 950 hiljada vojnika, a pošto imaju i sopstvnu, nezvisnu mornaricu, specijalne snage i raketne sisteme, te ovom prethodnom broju, treba dodati još i preostali broj od 125 hiljada, obučenih i dobro opremljenh vojnika u redovima Pasardana.Na kraju i treći segment prestavljaju Basidži- Dobrovoljačka vojska – (po nekim tumačenjima paraovojska ), od po nekim iranskim izvorima broje i od 12 mliona i 600 hiljada pripadnka, sve to na približno 80 miliona stanovnika, prestavlja zaista respektabilnu oružanu i vojnu silu na Bliskom istoku.I ako, u trenutno“ zategnutim „ diplomatsko-političkim odnosima,koji upravo zbog zbog aktuelnog sukoba ulazi u fazu otopljavanja i sa Saudijiskom Arabijom kontroliše Persiski zaliv, Ormuski moreuz i izlaz u Indijiski okean, a takođe i pomorski put, prema Kataru, Kuvajtu, Iraku, UAR …Po nekim podacima, iz Persijskog zaliva dnevno, u toku čitave kalendarske godine, isplovi 18 do 20 preko- okeanskih brodova- tankera, a svaki natovaren i sa milionskim tonama barela sirove i delimično perađene nafte i naftnih derivata, ploveći prema lukama u Japanu, Kini, Autraliji, Indoneziji, SAD-a, Kanadi, Evropi i ostalim lučkim destinacijama širom ostalog sveta. Sam Iran, prema dostupnim podacima ima iznad 85 miliona stanovnika, sa procenjenom vrednost naftnih zaliha rezervi od 137, 6 triliona barela nafte i nalazi se na četcrtom mestu po pitanju zaliha u svetu. Dakle, može se zaključiti da se celokupna proizvodnja i transport nafte, sa tog dela Bliskog istoka kontroliše od strane pomenutog Irana, koji takođe otopljava diplomatske odnose i sa drugim islamskim državama u tom regionu, a posebno sa Egiptom, kao i državama članicama OPEK-a.Treba se samo setiti, sedamdesetih godina, prošlog veka i Drugog naftnog šoka, te kakve je poremećaje izazvao na svetskom tržištu nafte, derivata nafte, te kakove su kosekvence bile na polju svetske ekonomije, a i šire.Iran i Saudijiska Arabija, sa nekih nešto više od 6 miliona stanovnika i sa samo vojnim budžetom od 38 milijardi američkih dolara, sa procenjenim zalihama od 26 triliona barela nafte, što predstavlja 24 posto ukupnih svetskih zaliha „crnog tečnog zlata“. Inače u procenjenim zalihama nafte među državama članicama OPEC, države Persijskog zaliva, učestvuju gotovo i do 60 odsto, od ukupnih zaliha. Inače, obe pomenute države, u sukobu IDF i Hamas, kao i ostale arapso-islamske države u regionu, još seuvek drže se po strani i nisu direktno ukjučene u sukob u Gazi. Važno je istaći, da je nedavno Saudijska Arabija postala punopravni član BRIKS-a, a takođe i Iran od 01.Januara 2024.godine . U koliko se desi,da se formira širi islamski, te arapski ekonomsko i vojni front, preko članica Arapske lige i to, protiv Izrala, a već se traži zabrana isporuke nafte i naftnih derivata Izraelu, od strane arapsko-islamskih država, potom ako se, Jemenski Huti, kao oružana vojna frakcija-grupacija,još aktivnije i sa distance uključe u oružani sukob IDF( Izrael ) i Hamasa, (direktno – indirektni), te blokiraju plovidbu, ka i iz, Sredozemnog mora preko Sueskog kanala i Crvenog mora, celokupna plovidba tim pomorskim putem, produžava se za nekih 20 hiljada kilometara, oko juga Afrike, prema krajnim destinacijama, što će za sigurno, kao posledicu imati, neminovni skok cena nafte, njen transport skladištenje i upotrebu u svetsko ekonomsko i cenovnim odnosima.Kroz, potencijalno, a i eventualno, ali za sigurno uvećane cene, same eksplaticione, derivatno tržišno prilagođene i transportntovane nafte, i ne samo nafte već i drugih prirodnih, privrednih industriskih, poljoprivrednih proizvoda …, treba posmatrati i celokupnu, makro ekonomsku sve obuhvatnu turbulenciju u globalnoj, geopolitičkoj ekonomiji, kao i na svetskom tržištu i bezijanskom poslovanju. Za očekivati je, po slobodnoj proceni ,vrlo i eventualno i to veoma skoro-„Treći pa i Četvrti naftni šok“ na globalnom nivou.
Posledice koje mogu nastati, ako se oružani sukob ne reši, već se proširi na region Bliskog istoka, a možda i šire.
