Category Archives: Saopštenje

U SUSB TREĆI PUT OBELEŽEN DAN BORBE PROTIV NASILJA, KRIMINALA I MANIPULACIJE
U Strukovnom udruženju sektora bezbednosti treći put je obeležen 1. septembar kao Dan borbe protiv nasilja, kriminala i manipulacije.
Sastanak je okupio i alimniste SUSB a glavna tema skupa bila je aktuelna društvena situacija u Srbiji.

SUSB SE PRIDRUŽILO MEĐUNARODNOM POZIVU NA AKCIJU ZA ZAUSTAVLJANJE I PREOKRETANJE TRKE U NUKLEARNOM NAORUŽANJU
Strukovno udruženje sektora bezbednosti se 23. jula 2025. godine pridružilo pozivu velikog broja organizacija civilnog društva, bivših vladinih funkcionera, vodećih akademika i stručnjaka, na hitnu akciju kako bi se zaustavila i preokrenula nova trka u naoružanju i umanjili rizici izbijanja nuklearnog rata.„Poziv“ je zajednički napor koji je proizašao iz Strategije učesnika kampanje za nuklearno razoružanje u decembru 2024. godine, koji su zajedno organizovali Arms Control Association i Nuclear Threat Initiative.
U skladu sa Pozivom, SUSB izražava svoje protivljenje novoj trci u naoružanju kako na globalnom tako i na regionalnom evropskom nivou, kao i izgradnji, testiranju i raspoređivanju nuklearnog naoružanja na bilo kom mestu. U uslovima kada ne postoji nijedan ugovor o kontroli nuklearnog naoružanja (Novi START nije funkcionalna i ističe u februaru 2026. godine bez zamene), niti se vode pregovori između država sa nuklearnim naoružanjem o kontroli i razoružanju,pozivi svih građana i njihovih organizacija su od ključnog značaja. U tom smislu, pozivamo i Vladu Srbije i relevantna ministarstva Republike Srbije da se aktivno angažuju u multilateralnim forumima na pitanjima razoružanja i stvaranja mira u svetu.
Strukovno udruženje sektora bezbednosti će ostati posvećeno delovanju u pravcu stvaranja bezbednog okruženja za sve kako na nacionalnom tako i na međunarodnom planu.

NAORUŽAVANJE NEMAČKE – VOL. 3
Autor: Mile Obrenović
Kraj Prvog svetskog rata je za Nemačku označio početak nametnute demilitarizacije od strane pobedničkih sila, kako bi se sprečilo da Nemačka opet bude u stanju da ponovo započne rat u skorijoj budućnosti. Ograničenja su bila i kvantitativnog i kvalitativnog karaktera. Članom 160 Versajskog ugovora bilo jepredviđeno da nakon 31. marta 1920. godine „ukupan broj pripadnika oružanih snaga Nemačke ne sme prelaziti 100.000 ljudi, uključujući oficire i osoblje depoa…“, dok se uloga oružanih snaga ograničava tako da „Vojska sme biti isključivo namenjena održavanju reda u unutrašnjosti i kontroli granica“. Međutim, ova ograničenja su prevazilažena na nekoliko načina. Kada je reč o broju pripadnika oružanih snaga, Nemačka se pridržavala ograničenja kada je reč o zvaničnim pripadnicima oružanih snaga, ali je to ograničenje nadomestila povećavajući broj ljudi pod oružjem kroz ilegalne ili poluilegalne milicije. Na taj način je veliki broj Nemaca prošao neovlašćenu vojnu obuku i od 1923. godine su aktivno sprovođene pripreme za mobilizaciju kroz različite neformalne tokove kako bi se zaobišlo nametnuto ograničenje. Mobilizacioni planovi Rajhsvera (Reichswehr) iz 1925. godine su predviđali mogućnost mobilizacije 300.000 ljudi, što je tri puta više od onog što je dozvoljeno Versajskim ugovorom. Slično je bilo i sa naoružanjem, koje je ilegalno čuvano i nabavljano, a od 1927. godine se i proizvodilo u fabrikama koje nisu imale ovlašćenje za proizvodnju ratnog materijala, u količinama koje su u velikoj meri premašivale one utvrđene ugovorom.