Ovaj gorući ratni sukob, u kome, obe sukobljene strane,“ „čitaj zaraćene“, idu do istrebljenja,- IDF(Izrael) do potpune eliminacije političkog i vojnog delovanja Hamasa, pa i u poslednje vreme pominjanja, političkog delovanaja Palestinskog Fataha u čitavoj Gazi( severno i južno), a Hamas i uslovno „preneto“-rečeno,oružana borba, do smrti svakog Jevreja, koga, treba ubiti i baciti u more““, uz nemoć poštovanja i primene usvojenih rezolucija Ujedinjenih nacija, otvara novo svetsko oružano žarište, sa velikim brojem stradalih, prognanih,ranjenih, raseljenih…otvara, mnoge izbegličke i migracione i ekonomske probleme, i ne samo to za arapske zemlje, Bliskog istoka, Severne Afrike, država Magreba, do same Evrope pa i dalje. Jeste bilo, u nekoliko navrata u proteklom periodu, propustanja konvoja sa humanitarnom pomoći, od strane IDF u pojas Gaze u blizini Rafe sa granicom prema Egiptu, ali je sve to nedovoljno u odnosu na broj Palestiske populacije, koja živi u pojasu Gaze. Ovaj, oružani-ratni sukob, na teritoriji Izraela i celokupnog pojasa Gaze, zaista sa aspekta ljudskosti i humanosti, nije bio potreban. Do pre neki dan, kako su preneli pojedini štampani i elektronski mediji, smrtno je do sada stradalo, negde oko 22 hiljade Palestinaca.Područije čitave Gaze, pod stalnom je opsadom i konstantnim granatiranjem i raketiranjem od strane IDF-a, koji pod formom Specijalne vojne akcije protiv Hamasa, povremeno transformiše taktički i operativno, sa kako sada sa distance gledano, do potpunog unišenja ne samo Hamasa, nego i raseljavanja svih Palestinaca iz pojasa čitave Gaze.Kako se u poslednje vreme može čuti, usled pronalaska,sa geološko-ekonomskih aspekata isplativih za potencijalnu eksploataciju zaliha, nafte i zemnog gasa u Gazi i na područiju Zapadne obale, pod kontrolom i administrativnom upravom Palestinaca. Slobodno se može reći, da su pale, sve maske ( po slobodnoj proceni autora), o realnosti i racionalnosti- političke, eonomske, geoekonomske, vojne, interesne, geopolitičke, teritorijalne, nacionalne i verske tolerancijie.Stacioniranje Američke oružane flote u Sredozemnom moru i u blizini samih sukoba, a na istočnom delu Bliskog istoka,već se povremeno oružano sukobljavaju sa Jemenskim Hutima, po slobodnoj proceni govori, o što boljem zauzimanju pozicija za ono što verovatno uskoro sledi u širim razmerama.Treba li, pominjati povremene razmene vatre sa Hezbolahom iz Libana, potom političkim i ekonomskim provociranjem za sada uzdržanim Iranom, potom od pojedihih manjih i većih političkih različitih Palestinskih i drugih arapskih organizacija na Arapski džihad, te udar na Izraelske ciljeve, kao i ciljave njihovih saveznika širom sveta. I samim vraćanjem, na početak ili delove napisanog u prethodnom delu teksta, neminovno u promišljanu navodi, na „neminovni“Argamedon ili „pucanje“Anakonda prstena i to baš, (po autoru ) na teritorij i prakolevki-ma razvoja, celokupne iskonske ljudske civilizacije,religije, ekonomije i celokupnog prosperiteta i razvoja čovečanstva.Trenutni i aktuelni, oružani sukobi, pa i oni u prećutnoj najavi sa latentnim –gorućim potencijalima, kao i oni u „inicijalnim“ najavama u drugim delovima sveta, iz različitih interesa (vojnih, ekonomskih, političkih…), po „čoveka“ mogu biti veoma i „verovatno“u jednom delu ograničeni,a ko ne i civilizacijiski pogubni. Ovde,se ne govore i ne promišlja i “ ne proriče“ Anštajnova-Terorija relaviteta, odnosno ona priča u parafraziranju. – O vođenje III svetskog rata lukom i strelom, već po Svetom Pismu-Novi Zavet- Druga Jovanova poslanica- sa naznakom na Argamedon-. Pitanje je na kraju.- Kuda globalno srlja čovek,i napredna moderna civilizacija, sada na pragu razvoja i usvajanja novih tehnologija i nazovi nove“ veštačke inteligencije“? Po slobodnoj proceni, ovaj pomenuti oružani sukob, neće se skoro i lako završiti. Za posledicu će imati, ogromna razaranja, veliki broj smrtno stradalih, obogaljenih, raseljenih, pa sve do novih izbegličkih talasa i to ne samo u Evropi nego i šire, kao i neminovunu demografsku i religijisku izmenu, celokupne slike čovečanstva, kakvog sada-danas poznajemo. Takođe, očekivati je i porast i nove talase terorističkih napada, različitih ekstremnih i militantnih organizacija, kao što je i nedavni slučaj, kada je izveden grupni teroristički samoubilački napad pripadnika ISIS-a u Iranu na sahrani, jednog od glavnih komandanata Iranske revolucionarne garde, koji je poginuo u Libanu, prilikom posete toj državi i proiranskom Hezbolahu. Kao, su preneli svetski mediji, u napadu, najmanje četvorice samoubica smrtno je stradalo više od 90 ljudi, a više od 100 je ranjeno.

I na samom kraju teksta, za konstatovati je, da na delu, imamo, još jedan novi primer, sukoba sila dobra naspram sila zla, -prvi je sukob Ukrajina i Rusija -,te još jednog sukoba globalnog kapitala iz pojedinih dubokih zapadnih država, naspram većeg dela naprednih kurturološki tradicionalističkih, odnosno normalnih civilizacijiskih država i tokova i uvreženih pravila i normi življenja, u svrhu i sa ciljem zauzimanja što boljih pozicija, za novu globalnu podelu u sferi uticaja i nastanku novog bipolarnog sveta, odnosno sticanja nove moći i uticaja u novim, svetskim geopolitičkim odnosima, koji se za sigurno stvaraju, menjaju i ništa više, neće biti isto. Novi sukob, globalista mondijalnog tipa, naspram tradicionalista. Novi sukob, atlanske talasokratije, naspram čitavog evroazijiskog kontinenta.
Autor:
Miroslav Vukas, Mast .polit.spec.dipl.ecc
za bezbednost,borbu protiv teroizma i org.kriminala
Propisi i prakse vezane za oružje u Srbiji: kritički osvrt i analiza novih mera
Autorka: Hana Pollak
Srbija apsolutno prednjači po broju oružja u rukama civila u Evropi. Na globalnom nivou, nalazi se na trećem mestu, a iznad su samo Sjedinjene Američke Države i Jemen, u kome još uvek bukti građanski rat. Procenjuje se da u privatnom posedu ima oko dva miliona komada oružja, kako legalnog, tako i ilegalnog, što znači da na svakih 100 stanovnika, dolazi 30 komada oružja.[1] Srbija je takođe i izvor protoka velike količine ilegalnog oružja, koje se uglavnom kreće ka Zapadnoj i Severnoj Evropi.[2] Veliki deo oružja je ostao u rukama civila od ratova devedesetih godina, a među stanovništvom preovlađuje kult držanja oružja u kući.
Nakon dva masovna ubistva počinjena u Beogradu 3. i 4. maja, predsednik Srbije je 5. maja 2023. godine najavio a Vlada istog dana usvojila niz novih mera, usmerenih na smanjenje broja oružja u privatnom posedu.[3] Kada pričamo o kontroli konvencionalnog oružja, trebalo bi da se fokusiramo na više tačaka. Koliko je lako nabaviti oružje i koji su uslovi koje lice treba da ispuni, kako i koliko često se nosilac kontroliše tokom trajanja dozvole, da li postoje sveobuhvatne strategije za razoružavanje, kao i koliko je efikasna razmena informacija pri analizi uspešnosti kontrole. Bitno je i relativno često ažurirati podatke kako bi uspeh određene politike bio praćen. Pored toga, trebalo bi obratiti pažnju i na praksu sprovođenja propisa.
Ova materija je u našoj državi obrađena u Zakonu o oružju i municiji koji poznaje dozvolu za nabavku oružja i dozvolu za nošenje oružja.[4] Osim iz razloga zaštite lične bezbednosti, pravna i fizička lica mogu nabavljati oružje za lovačku ili sportsku delatnost i zbog kolekcionarstva. Lice koje podnosi zahtev za dozvole mora biti punoletno, zdravstveno sposobno i obučeno za nošenje i korišćenje oružja. Pored toga, ne sme biti krivično osuđivano ili kažnjavano za prekršaje iz oblasti javnog reda i mira. Još jedan od uslova jeste bezbednosna provera mesta prebivališta i radnog mesta. Potrebno je obezbediti uslove za bezbedan smeštaj i čuvanje oružja. Načelno, srpsko zakonodavstvo se ne razlikuje mnogo od propisa ostalih država regiona ali i pored toga, imamo najveći broj oružja u privatnom posedu. Jedini izuzetak je Albanija, gde samo lica na partijskim i državnim funkcijama mogu dobiti dozvolu za nabavku i nošenje oružja.
Zdravstvenu sposobnost treba dokazati lekarskim uverenjem, koje je do sada, trajalo 5 godina. Pored fizičkog, treba proveriti i mentalno zdravlje podnosioca zahteva, međutim specifičnosti provera propisuje ministar zdravlja. Postavlja se pitanje koliko je svrsishodno vršiti ove preglede ukoliko će to biti samo jednom u 5 godina, kao i na koji način se na jednom pregledu može izvršiti evaluacija mentalnog stanja. Takođe, postoji diskrepancija između obaveza koje lekari imaju u državnim i u privatnim ustanovama. Kada nadležni organi izdaju dozvolu za oružje, MUP o tome treba da obavesti izabranog lekara, koji od tog trenutka ima zakonsku obavezu da prati promene u zdravstvenom stanju nosioca oružja. Međutim, postoji veliki broj lica koja se leče privatno, i izabrani lekari u državnim klinikama nemaju način da ispunjavaju svoju obavezu, a univerzalan način razmene informacija ne postoji[5].
Iako definitivno postoji mesta za dopunjavanje zakonodavstva, moramo obratiti pažnju i na sprovođenje već postojećih mera na terenu. Naime, praksa policijskih stanica, vezana za poštovanje propisa, nije ujednačena. Postoji podatak o tome da neke policijske stanice u Srbiji daju mnogo više dozvola od drugih, koje su pak rigidnije. Ovo može biti, kako zbog različitog broja stanovnika u različitim opštinama, tako i zbog stvarne „lakše“ primene procedura. Ukoliko je zaista u pitanju ovo drugo, da se zaključiti da ili način obuke policijskih službenika, ili nadzor nad njihovim zadacima predstavlja problem za potpunu implementaciju propisa.
Pri proveri mesta prebivališta, policijski službenici nisu u obavezi da razgovaraju sa partnerom i ostalim članovima porodice, a rodna perspektiva nije uvrštena u propise. Statistički podaci izneti u SEESAC-ovoj analizi “Rod i malokalibarsko i lako oružje u Jugoistočnoj Evropi“, pokazuju da je većina nosilaca oružja muškog pola, a muškarci su i sami najčešće žrtve nasilja počinjenog vatrenim oružjem.[6] O propustima u praksi, kao i o neusklađenosti propisa sa problemima rodno zasnovanog nasilja, govori i najnoviji primer iz Novog Sada. Žrtva femicida, prijavila je svog bivšeg partnera, kome je bila izrečena zabrana prilaska i kontaktiranja. Uprkos činjenici da su nadležne institucije znale da se radi o licu koje radi u prodavnici oružja, da je lovac kao i da mu je ranije oduzimana dozvola za posedovanje oružja, one su zažmurile.[7] Od početka godine, u Srbiji je izvršeno sedamnaest femicida od kojih je pet počinjeno vatrenim oružjem.[8] Akcioni planovi vezani za ravnopravnost polova u regionu ne bave se kontrolom oružja.
Akcioni planovi u kontekstu međunarodnih obaveza, trebalo bi da najpre isprate preuzete obaveze iz dva dokumenta. Srbija je deo Mape puta za rešavanje ilegalnog posedovanja, zloupotrebe i krijumčarenja lakog i malokalibarskog oružja, usvojene na Samitu o Zapadnom Balkanu u Londonu 2018. godine. Fokus Mape jeste usklađivanje regulativa država regiona sa zakonodavstvom Evropske unije, kao i smanjivanje količine oružja u rukama civila. Godišnji izveštaj koji prati implementaciju ove inicijative iz 2020 godine, pokazuje da je Srbija samo delimično uskladila svoje zakonodavstvo na propisan način.[9] Pored ove inicijative, još jednu međunarodnu obavezu predstavlja i Akcioni program Ujedinjenih Nacija za malo i lako naoružanje.