Sprovedena militarizacija Nemačke mimo mirovnog ugovora omogućila je da Nemačka otpočne Drugi svetski rat 1939. godine. Pošto Versajski mirovni ugovor nije uspeo da spreči militarizaciju Nemačke, nakon Drugog svetskog rata su 4 pobedničke sile (Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Francuska i Sovjetski Savez) odlučile da odu korak dalje u vojnom „obuzdavanju“ Nemačke. Tako, za razliku od perioda nakon Prvog svetskog rata, kada je Nemačka zadržala vojnu autonomiju i kada se verovalo da će poštovati odredbe Versajskog ugovora o demilitarizaciji, sada su sile pobednice odlučile da joj „oduzmu“ vojnu autonomiju i da uspostave svoju upravu. U praksi, to je značilo rasformiranje nemačkih oružanih snaga i podelu Nemačke na 4 okupacione zone i uspostavljanje protektorata od strane pobedničkih sila. Međutim, ubrzo je struktura međunarodnog sistema poprimila jasna obeležja bipolarnosti, sa dve dominantne suparničke svetske sile – SAD i SSSR – i dva vojna saveza predvođena ovim silama – Severnoatlantski savez i Varšavski pakt. To suparništvo je drastično uvećalo strateški značaj podeljene Nemačke, s obzirom na to da je ona bila granična oblast dva suprotstavljena bloka. Tako je Zapadna Nemačka (Savezna Republika Nemačka) bila najisturenija američka tačka ka suparničkom, sovjetskom polu; dok je Istočna Nemačka (Nemačka Demokratska Republika) bila najisturenija sovjetska tačka ka suparničkom, američkom polu. Prekretnica u ovom drugom talasu naaoružavanja Nemačke je članstvo u NATO 1955. godine, tako da se Nemačka nije naoružavala bez bliske saradnje SAD i saveznicama. Njen strateški geografski položaj u odnosu na SSSR, izražen antikomunistički režim, ekonomska i tehnološka snaga učinili su je bitnim faktorom u zaštiti zapadne Evrope od komunističke agresije sa istoka. Tako, iako su oružane snage Nemačke bile raspuštene nakon Drugog svetskog rata, usled prethodno navedenih elemenata, interes SAD je bio ponovna militarizacija Nemačke. Tadašnji američki predsednik Truman je 1950. godine prihvatio predlog američke administracije da ponovno naoružavanje Zapadne Nemačke postane deo zvanične politike SAD. Američki interes je bio da se politika nužnosti militarizacije Nemačke prenese i na viši nivo, odnosno da postane deo politike NATO saveza. To je podrazumevalo da saveznici u NATO-u, pre svih Velika Britanija i Francuska, koje su pored SAD imale svoje okupacione zone u Nemačkoj, moraju da se usaglase sa tim. Ono što je otežavalo njihovu saglasnost sa ovim je to što su one, za razliku od SAD, imale vekovnu istoriju sukobljavanja sa Nemačkom i što su pretrpele znatno teže posledice od Nemačke u dva svetska rata, što je budilo strah od ovakvog plana. Velika Britanija je ubrzo stala na stranu SAD i podržala njen plan o ponovnoj militarizaciji Nemačke, dok je Francuska nastavila da se protivi tom planu. Ipak, pritisci su bili sve snažniji, a Francuska politika sve usmerenija ka prihvatanju plana militarizacije Nemačke zbog toga što je: 1) Francuska dobila gotovo milijardu dolara kroz Maršalov plan, čime je njena politika bila vezanija za američku; 2) NATO savez je služio kao garant zaštite od potencijalne Nemačke agresije; 3) osnivanje Evropske zajednice za ugalj i čelik, na inicijativu francuskog ministra spoljnih poslova Šumana imalo, između ostalog, za cilj eliminaciju budućih sukoba sa Nemačkom; 4) američka podrška Francuskoj u ratu u Indokini bila sve veća, što je obavezivalo Francusku da prilagođava svoju politiku američkoj. Posle višegodišnjeg odupiranja, Francuska je 1955. godine izglasala prihvatanje Pariskog sporazuma kojim je odobrena ponovna militarizacija Nemačke. Tako je 1955. godine Zapadna Nemačka ponovo formirala svoje oružane snage i postala članica NATO saveza, čime je otpočeo proces druge militarizacije Nemačke, uključujući i razmeštanje taktičkog nuklearnog naoružanja SAD i učešće u „nuklearnom deljenju“. Dakle, za razliku od prve militarizacije, druga militarizacija je bila rezultat uticaja spoljnih aktera, pre svega SAD.
Kraj Hladnog rata značio je ujedinjenje Nemačke i raspad SSSR, što je značilo da Nemačka više nije bila pogranična oblast dva suprotstavljena bloka. Tako, dotadašnja potreba SAD za militarizacijom Zapadne Nemačke, koja se zasnivala na odvraćanju SSSR-a, je sa pomenutim promenama nestala. Ujedinjena Nemačka, kao i gotovo ceo evropski kontent postao je deo širokog spleta ugovora o kontroli naoružanja, a samim Dogovorom o konačnom statusu Nemačke njoj je zabranjeno da razvija i poseduje oružje za masovno uništenje. Od kraja Hladnog rata je Nemačka zagovarala politiku trgovinske međuzavisnosti („Wandel durch Handel“), a odbacivala politiku moći („Machtpolitik”). Međutim, u periodu nakon 2002. godine kontrola naoružanja u Evropi, kao i odnosi koordinacije i kooperacije NATO i Rusije u oblasti bezbednosti počinju da slabe i kulminiraju geopolitičkim sučeljavanjem oko Crnog mora – najpre ruskom intervencijom u Gruziji 2008. godine, zatim na Krimu 2014. godine i na kraju vojnom intervencijom u Ukrajini 24. februara 2022. godine. Nedugo nakon toga tadašnji kancelar Šolc je održao govor koji je postao poznat kao „Zeitenwende“, što označava prekretnicu. To se može smatrati trećim talasom militarizacije Nemačke nakon Prvog svetskog rata, uz stvaranje posebnog fonda za jačanje vojske i pomoć Ukrajini, ali uz zadržavanje jake veze sa SAD. Nakon ovog govora je Nemačka prekinula višedecenijsku praksu da ne šalje oružje u krizna područja. Tako je, prema zvaničnim podacima nemačke Savezne Vlade (Bundesregierung), od početka rata Ukrajini, između ostalog, poslato: 269 oklopnih vozila MRAP; 140 borbenih vozila MARDER; 103 tenka LEOPARD 1A5; 18 tenkova LEOPARD 2A6; 60 samohodnih protivvazdušnih topova GEPARD; 6 raketnih sistema IRIS-T; 3 raketna sistema PATRIOT; 25 samohodnih haubica PANZERHAUBITZE 2000; 9 samohodnih haubica ZUZANA 2; 3 raketna sistema HIMARS; 5 raketnih sistema MARS II i brojno drugo oružje. Pored isporuke oružja, po prvi put od kraja Drugog svetskog rata Nemačka je samostalno i trajno rasporedila svoje oružane snage van teritorijalnih granica. Reč je o uspostavljanju brigade Bundesvera u Litvaniji, sa ciljem odvraćanja Rusije. Prve trupe su upućene 2024. godine, a cilj je da brigada punu operativnu sposobnost stekne 2027. godine, kada će brojati 5.000 pripadnika (4.800 vojnih lica i 200 civila). I na kraju, treća stvar zbog koje govor Šolca predstavlja prekretnicu i početak treće militarizacije Nemačke, odnosi se na ulaganja u Bundesver. Već u samom govoru Šolc je istakao: „Savezni budžet za 2022. godinu obezbediće jednokratni iznos od 100 milijardi evra za fond. Taj novac ćemo iskoristiti za neophodne investicije i projekte naoružanja“. Do tada je u nemačkom Ustavu postojalo fiskalno ograničenje (Schuldenbremse) koje je sprečavalo prekomerna zaduživanja, te je u članu 115 nemačkog Ustava navedeno: „Ovaj princip se smatra ispunjenim kada prihodi dobijeni zaduživanjem ne prelaze 0,35% u odnosu na nominalni bruto domaći proizvod (BDP). Pošto je osnivanje specijalnog fonda (Sondervermögen) od 100 milijardi evra prevazilazilo ovo ograničenje i time bilo protivustavno, svega par meseci nakon govora Šolca je izvršena ustavna promena koja je omogućavala preduzimanje ove finansijske mere u cilju jačanja vojnih sposobnosti Nemačke. Tako je članu 87a nemačkog Ustava dodata klauzula (1a) u kojoj se navodi: „Radi jačanja savezničkih i odbrambenih sposobnosti, savezna vlada može osnovati poseban fond za Bundeswehr sa sopstvenim ovlašćenjem za zaduživanje u jedinstvenom iznosu do 100 milijardi evra. Pored ove kratkotrajne finansijske mere u cilju jačanja vojnih sposobnosti Nemačke, Šolc se obavezao i na preduzimanje dugotrajne finansijske mere u vidu povećanja budžetskih sredstava za sistem odbrane čime bi se ispunio NATO standard od 2% ukupnog BDP-a.Tako je već 2024. godine Nemačka za odbranu izdvojila 68,58 milijardi evra, što je iznosilo 2,01% ukupnog BDP-a, čime je prvi put od kraja Hladnog rata dostignut NATO standard. Međutim, ovaj nivo je nakon samita NATO u Hagu u junu 2025. godine povećan na 5% BDP koji bi trebalo dostići u narednom desetogodišnjem periodu, što će predstavljati poseban izazov za Nemačkom koja se već par godina nalazi u recesiji.Na kraju, kada je reč o obaveznom služenju vojnog roka u Nemačkoj, iako je ukinut 2011. godine, u periodu nakon Zeitenwende-a njegovo ponovno uvođenje se sve češće razmatra. Tako je nemački ministar odbrane, Boris Pistorijus, sve češće zagovara da je švedski model „posebno pogodan“ za nemačke potrebe.
Izborom Merca za novog kancelara 2025. godine nemačka je nastavila da se kreće put jačanja odbrambenih spsobnosti ali uz održavanje jake veze sa SAD i nastavak kupovine američkih oružanih sistema zarad pomoći Ukrajini. Još u predizbornoj kampanji Merc je govorio o neophodnosti snažnije vojne podrške Ukrajini, ističući važnost isporuke krstarećih raketa dugog dometa TAURUS, koje bi mogle pogoditi ciljeve u Rusiji, a čemu se tadašnji kancelar Šolc protivio kako ne bi došlo do eskalacije rata. Kada je reč o obaveznom služenju vojnog roka, Hrišćansko-demokratska unija, na čijem čelu se nalazi Merc, izglasala je na svojoj stranačkoj konvenciji da se zalaže za postupni povratak obaveznog služenja vojnog roka u Nemačkoj. Jedna od veoma bitnih odluka koju je doneo Merc, odnosi se na promenu ranije pomenutog ustavnog ograničenja u vezi sa ograničenim zaduživanjem, kako bi reforma sistema odbrane bila moguća. Iako je u predizbornoj kampanji Merc, uz članove stranke Alternativa za Nemačku (AfD), bio jedan od glavnih zagovornika odgovorne ekonomske politike, ističući da kočnicu zaduživanja ne treba menjati jer će predstavljati opterećenje narednim generacijama, ubrzo nakon federalnih izbora se njegov stav promenio. Od tada je isticao neophodnost ove ustavne promene, a zbog nužnosti dvotrećinske većine u Bundestagu za izmenu Ustava, iskoristio je trenutak da se predlog ustavne izmene i glasanje dogode pre formiranja nove vlasti, pošto zbog brojnosti AfD-a u novom sazivu ne bi imao dvotrećinsku većinu. Uz podršku Socijaldemokrata i Zelenih izglasana je promena Ustava, te sada više ne postoji ograničenje u zaduživanju kada je reč o odbrani. Time je omogućeno i usvajanje reformskog paketa od 500 milijardi za vojsku i 500 milijardi za infrastrukturu i klimatsku neutralnost. Na kraju, u junu mesecu na NATO samitu, kancelar Merc je pozitivno komentarisao američki predlog o povećanju izdvajanja za odbranu na 3.5% ukupnog BDPa, ističući da je Nemačka spremna da taj standard dostigne 2029. godine, što će biti moguće upravo usled neograničenog zaduživanja u oblasti odbrane.