Šta se dešava na planu kontrole oružja trenutno i da li nove mere imaju adekvatan domet? Predsednik Republike Srbije je u javnom obraćanju, sazvanom povodom dva masovna ubistva, predložio niz novih mera, koje je Vlada u rekordno brzom roku usvojila. U pitanju je proces od samo nekoliko sati nakon njihove javne najave. Konsultacije sa sektorom civilnog društva nisu obavljene, i za sada nije objavljen referentni okvir za praćenje napretka novih politika. Najpre, uveden je moratorijum na izdavanje novih dozvola za nabavku oružja, u trajanju od dve godine. U roku od tri meseca, najavljene su revizije svih izdatih dozvola, kao i provere da li se oružje propisno drži na mestu stanovanja.[10] Što se izmene zakonodavstva tiče, predviđeno je pooštravanje uslova za držanje kratkog oružja i obavezan otkup ukoliko ti novi uslovi ne budu ispunjeni, retroaktivno. Naglašeno je i da će se lekarske provere koje podrazumevaju i psihološke i psihijatrijske preglede, sada sprovoditi na svakih šest meseci a zatim i na godinu dana.[11] Nije naglašena volja da se podaci državnih i privatnih ustanova objedine u jednu bazu podataka, niti je bilo reči o odgovornostima privatnih lekara. Sledi i pooštravanje kriterijuma za nabavku lovačkog oružja. Započeta je i velika kampanja dobrovoljne predaje oružja. Do 7. juna 2023, (8. juna je prvobitno bio rok za predaju nelegalnog oružja građana), prikupljeno je više od 78.000 komada oružja i minsko-eksplozivnih naprava, a akcija je produžena do 30. juna.[12]
Čini se da navedene mere ipak ne sadrže fokus na otklanjanju praznina između prakse i propisa a nadzor rada policijskih stanica i nadležnih službenika pri izvršavanju svojih dužnosti vezanih za kontrolu naoružanja se ne spominje. Formiranje istražnih komisija u okviru MUP-a bi moglo biti korisno rešenje. Na taj način bi se došlo do podataka koji bi koristili za napredovanje procedure obuka za bezbednosne provere kao i izmene mehanizma kontrole unutar policijskih stanica. Trebalo bi pristupiti pravljenju baze podataka koja bi omogućila nadležnim organima da efikasno ispunjavaju svoje zakonske obaveze, jer bez ovakvih alatki, zakon ostaje samo mrtvo slovo na papiru, kako god se on sada izmenio.
Mediji su spomenuti samo u kontekstu prikazivanja nasilnog sadržaja a kampanje usmerene na podizanje svesti o kultu držanja oružja u kući nisu čak ni uzete u obzir. Ovo je vrlo bitna stavka, s obzirom na prisutan mentalitet o ugroženosti stanovništva, pogotovu u kontekstu dešavanja na jugu države. Postoji struja koja je protiv razoružanja i vrlo je često čuti parolu da je tako nešto nužno za „ne daj Bože“. Jedan od argumenata je i sentimentalna vrednost koja se može vezati za vatreno oružje, pogotovu ako je u porodici generacijama. U ovom slučaju, bilo bi potrebno da se građani informišu o onesposobljavanju vatrenog oružja. Ova tematika se može posmatrati i kao manifestacija nepoverenja prema državi i njenim institucijama, te bi trebalo raditi na poboljšanju kvaliteta ovih odnosa, počevši od ispravljanja grešaka.
Reakcija je izostala čak i što se rodne perspektive tiče. Propuštena je prilika da se uvedu mere vezane za evaluaciju porodičnih odnosa. Primer dobre prakse je Kanada, gde je uvedena obaveza nadležnih institucija da pronađu i obaveste bivše partnere podnosioca zahteva za nabavku oružja.[13] Još uvek je preko potrebna obuka policijskih službenika o rodno zasnovanom nasilju. Treba prihvatiti činjenicu da su žene uglavnom zlostavljane dosta puta pre nego što podnesu formalnu tužbu.
O prevenciji tokova ilegalnog oružja takođe nije bilo reči a trenutne kazne za posedovanje ilegalnog oružja su male. Zakonodavstvo u ovom kontekstu, nije dovoljno harmonizovano u skladu sa međunarodnim obavezama, po proceni Evropske unije[14]. Uprkos uspešnosti kampanje dobrovoljne predaje oružja, možemo sa sigurnošću zaključiti da se kriminalni tokovi, koji se bave prodajom ilegalnog oružja, nisu našli pozvanim da predaju svoje arsenale.
Uporednom analizom pređašnje navedenih praksi sa novom „strategijom“, možemo zaključiti da se one, izuzev moratorijuma i češćih pregleda zdravlja lica koja poseduju oružje, ne razlikuju dovoljno. Pored sadržajnih rupa ove nove taktike, metodologija sprovođenja, kao i način analize rezultata ovih politika, uopšte ne postoji. Čak i nameravani ciljevi poput procenta oružja za koje se procenjuje da će biti oduzeto, deluju poprilično skromno. Pored mnogobrojnih praksi iz sveta, poput onih u Kanadi, Norveškoj ili Australiji, kao i brojnih inicijativa čijih smo deo, nekako je propuštena prilika da se iskoristi adekvatan pristup koji će biti u skladu sa međunarodnim obavezama. Stiče se utisak da je propušteno da se razoružavanju pristupi na sveobuhvatan i taksativan način. Uprkos ovim zaključcima, ipak moramo uzeti u obzir hitnost situacije, i nužnost brzog reagovanja.
Međutim, vrlo je bitno da se o ovoj tematici povede javna rasprava, kao i da se dodatno formulišu i konkretizuju mere koje bi bile u javnom interesu i u skladu sa međunarodnim obavezama.