Upoređujući ova tri procesa ponovnog naoružavanja Nemačke, može se zaključiti da je je ovaj poslednji i dalje visoko uslovljen i ograničen spoljnim determinantama poput politke SAD prema NATO i ruske vojne intervencije u Ukrajini. Takađe, ne smeju se zanemariti ni unutrašnje determnante koje deluju ograničavanje na ponovnu militarizaciju Nemačke u punom kapacitetu poput istorijskog iskustva dva poraza od Rusije u prethodnom veku, ekonomske recesije i političkih previranja koja jačaju alternativne političke snage.
ANALIZA: PRETEĆI I VRLO MOGUĆI, ORUŽANI SUKOB INDIJE I PAKISTANA
AUTOR: Miroslav Vukas, Mast.polit.spec.za bezbednost, borbu protiv terorizma i organizovanog kriminala, dipl.ecc
U tekstu analize potencijalnog ratnog sukoba, aktuelnog ovih dana između indije i pakistana, autor u tekstu sopstvenog viđenja i razvoja trenutne situacijje, koristi, analitički publikovane i dostupne podatke raznih medija, domaćih i stranih poput: Al Džazira-Balkans, Rojters,Tanjug, Blic, Srpski telegraf, TV Hepiy – emisije Aktuelnosti i Rat u živo,…Stečena znanja-veštine i iskustva po osnovu obrazovnog profila, Internet dostupne podatke sa Wikipedija.com.
PRETEĆI I VRLO MOGUĆI, ORUŽANI SUKOB INDIJE I PAKISTANA
U najavi, skorašnji oružani sukob dve nuklearna vojne sile u Indijskom okeanu.
Nedavni teroistički napad,na grupu indijskih turista u Kašmiru,nacionalno i teritorijano podeljenoj između Indije, Pakistana i Kine preti rasplamsavanju većeg rata na Indijskom podkontinentu.Rovito je političko i geopolitičko područije, kroz bližu i dalju istoriju, a geografski smešteno uz neposredne granice, uz već pomenute tri države.Što može, da se desi sa Anakonda – talasokratskim mega prstenom? Približavanje, potencijalnom trećem, oružanom žarištu u Kineskom moru između Kine i Tajvana.Potiskivanje, pomorsko–plovidbenih i trgovinskih puteva, u dublje akvatorije Indijskog okeana. Povećanje, gotovo svih vrsta cena na makro svetskim tokovima transporta robe, prerade i usluga, uvećanje cena nafte i naftnih derivata, rudnih sirovina, prehrambenih i drugih proizvoda. Takođe je neminovno dadođe i do lomova dosada poznatih globalističkih tokova, ili da se stvori nova geopolitička setska mapa.
TERORISTIČKI NAPAD U KAŠMIRU
Nedavnim terorističkim napadom, desio Indijskoj pokrajini Kašmir i to 22.04.2025.godine,dvojica muškaraca –napadača, ubili su iz vatrenog oružija 26 indijiskih turista. Ubijeni su svibilimuškarci, različite životne dobi. Sam teroristički napad, dogodio se u dolini Basarana, napred pomenute indijske pokrajine. Preneli su tada Indijski i Pakistanski mediji, a takođe vest su prenele i mnoge svetske novinske agencijske kuće, poput –The Indian Expres, Rojters, Al Džazira, … i mnoge druge. Kod nas, gotovo svi elektronski, TV i štampani mediji, preneli su ovu vest. Pojedine TV kuće, u svojoj programskoj šemi, organizovali su i razgovore sa domaćim stručnjacima-analitičarima i eminentnim poznavaocima, svetskih geopolitičkih prilika i prilika u političkim,odnosima Indije i Pakistana.
Situacija je posebno kulmilirala, do usijanja kada je Riši Baht takođe indijski turista iz Ahmedabada u Indiji, tokom porodičnog leta zepelinom-cepelinom kritičnog dana, kada je napravio video snimak, te isti posle pregleda,dan posle 23.04.25.godine, predaoindijskim policijskim i drugim vlastima. Same, indijske zvanične vlasti posle detaljnje analize utvrdili su; da su teroristički napad, izvela dva pakistanska državljanina.Sam, napad izazvao je veliki revolt zvaničnih indijiskih vlasti, prevashodno Vlade i vojnog vrha Indije, te posebice samog premijera Narendre Modija, kao i gotovo, čitave hindu populacije u Indiji.U politici, koju spovodi Indija, kako unutrašnjoj tako i spoljnjoj, zasniva se na parlamentarnoj demokratiji.Dok je Pakistan, svoje političko opredeljenje, zasnovao na islamskim zakonima, a posebno posle usvojenih ustavnih izmena iz 1973.godine, koje je predložio general i tadašnji premijer Zulfikar Ali Buto, sa opozicionim ondašnjim partijama, Pakistan je proglašen za dvodomnu Islamsku Republiku Pakistan, a na snazi je i dalje uz manje izmene prilagođene islamskim zakonskim regulativama.
Indija je odmah, nakon terorističkog napada uputila protesnu političku i vojnu notu, prema zvaničnom Pakistanu i zvaničnom vlastima u Islamabadu, štoje Pakistan odlučno odbio, preko direktne i odlučne izjave, njihovog vojnog ministra Karšijana Muhamada Asifa. Obe su države, svoje oružane snage stavile u najviši stepen borbene gotovosti. Gotovo da je, došlo do suspenzije, svih potpisanih dosadašnjih ugovora između te dve države. Povučeno i smanjeno osoblje u ambasadama i drugim političkim i ekonomskih telima. Zatvoreni su i granični prelazi. U Kašmiru, je već došlo do razmne vatre, između vojske Pakistana i Indije.Povremeno se sporadično otvara i međusobna vatra duž linije razdvajnja-granice. Indija je, odmah suspendovala, sporazum o isporuci vode Pakistanu iz vodotokova Inda. Tenzije rastu iz časa u čas, a očekuje se i diplomatsko uključenje-dijalog UN,Šangajske grupe, članica BRIKS-a, Islamske zajednice, na smirivanju veoma napetih tenzija, koje neminovno mogu prerasti u širi oružani sukob na tom područiju, sa nesagledivim posledicama, pošto se radi o nuklearnim silama. Za sada, i jednoj i drugoj strani, stižu pozivi na suzdržanost, od raznih svetskih moćnih i vodećih ekonomskih država. Pre svega SAD, Kine, Turske, kao i Rusije, usled političke i ekonomske bliskosti sa Indijom.Odnosno u zavisnosti, koju političku poziciju i ekonomsku politiku u međusobnim uzajamnim međudržavnim odnosima, „preferiraju“ pojedine od njih. Za očekivati, je i da se vidi reakcija zvaničnog Londona, pošto su i Pakistan i Indija, u istorijskom kolonijalnom sistemu, više-vekovnobili pod direktnm uticajem-vlašću Engleske, odnosno Velike Britanije. Ipak, realnije je, da se u pregovore i u sprečavanje potencijalnog ratnog sukoba, uključe Saudijska Arabija i Katar, pošto imaju, pomirljivije diplomatske odnose, sa obe trenutno oružano suprostavljene države.
Kašmir izvor sukoba i međudržavni rivalitet Indije i Pakistana
Kašmr, indijska pokrajina smešten, na severozapadu Indije, dugo godina predstavlja ishodište oružanih sukoba i povremenih vojnih čarki između Indije i Pakistana. U dva navrata u prošlom veku, bio je i uzrok direktnih ratnih sukobljavanja. Kašmir, zapravo predstavlja deo na severozapadu Indije, smešten planinskom masivu zapadnih obronaka Himalaja. Teritorija se rasprostire, na površini od 7 hiljada i 200 kvadratnih kilometara, na visini, od hiljadu i 720 m/nad.visine, sa slabo razvijenom putnom komunikacijom, bogat vodom i vodenim vodotokovima. Područije gde se, direktno sučeljavaju,tropska i subropska klima, sa planinskim klimatskim uslovima Himalaja i kontinentalne klime Tibeta u Kini. Glavni proizvodi stočarstvo, odnosno vuna od kašmirskih koza, koja ima izuzetnuulogu u svetskoj tekstilnoj industriji, te proizvodnja egzotičnih biljki od kojih se spravljaju izuzetno poznati parfemi u hemijskoj industriji a nose ime upravo po Kašmiru.
Radi boljeg razumevanja, prošlosti Kašmira odnosno Indije i Pakistana, treba reći da su svoju nezavisnost stekli od Britanske kolonijalne imperije, po zvaničnim podatku 15. Avgusta 1947. godine, tada je Indija i zvanično dobila nezavisnost.Potom je, na geografskim mapama i na „terenu“povučena linija razdvajanja, između te dve države. Nedugo zatim, na inicijativu- pritisak Islamske lige, Kašmir se dodeljuje u administrativnu upravu Indiji, odnosno vladaru hindu porekla i ako je stanovništvo većinski muslimansko. Te 1947., a kasnije i 1948.godine, tačnije 18.08.1947.izvršena je podela Indijske imperije, na dve države- Indiju i Pakistan. Stanovništvu je i pored teritorijalne podele na dve oblasti data mogućnost, da se odluči kojoj državi će da se prkiključi.Tada su i izbili i prvi oružani sukobi. Kako, taj gorući problem nije rešen oko i dalje sporne teritorije Kašmira, 1962. godine, u oružani sukob sa Indijom uključila i N.R. Kina, te je jedan deo teritorije Kašmira i u tom ratu anketirala. Prema sadašnjoj geografskoj podeli, Severozapad Kašmira kontroliše Pakistan, južni deo Indija, a manji deo na severu i planinskim obroncima Himalajapod upravom je Kine. U bližoj i daljoj prošlosti, bilo je u više navrata, oružanih čarki, više dnevnih i mesečnih sukoba, ove tri velike i moćne države,oko sporenja nad upravom Kašmira, a neposredno pomenute u uvodnom tekstu oveanalize. Takođe, Indija je 1972.godine, direktno, ratovala protiv Pakistana, kada je podržavala borbu Bangladeša, za nezavisnost i u tom ratu izišla kao pobednik, a Bangladeš dobio nezavisnost. Pa čak i jedan, oružani sukob iz 1999. godine, poznatiji pod nazivom- Kartijski rat u kojem je Indija izišla kao pobednik.