[1] https://www.seesac.org/f/docs/Armed-Violence/Firearms-Possession-and-Domestic-Violence-in-the-Western-Balkans-A-Compara_2_7.pdf
[2] https://salw.osce.org/Projects/ViewPage/2400854-strengthening-the-capacities-of-the-serbian-ministry-of-interior-to-more-effectively-reduce-prevent-and-counter-illicit-trafficking-and-misuse-of-salw-ammunition-and-explosives
[3] https://www.slobodnaevropa.org/a/vlada-srbija-mjere-oružje/32397842.html
[4] https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_oruzju_i_municiji.html
[5] https://www.bbc.com/serbian/lat/balkan-62547813
[6] https://www.seesac.org/f/docs/Armed-Violence/Gender_and_SALW_srpski-bookmarks.pdf
[7] https://www.politika.rs/scc/clanak/551988/novi-sad-ubistvo-zene
[8] https://www.undp.org/sites/g/files/zskgke326/files/migration/rs/Info-stranica-sa-nalazima-Analize-o-femicidima.pdf
[9]https://www.unodc.org/documents/southeasterneurope/Wester_Balkans_SALW_Control_Roadmap_MPTF_2020_Annual_Report.pdf
[10] https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-65476544
[11] https://www.slobodnaevropa.org/a/vlada-srbija-mjere-oružje/32397842.html
[12] https://www.b92.net/bbc/index.php?yyyy=2023&mm=06&dd=07&nav_id=2328662
[13] https://www.seesac.org/f/docs/Armed-Violence/Firearms-Possession-and-Domestic-Violence-in-the-Western-Balkans-A-Compara_2_7.pdf
[14]https://www.unodc.org/documents/southeasterneurope/Wester_Balkans_SALW_Control_Roadmap_MPTF_2020_Annual_Report.pdf
Analiza – “DEFENDER 23”
Autor: Marko Žunjić
Jedna od najvećih međunarodnih vojnih vežbi Immediate Response 23održava se na prostoru Zapadnog Balkana u periodu od 22. maja do 2. juna. Immediate Response je druga od tri u nizu povezanih vojnih vežbi koje činemultinacionalnu združenu vežbu između NATO saveznika i partnera “Dynamic Employment of Forces to Europe for NATO Deterrence and Enhanced Readiness 2023”, odnosno DEFENDER 23, koja se sprovodi sa ciljem podizanja stepena njihove spremnosti i interoperabilnosti. InicijativuDEFENDER 23 predvodi američka vojna komanda u Evropi, a aktivnosti u okviru DEFENDER 23 počele su 22. aprila i traju do 23. juna 2023. godine, do kada treba da se održe tri zajedničke vojne vežbe. U okviru ovih vežbi planirano je učešće više od 20 država, uključujući članice i partnere NATO saveza. Oružane snage Sjedinjenih Američkih Država bi trebale da doprinesu sa 7000 pripadnika oružanih snaga, dok će iz Evrope biti prisutno oko 17000 pripadnika multinacionalnih snaga. Cilj DEFENDER 23 vežbi je demonstriranje sposobnosti američke vojske u Evropi i Africi da brzo koncentriše svoju borbenu moć u istočnoj Evropi. Ove vežbe takođe imaju za cilj povećanje efekta odvraćanja NATO saveza putem sposobnosti preciznog dejstva na daljinu, unapređenja spremnosti jedinica za delovanje u kompleksnom multinacionalnom okruženju, kao i iskorišćavanje infrastrukture i kapaciteta zemalja domaćina za proširenje operativnog dometa.[1]Prva u nizu zajedničkih vojnih vežbi u sklopu DEFENDER 23 bila je Swift Responce23, održana od 7. do 20. maja u regionu Baltika i na Mediteranu a poslednja Saber Guardian 23 će biti održana u regionu Crnog mora od 29. maja 2023.
Zajednička međunarodna vojna vežba Immediate Response 23, drugi deo DEFENDER 23 združene vežbe, otpočela je 22. maja i fokusirana je primarno na prostor Balkana, a najveći deo aktivnosti će se obaviti na prostoru država bivše Jugoslavije. Vežbe će trajati do 2. juna i njihov cilj je povećanje operativne spremnosti američkih snaga, kao i njihovih saveznika i partnera u svim aspektima, kako bi se izgradila i osnažila partnerstva i saradnja u oblasti odbrane, efikasno reagovalo na krize i odvratile potencijalne pretnje. Države u kojima su predviđene aktivnosti ovog dela DEFENDER 23 su Albanija, Bugarska, Hrvatska, Crna Gora, Severna Makedonija, Slovenija i teritorija Kosova*. Očekivani efekat Immediate Response 23 je unapređenje i spremnost multinacionalnih snaga za potencijalne sukobe i njihova kohezija i sposobnost suočavanja sa neprijateljskim dejstvima, ali i demonstracija mogućnosti američkih i oružanih snaga njihovih saveznika za brzo raspoređivanje borbeno spremnih trupa i opreme na evropskom tlu radi odvraćanja potencijalnih neprijatelja i očuvanja mira.Prema planu aktivnosti u okviru ovog dela DEFENDER 23 biće angažovano oko 2800 pripadnika oružanih snaga Sjedinjenih Država i 7000 međunarodnih pripadnika, među kojima su pripadnici oružanih snaga Albanije, Bugarske, Grčke, Crne Gore, Severne Makedonije, Turske, Slovenije i Kosova*.[2] U svim državama koje učestvuju u ovom delu DEFENDER 23 održane su ceremonije otvaranja. Vojska Crne Gore na vežbama učestvuje sa 500 pripadnika oružanih snaga[3], a deo aktivnosti se obavlja u okolini Pljevlja, međutim prema informacijama pruženim od strane Ministarstva odbrane Crne Gore „Pripadnici Vojske Crne Gore artiljerijska bojeva gađanja realizuju na poligonima u zemljama okruženja zbog nemogućnosti njihove realizacije na teritoriji Crne Gore, što značajno komplikuje realizaciju vežbe i iziskuje neuporedivo veće troškove i izdvajanja finansijskih sredstava iz budžeta“.[4] Severna Makedonija je neposredno pred svečanost otvaranja vežbi izložila opremu, vozila i letelice svojih oružanih snaga, a prikazana je i oprema partnera, posebno Sjedinjenih Država, koja je angažovana u okviru Immediate Response 23. Na izložbi su posebno istaknuti borbeni helikopteri „AH-64 Apache“, kao i „UH-60“ i „HH-60“ Black Hawk (Crni Jastreb), „CH-47“ (Chinook) teretni helikopteri američke proizvodnje, ali i „Мi 8/17“. Na izložbi su prikazana i vozila HMMWV – The High Mobility Multipurpose Wheeled Vehicles (Humvee) (Visokomobilna višenamenska vozila na točkovima), atomsko-biološko-hemijska i sanitetska vozila opremljena sa najnovijom tehnologijom i opremom, a posebnu pažnju su privukla i laka taktička oklopna vozila „JLTV“ (Joint Light Tactical Vehicle), oklopna vozila „Kobra“ i „Hermelin“. Važan deo izložbe je bio predstavljanje Projekta Origin (Project Origin), robotizovanog borbenog vozila koje se nalazi u test fazi u okviru Komande za razvoj borbenih sposobnosti vojske Sjedinjenih Država.[5]