Potencijani ratni sukob Indije i Pakistana sa uzročnim posledicama
U koliko se, trenutne i uzavrele strasti, na obe strane ne smire i ne podlegne se, trenutnoj ratnoj oštroj retorici na obe strane,a takođene uključe se i druge države i svetske međunarodne organizacije, u smirivanju i sprečavanju veoma zaoštrenih odnosa, neminovno je da može doći, do izbijanja novog ratnog žarišta, pošto su, i Indija i Pakistan nuklearne sile. Raspolažu sa usavršenim i razvijenim, sopstvenim programima za proizvodnju i upotrebu nuklearnog naoružanja, ka o i sopstevene i usavršene programe proizvodnje i upotrebe,balističkih projektila-raketa,kratkog,srednjeg i interkontinentalnog dometa.Neminovno se , ponovo nameće pesimistički zaključak, o izbijanju novog rata između te dve države. Prema trenutno, za širu javnost dostupnim podacima, kada se ukupno posmatraju obe države, u zbiru poseduju više od 140 projektil sa nuklearnim bojevim glavama. Obe vojske, podigle su maksimalno bojevu gotovost. Avijacija i jedne i druge države nadleću sporno područije Kašmira i duž granice Indije i Pakistana. Zvanični Islamabad odbija, svoju umešanost u navedeni teroristički čin, indiski premijer Modi izjavljuje,- Prevrnuti svaki kamen pronaćii kazniti počinioca, ovim zločinima, se već jednom mora stati na put-, aludirajući direkno, na Pakistan i njegovu zvaničnu vlast, za podržavanje terorizma i terorističkih organizacija, koje deluju sa njegove teritorije i to direktno protiv Indije njenih političkih, ekonomskih i drugih državnih interesa, kao i njenih građana. Ostaje da se vidi, u narednom periodu šta se može ili neće dogoditi na Indijskom podkontinentu. Pre toga znati da Indija, broji više od jednu milijardu i 400 miliona stanovnika, na ukupnoj teritoriji Indije živi i veliki broj različitih etničkih grupa od kojih je Hindu narod najbrojniji. Takođe, najveća populacija od svih ostalih nacionalnig grupacija su, muslimani i broje približno 200 miliona, što predstavlja najveću grupisanu populaciju u jednojvan-muslimanskoj državi, bilo da se radi o Šitima ili pak Sunitima. Postavlja se, u ovoj stuaciji i pitanje o njihovom ponašanju u slučaju rata sa Pakistanom. Vojska Indije predstavlja treću oružanu silu u svetu iz oružanih snaga po brojnosti posle SAD i N.R. Kine i broji jedan milion i 120 hiljada pripadnika, što je svrstava za drugu oružanu-vojnu silu u Aziji, odmah iza Kine. Vojne snage Indije, štite i brane, ukupnu teritoriju od 3 miliona 287 hiljada kvadratnih kilometara, ukupne površine Indije, a sama morska obala je duga 5 hiljada 517 kilometara, prema Arabijskom moru, otvrenom Indijskm okeanu i zalivu Bangala.Čitava teritorija je podeljena 28 država i 7 saveznih teritorijama. Službeni jezik je Hindu i Engleski jezik, a u zvaničnoj upotrebi još 122 jezika etničkih grupa, kojima govori i komunicira jedna šestina ukupne svetske populacije. Podsećanja radi, od 8 hiljada registrovanih i priznatih jezika u svetu, u Indiji se koristi i zvanično je u upotrebi hiljadu i 600 različitih govornih jezika. Same oružane snage Indije, dele se na kopnene, vazduhoplvn, mornaricu. Pored toga imaju i unutarnju stratešku vojnu i namensku podelu: Udarne-elitne jedince, raspoređene prema upravo Pakistanu, zatim dve ( 2 ) amfibijske brigade, potom tri ( 3 ) padobranska bataljona i osam (8) bataljona za specijalne namene, stalno organizovanih u povećanoj borbenoj gotovosti na principu “Hladnog rata“. Pored svog naoružanja i sopstevenih tenkova Arun, koriste i one proizvedne u Rusiji- tenkovi T-90, odnosno i američke helikoptere tipa AH- 64. U raketnom arsenalu, zahvaljujući razvoju programa iz 1958.godine, po Von Braunu razvili su balističke interkontinentalne rakete, koje mogu nositi jednu ili više nuklearnih i bojevih glava AGINI, da bi 1989.godine,uspeli razviti program boljeg navođenja pod nazivom IGMDP u skolpu državno-vojnog budžeta prema, za dva programa i to Strateški i posebni vojni program. Naime,pre nepunu godinu dana 11.03.2024. godine, uspešno su izveli lansiranje jednog nuklearnog projektila sa više bojevih nuklearnih glava pod naziv MIRV zamena za balistički program- AGINI-5. Primera, radi jedna balistička raketa iz 2012.godine, imala je težinu od 50 t (tona), visinu od 17,5 metara, domet od 5 do 6 hiljada kilometara, iz sopstvenog nuklearnog programa DRDO, a vrednost je bila 5,6 do 7,9 miliona američkih dolara. Pored toga, razvijaju samostalni IT sektor komunikacijiski i tele- komunikacijiski vojni i civilni sektor. U saveznoj pokrajini-državiTamalNadu, od 1969.godine, razvijaju i svoj kosmički program pod nazivom SRO. Godine 2022. lansirali su samostalno i prve letelice i letelicesa posadama u kosmos. Samo, za period od 2018.-2020.godine, iz budžeta su izdvojili jednu milijardu i 700 miliona američkih dolaraza razvoj, usavršavanje kosmičkog programa Indije. Prošle godine, tačnije 01.08.2024.godine, posle višegodišnjeg ispitivanja usvojili su sopstveni program i reaktore za kontrolisanje lančane nuklearne reakcije- prethodni podaci (prema pisanju Al Džazire od 29.04.2025.godine, prim. autora teksta).I pored, toga u ovoj mnogoljudnoj državi i pored razvoja različitog broja savremenih i vojnih tehnologija, inženjeringa, medicine i uopšte nauke, još uvek se može naći veliki broj neuhranjenih, bolesnih, siromašnih.