Dodatnu pažnju na održavanje DEFENDER 23 na Balkanu prvuklo je učešće Kosovskih snaga bezbednosti, što je ozvaničeno svečanom ceremonijom u Prištini 21. maja.[6] Kosovske snage bezbednosti ne učestvuju prvi put u združenoj vežbiDEFENDER, prvo učešće im je bilo 2021. godine, međutim, u znatno manjem obimu. U okviru DEFENDER 23 učestvuje ukupno 1300 pripadnika Kosovskih snaga bezbednosti, iako je to u suprotnosti sa odredbama Rezolucije Ujedinjenih Nacija 1244, koja isključuje mogućnost postojanja albanskih oružanih snaga na teritoriji Kosova. Prema izjavama zvaničnika prisutnih na ceremoniji u Prištini cilj vežbi je demonstracija sposobnosti snaga Sjedinjenih Država i partnera, misleći prvenstveno na Kosovo* koje nije članica NATO saveza, ali je važan strateški partner SAD na Balkanu.[7] Uključivanje Kosovskih snaga bezbednosti u DEFENDER 23 ima za cilj da osnaži veze i saradnju između Kosova* i NATO, ali i da istakne snažno prijateljstvo između Kosova* i SAD. Teritorija Kosova je strateški važna za NATO savez zbog centralnog položaja na Balkanu, a važnost za SAD se posebno manifestuje kroz američko vojno pristusvo na Kosovu i bazu Camp Bondsteel (Kamp Bondstil). Osnaživanje partnerstva sa Kosovom* za SAD predstavlja najvažniji cilj uključivanja Kosovskih snaga bezbednosti u vojne vežbe, a osnaživanjem njihovih kapaciteta teže da uspostave sposobnu armiju koja može biti stub odbrane njihovim interesima na prostoru Balkana u slučaju pretnje. Pet članica NATO saveza nije priznalo Kosovo kao nezavisnu državu, ali uključivanjem Kosova* u DEFENDER 23 se ističe da je većina država u okviru saveza pružila podršku Kosovskoj nezavisnosti, čime se dodatno osnažuje politička i međunarodna pozicija Kosova*. Važno je napomenuti da se učešće Kosova* u DEFENDER 23 ne može smatrati isključivo namerom SAD da promoviše postojanje Kosovskih snaga bezbednosti i kosovske nezavisnosti. Budući da se vojna vežba Immediate Response 23odvija širom regiona, a inicijativa DEFENDER u celoj Evropi, učešće Kosova* samo naglašava fokus SAD na saradnju sa partnerima, ali i testiranje mogućnosti za brzo delovanje u slučaju da je to neophodno na svim teritorijama obuhvaćenih planiranim aktivnostima, uključujući i Kosovo* kao strateški važnu tačku.Ipak, zbog razvoja događaja na Kosovu* povezanim sa protestom Srba u opštinama sa srpskom većinom i nesrazmernim nasiljem kosovske policije nad njima, SAD su 30. maja isključile Kosovo* iz DEFENDER 23.[8]
DEFENDER 23 je u odnosu na ostale inicijative ovog tipa u prethodnim godinama delimično promenio svoju svrhu. Iako je prikazivanje sposobnosti NATO saveza i partnera u Evropi prethodnih godina imalo za cilj odvraćanje potencijalnih izazivača od napada ili nekog drugog oblika agresije, u kontekstu rata u Ukrajini DEFENDER 23 dobija novu demonstrativnu ulogu. Budući da je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, mnoge okolne države su u strahu od prelivanja sukoba na njihovu teritoriju, zbog čega su, poput Švedske i Finske zatražile zaštitu NATO saveza.[9] Pošto mehanizam odvraćanja Rusije u slučaju rata u Ukrajini nije imao rezultata, SAD koriste priliku da tokom DEFENDER 23 demonstriraju sposobnost za brzo reagovanje i raspoređivanje jedinica na teritorijama svojih saveznika u Istočnoj Evropi i na Balkanu. Oružane snage koje učestvuju u vežbi Immediate Response 23 se nalaze širom Balkana, a prema planu inicijative DEFENDER 23, njena završna faza, odnosno trećau nizu vojne vežbe pod nazivom Saber Guardian 23, održaće se od 29. maja do 9. juna. Tokom ove vežbe snage raspoređene u više zemalja na poluostrvu će se udružiti u Rumuniji. Učešće Kosovskih snaga bezbednosti u ovom delu DEFENDER 23 nije prema planu predviđeno, budući da Rumunija nije priznala nezavisnost Kosova. Ideja Saber Guardian 23 je da demonstrira sposobnost SAD da brzo okupi, rasporedi, pripremi i integriše svoje i oružane snage saveznika iz unutrašnjosti Evrope na jednom mestu radi podrške NATO.[10] Koncetrisanje vojnih snaga u veoma kratkom roku u Rumuniji, državi koja se graniči sa Ukrajinom je direktna poruka Rusiji da su SAD spremne i sposobne da udruženo brane svoje saveznike u Istočnoj Evropi. Dodatno, vežbe DEFENDER 23 za saveznike SAD i partnere predstavljaju garanciju da je NATO sposoban da efikasno raspodeli trupe u slučaju neposredne opasnosi, prvenstveno od strane Ruske Federacije, što im pruža i dodatni osećaj sigurnosti.
[1]U.S. Army Europe and Africa. (n.d.). About Defender 23. Veb-sajtU.S. Army Europe and Africa. Pristupljeno 28. 5. 2023.
*This designation is without prejudice to positions on status and is in line with UNSCR 1244 and the ICJ opinion on Kosovo Declaration of Independence*
[2]U.S. Army Europe and Africa. 2023, maj17. News release: Immediate Response 23, Second of Three Major Defender 23-Linked Exercises. Veb-sajt U.S. Army Europe and Africa. Pristupljeno 28. 5. 2023.
[3]Nedeljnik. 2023, maj 23. U Crnoj Gori i Severnoj Makedoniji počele NATO vojne vežbe. Veb-sajt Nedeljnik. Pristupljeno 28. 5. 2023.
[4]Ministarstvo odbrane Crne Gore. 2023, Maj 23. Immediate Responce 23. Facebook post. Facebook. Pristupljeno 29. 5. 2023.
[5]Армија на Република Северна Македонија. 2023, maj 22. Голема посетеност на приказот на воздухопловите, возила и опрема од вежбата „Брз одговор 23“, на денешниот отворен ден за јавноста на спортскиот аеродром „Аџи тепе“ во Куманово. Veb-sajt Армија на Република Северна Македонија (mil.mk). Pristupljeno 29. 5. 2023.
[6]Radio Slobodna Evropa. 2023, maj 21. Na Kosovu najveća vojna vježba NATO-a i SAD na Balkanu. Veb-sajt Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 30. 5. 2023.
[7]Euronews Albania. 2023, maj 21. Largest military exercise “Defender Europe ‘23” officially starts in Kosovo. Veb-sajt Euronews Albania. Pristupljeno 30. 5. 2023.
[8]N1. 2023, maj 30. SAD „kažnjavaju“ Kosovo: Otkazano im učešće na vojnoj vežbi „Defender Europe“. Veb-sajt N1. Pristupljeno 30. 5. 2023.