Sa druge strane,Pakistan se rasprostire na 881 hiljadu 640 kvadratnih kilometara, na kojoj živi više od 186 miliona stanovnika, mahom i većinski muslimanske vero-ispovesti i to od 95 do 98 posto, a od toga ukupnog broja, 90 odsto su Suniti, bilo da se radi o Sunitima Habali verskog ogranka – sekte, potom Vahabi sekte i na kraju Ahli Habiti verske sekte, u okvirima priznate zvanične muhamedanske religije.Ostatak od 10 do 15 posto, su pripadnici Sunita. Na severu Pakistana, živi preko dva miliona pripadnika Paštuna. Naroda, koji je muslimanske sunitske veroispovesti, organizovanog po plemenskim grupacijam, savezu i plemenskom starešinstvu. Većina pripadnika, Paštuna i to više od 12 miliona, nastanjeno je u Avganistanu.Upravo, iz dela Paštuna, u Avganistanu i delom na severu Pakistana, proistekli su u početku i kao pripadnici terorističke organizacije Talibani, a po nedavnom povlačenju, USA-a i njene vojske iz Avganistana, postaju i zvanična vlast u toj državi. Talibani su poznati, po veoma bliskim vezama i odnosima, sa terorističkom Al-kaida i ISIS terorističkom organizacijom. Donedavni vođa i osnivač Al-kaide, Osama Bin Laden u oružanoj akciji američke vojske, pre par godina, likvidiran je upravo u Pakistanu. U tom periodu, Talibani su oružano delovali i u samom Pakistanu, protiv zvanične vlasti u Islamabadu, kada su se približili na svega 15 kilometara od pakistanskih nuklearnih postrojenjima. Po nekim analitičarima i poznavaocima političkih prilika, u tom delu Indijskog potkontinenta, kao i samog delovanja terorizma i terorističkih organizacija, smatraju da je to bio presudan razlog, za likvidaciju Bin Ladena. Pakistan je poznat i po velikom priraštaju stanovništva i to mahom u gradskim sredinama. Od 1947.godine,ukupan broj stanovnika povećan je za 7 puta, tako da sada u Pakistanu živi više od 186 milona, nastanjenih u 6 saveznih država. Zvaničan jezik je Urdu, a kojim govori svega 8 odsto ukupnog stanovništva, a drugi zvanični jezik u Pakistanu je Engleski jezik.Vojska Pakistana osnovana je 1947.godine pod nazivom SAOC, a glavni komadant General štaba je general major sa 4 zvezdice. Direkto su komandno podređeni, premijeru, odnosno vladi Pakistana. Prema danas, dostupnim po različitim izvorima podataka, medijskim elektronskim i štampanim, kao i internet medijskim sredstvima informisanja, poput Wikipedije, procenjuje se, da je brojno stanje Pakistanskih oružanih snaga, u odnosu od 560 hiljada aktivnih vojnika-Zemaljske snage,raspređenih u kopnene, pomorske snage kao i avijaciju. Samim tim, poseduju i rezervne oružane snage – formacije, u sastavu aktivne vojske, zatim Nacionalnu gardu.Posebne oružane snage prestavljaju pripadnici raketnih jedinica u vojsci Pakistana. Po važećem ustavu i drugim zakonima u Pakistanu, u vojsku se dobrovoljnomogu javiti muškarci stariji od 16 godina, ali se u borbene akcije neupućuju pre navršenih 18 godina. Pakistan kao i Indija razvija svoj sopstveni, nuklearni program. Pakistan je 03.02.2021.godine, iz sopstvenog EPA nuklearnog programa, uspešno lansirao balistički projektil, sa atomskom bojevom glavom. Sam raketni balistički program, a koji Pakistan razvija i usavršava zasniva se na projektilima kratkog dometa-tipa „zemlja zemlja“, prema usvojenoj doktrini-, odvraćanja i suzbijanja vojne opasnosti iz ili od Indije. U okviru pomenutog programa, postoji više „Tip paketa koje usavršavaju i unapređuju pod kodnim nazivom- Ghazavi“.Pored ratnih sukoba sa Indijom, i jednim kraćim ratom sa Avganistanom u prošlosti, učestvovali su i u zalivskom ratu protiv Iraka, na strani Zapadne alijanse. Takođe, učestvovali su i kao mirovne vojne snage UN u Somaliji, Bosni i Hercegovini, te drugim prostorima bivše Jugoslavije. Inače, članovi su Zajednice Južno Azijiske asocijacije za saradnju, Organizacije islamske zajednice, Šangajske grupe, zatim Islamske vojne koalicije za borbu protiv