[9]Kleberg, Charlotte & Black, James. 2023, april 4. Finland Joins NATO, Sweden’s Accession Remains Uncertain. Veb-sajt RAND Corporation. Pristupljeno 30. 5. 2023.
[10]Welch, Terry. 2023, maj 24. Final DEFENDER 23 exercise, Saber Guardian 23, begins. Veb-sajt U.S. Army. Pristupljeno 30. 5. 2023.
OSVRT NA NOVE RUSKE PREDLOGE UGOVORA O BEZBEDNOSNIM GARANCIJAMA SA SAD I MERAMA ZA JAČANJE BEZBEDNOSTI SA NATO OD 17. DECEMBRA 2021. GODINE
| Tačke sporenja | RUSIJA | US/NATO |
| Viđenje pretnje | Rusija i SAD i NATO ne smatraju se neprijateljima | Rusija je najveća vojna pretnja u Evropi |
| Širenje na Istok | Garancije NATO država da neće biti daljeg proširenja na Istok zasnovano na poštovanju bezbednosnih interesa Rusije. | Nastavak politike otvorenih vrata zasnovano na nečelu slobode svake države da izabere učešće u savezima i organizacijama |
| Produženo odvraćanje SAD | Uspostaviti nacionalni princip i povući svo nuklearno naoružanje SAD sa teritorije evropskih država | Produženo odvraćanje SAD jedan od stubova kolektivne odbrane NATO |
| Moratorijum na razmeštanje INF raketa | Uspostavljanje nacionalnog principa i moratorijum na razmeštanje nekada zabranjenih raketa INF sporazumom u Evropi | Odbijanje moratorijuma usled nepoverenja u rusko poštovnje moratorijuma |
Tri scenarija raspleta iranske nuklearne krize
Autor: Stefan Jojić
Zvanični Teheran je nedavno saopštio da će se, nakon visemesečne pauze, krajem novembra vratiti pregovorima o obnavljanju Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije (JCPOA), poznatijeg kao “iranski nuklearni sporazum“. U međuvremenu, Iran je napravio značajne iskorake u obogaćivanju uranijuma, što je mnoge posmatrače navelo na zaključak da Teheran pregovore odlaže kako bi se što više približio krajnjem cilju – pravljenju nuklearnog oružja.
I zaista, obogaćivanje preko 200 kilograma na 20% i 25 kilograma uranijuma na nivo od 60% su ozbiljni koraci u tom pravcu i povod za zabrinutost međunarodne zajednice, naročito njenog zapadnog dela. Za jednu nuklearnu bojevu glavu, potrebno je oko 200 kilograma uranijuma obogaćenog na 90%, mada se i sa nižim količinama i nivoima obogaćenosti može doći do manje efikasnog učinka.
Nestrpljenje u Vašingtonu raste sa svakim otkucajem tehnološkog sata, budući da Iran poslednjih meseci ubrzava proces obogaćivanja, smanjujući tako na svega nekoliko meseci vreme neophodno za proizvodnju količine potrebne za jednu bombu. Na tih nekoliko meseci treba dodati i vreme potrebno za prebacivanje uranijuma u metalno stanje, kao i vreme za finalizaciju same nuklearne bojeve glave.
- Nuklearno naoružan Iran
Opcija gde bi Iran postao deseta država sa nuklearnim oružjem se čini kao najmanje verovatna od tri moguća scenarija. Teško da bi Turska i Saudijska Arabija nemo posmatrale još jednu nuklearnu silu u neposrednom susedstvu, pa je izvesno da bi atomski Iran podstakao dalju proliferaciju na Bliskom istoku. Oni, ali i drugi zainteresovani regionalni igrači, imali bi još jedan povod i izgovor za razvoj nuklearnog programa preko granice neophodne za njegovu komercijalnu, energetsku ili naučnu primenu.
Ovakav rezultat bi najmanje išao na ruku Zapadu, naročito Americi, koja bi najpre dobila još jednog nuklearno osposobljenog neprijatelja, da bi potom došlo do ugrožavanja čitave arhitekture međunarodnih organizacija, normi i režima za neproliferaciju i kontrolu naoružanja, koju su decenijama posvećeno izgrađivali. Zvaničnici SAD i EU su u više navrata isticali da Iranu neće dozvoliti da napravi bombu, iako nikada nisu precizirali na koji način bi ih sprečili u toj nameri ukoliko pregovori propadnu.
- Protiv-proliferacijska oružana intervencija protiv Irana
Izrael je svakako akter najmanje raspoložen da dozvoli ovaj scenario, uzmemo li u obzir da su u Tel Avivu više puta nuklearni Iran navodili kao pretnju njihovom fizičkom opstanku. Kako bi sprečili da se to i ostvari, Izraelci su najavili da će radije posegnuti za vojnom intervencijom, koja predstavlja drugi mogući ishod raspleta iranske nuklearne krize.
U Vašingtonu nikada nisu bili izričiti u vezi sa mogućnošću da budu glavni protagonisti napada na Iran, ali se iz izjava o razmatranju alternativa sporazumu, među kojima nema nuklearno naoružanog Irana, može zaključiti da bi u nekom obliku mogli da podrže preventivni udar Izraela. Nepoznanica ostaje format i način na koji bi eventualna intervencija bila izvedena.
Izrael je rešen da oružanim putem spreči Teheran da napravi nuklearno oružje, ali je neizvesno koliko bi to sami uspešno mogli da izvedu. Učestalim sabotažama, sajber napadima i atentatima, Tel Aviv već ima dugu istoriju obračuna sa iranskim nuklearnim programom, ali je odlučujući udar koji bi vratio Teheran na početak znatno kompleksnija akcija.
Izraelci imaju iskustva i sa tom vrstom angažovanja, budući da su ranije već intervenisali vojno sa namerom da rivale odvrate od nuklearnog oružja. Za razliku od izraelskih napada na iračka i sirijska nuklearna postrojenja 1981. i 2007. godine, kada je posao završen u jednom naletu, ovoga puta i meta i očekivane posledice su daleko ozbiljnije, pa sigurno da par eskadrila aviona ili dronovi neće rešiti problem.

Iranska nuklearna infrastruktura se sastoji od rudnika, istraživačkih centara i postrojenja za obogaćivanje uranijuma. Natanc, ključno iransko nuklearno postrojenje, nalazi se duboko u njihovoj teritoriji, što otežava pristup izraleskoj avijaciji. Fordo, drugo značajno postrojenje u kome se vrši obogaćivanje, još je teža meta, s obzirom da se nalazi i do 80 metara ispod površine, pa ostaje nepoznanica na koji način bi došlo do njegovog razaranja.
Iranska postrojenja su, ne samo nepristupačnija i bolje branjena nego u prethodna dva slučaja, već je za očekivati i odmazdu Teherana. Ona bi mogla biti direktna, upošljavanjem svog arsenala projektila kratkog i srednjeg dometa, ali i preko proksija (posrednika), poput Hamasa, Hezbolaha i Hutipokreta.
Pored mogućnosti za neuspeh u pokušaju da vojnim putem iranski nuklearni program vrati na početak, Izrael bi rizikovao i eskalaciju sukoba, koji bi mogao da dovede do neslućenih razaranja na izraelskoj teritoriji. Više desetina, pa i stotina hiljada projektila koje Hezbolah ima u svom posedu, ali i moguća nužnost kopnene intervencije u Libanu, morali bi se ozbiljno uključiti u razmatranje rizika koje sa sobom nosi preventivni udar na Iran.
Ceo poduhvat bi bio lakše izvodiv uz direktnu američku pomoć, ali ona ni najmanje nije izvesna, s obzirom na pomeranje fokusa sa Bliskog istoka i nedavna traumatična iskustva sa intervenisanjem u regiji. Vašington bi naravno mogao da pruži diplomatsku, logističku i tehničku podršku Izraelu. Kako se radi o visokozahtevnoj intervenciji, Izraelcima bi od značaja mogla da bude američka tehnička pomoć, poput one u vezi sa opremom za dubinsku penetraciju do mete ili letenje na velike udaljenosti.

Svesna svih rizika eskalacije, Saudijska Arabija bi se mogla držati po strani u ovom sukobu, iako bi u Rijadu radije voleli da vide razoren nego nuklearno sposoban Iran. Ipak, direktnim angažovanjem ne samo da bi narušili ugled među islamskim zemljama, već bi bili suočeni sa strahovitom odmazdom – ne toliko pogubnom zbog pokreta Huta, koliko zbog samog Irana, čiji projektili bez problema dosežu saudijsku istočnu obalu, gde su koncentrisana njihova naftna postrojenja.
Takođe, u slučaju rasplamsavanja sukoba, došlo bi do značajnih poremećaja u međunarodnoj trgovini energentima, budući da Persijski zaliv predstavlja prostor sa koga na svetsko tržište pristižu više nego značajne količine nafte i gasa. Upravo bi taj prostor bio poprište sukoba koji bi svi najradije želeli da izbegnu.
- Obnavljanje JCPOA

Zbog potencijalno pogubnih posledica po sve strane, najizvesniji je treći scenario i postizanje dogovora o obnavljanju JCPOA i to uskoro, pre nego što se pređe crvena linija i dođe do tačke sa koje nema povrataka na sporazum, kako su američki zvaničnici nedavno formulisali gornju granicu strpljenja SAD. Ukoliko imaju nameru da se sporazumeju, iransko odugovlačenje sa pregovorima i ubrzavanje procesa obogaćivanja bi se mogli protumačiti kao pokušaj da ovladaju ekspertizom i/ili ciljano osnaživanje sopstvene pozicije pred očekivani nastavak pregovora.
Da je do ovog poslednjeg već došlo, vidi se i iz izjava američkih zvaničnika koji, u isčekivanju nastavka pregovora, više ne govore o dodatnim zahtevima Iranu kao letos, već o povratku na odredbe izvornog sporazuma. Za razliku od situacije kada su Amerikanci pre više meseci insistirali da novi sporazum treba da uključi pitanja poput „iranskog malignog uticaja“ u regiji i njihovog programa balističkih projektila, ovoga puta, sudeći po izjavama ta pitanja bi mogla biti ostavljena i za period nakon postizanja sporazuma.
Kako je pozicija Amerike vremenom omekšala, prepreku brzom postizanju dogovora bi moglo da predstavlja tvrdo držanje Irana, zasnovano upravo na tome da se pravljenju oružja danas nalaze bliže nego ikad. Iranci bi mogli da insistiraju na oslobađanju zamrznutih sredstava pre postizanja konačnog dogovora, kao dokaz iskrenih namera Vašingtona, na šta je nedavno aludirao iranski šef diplomatije. Teheran bi takođe mogao da traži ukidanje sankcija koje nisu vezane za sam sporazum, poput onih uvedenih nakon 2018. godine ili onih u vezi sa balističkim projektilima i poštovanjem ljudskih prava.
Iranci bi voleli da dobiju i garancije da neki naredni predsednik neće jednostrano izvući SAD iz sporazuma, kao što je to učinio Tramp. Jedina moguća vrsta takve garancije je zakonska, za šta je potrebna dvotrećinska većina za ratifikaciju sporazuma u Senatu, što Bajdenova administracija neće moći da obezbedi.
Sa ili bez dodatnih pogodnosti, za očekivati je da Iran pristane na dogovor. Dalje razvijanje nuklearnog programa bi se, najpre zbog očekivane izolacije i dodatnih sankcija, a potom i rizika od razaranja njihove kompletne nuklearne infrastrukture, moglo ispostaviti samo kao nepotrebna avantura. U tom slučaju, Teheran bi mogao da zaboravi na ekonomski oporavak koji je preko potreban njihovoj privredi, ali i samom opstanku teokratskog režima, suočenog sa sve većim nezadovoljstvom stanovništva.
Budući da i Vašington ima interes da se sporazum obnovi, svi su izgledi da će uskoro doći do postizanja dogovora o obnavljanju JCPOA. Vraćanje ključnim odredbama originalnog sporazuma se čini kao najverovatnija opcija među mogućim modelima postizanja diplomatskog rešenja, imajući u vidu da su obe strane pod pritiskom da ne naprave značajnije ustupke. Takođe, vremenski okvir ne radi u korist dugotrajnih pregovora, pa bi rešavanje sporednih pitanja i dilema o tome šta posle isteka pojedinih odredbi izvornog sporazuma, moralo da sačeka period nakon oživljavanja JCPOA.











































