terorizma, i UN-a. Dok je Indija u stalnom članstvu Saveta bezbednosti UN,u članstvu BRIKS-a. Obe države, su bili i aktivni članovi Pokreta nesvrstanih, od druge polovine 20 veka, ačiji je glavni osnivač bila bivša Jugoslavija.U bližoj prošlosti, obe države bile su izložene nizu terorističkih napada i ubistava političkih lidera i u jednoj i u drugoj državi. Sam Pakistan, doživljavao je i preživljavao Vojne udare i vojne diktature. Kada se, sagleda napred izneto, može se reći da da se radi o izuzetno respektabilnim silama, uz to i nuklearnim vojnim silama, iskusnim i prekaljenim u oružanim i ratnim sukobima u bližoj prošlosti, samo se može zamisliti kakav se rat može očekivati, ako međunarodna zajednica, što pre diplomatski ne interveniše na primirivanju i stišavanju veoma visokih tenzija i zapaljive ratne retorike. U slučaju izbijana rata, po slobodnoj proceni, prvo bi stradali, gradovi sa milionskim i više milionskim brojem stanovnika, industrijska i putna infra struktura, energetska postrojenja … upotrebama balističkih raketa, ratne avijacije i daleko-metne artiljerije, sa obe strane potencijalno zaraćenih država, Indije i Pakistana.Nije isključeno, da bi se tada na udaru mogla naći i nuklearna postrojenja u obe države. Direktni nuklearni udari mogli bi se desiti, u slučaju da jedna ili druga strana proceni da gubi, u eventualnom ratnom sukobu, pa da povuče „očajnički potez„i posegne za direktnom upotrebom sopstvenog nuklearnog arsenala, što može predstavljati eventualno uništenje, jedne ili duge strane ili obe eventualno sukobljene strane. Odnosno, eventualni rat na pomolu, koji bi bio zaista, tada do konačnog kraja, brutalan i do uništenja, tebi kao takav mogao, izazvati lančanu ratnu reakciju na proširenju ratnog sukoba na globalnom, odnosno svetskom nivou. Pored već postojećih ratova u trajanju, ograničenog karaktera na Bliskom istoku: Izrael –Palestina Hamas i Hezbolah, Sirija -Izrael i povremeno Trurska, Ukrajina i Rusija, zaoštreni su odnosi i na ivici rata između Severne i Južne Koreje, zveckanje oružijem je i to sve češće u poslednje vreme i između Kine i Tajvana.Povremeni „udari Akerike“ pomilitantnim Hutima u Jemenu… Sukobi na Afričkom rogu Somalija, Severni i Južni Sudan. Potom ipotencijalne pretnje i ratna retorika između SAD i Irana, a takođe i još jedna činjenica, da se u blizini obala u akvatoriju Indije, nalazi i ostrvska država Šri Lanka u kojoj deluju separatističko teroristički – Tamilski tigrovi-. Neminovno se, u analizi prethodno navedenog utekstu, nameće se i razmišljanje o domino efektu, u ratnim sukobima i njihovom proširenju – na globalnom nivou. I to na istoku, pre svega prema Pacifučkom akvatorijumu. Sam zapadni, Anakonda prsten, pored ovog dela, već je pred „pucanjem“ na (3) mesta. Izbijanjem, potencijalnog i vrlo izvesnog rata između Pakistana i Indije, pomenuti Anakonda talasokratski prsten, doživeo bi i definitivan prekid-„ugriz i to krajnji“ ovim novim ratnim sukobom. Za posledicu imaobi i novu Geopolitičku mapu Sveta, odnosno prekompovanje, svih globalnih svetskih odnosa, eonomskih, privrednih, politički i drugih. Neminovno, da bi sadašnj poznati, pomorski plovidbeni putevi bili pomereni, sa sadašnje maršute-istorijiski posmatrano-Magelanov plovidbeni put iz kraj XV i sa početka XVI veka, u „dublje“i južnije u akvatorije Indijskog okeana, ka Južnom Pacifiku i to prema prethodnom plovidbenom putu, moreplovcaDžemsa Kuka, pri otkriću Australije, u 18.veku,a mogao bi se nazvati i Novi ekonomsko trgovinskiplovidbeni put- Mobi Dik– čuvenom ekranizovanom putopisnom romanu Hermana Melviva, objavlljenom 1851.godine.Neminovno je u tom slučaju iz izmeštanje avio saobraćaja, iznad zone sukoba. Ukoliko, prema mnogim predviđanjima i različitim objavljenim i izrečenm stručnim analizama, od mnogih poznatih i priznatih svetskih i domaćih analitičara i izbije oružani sukob-rat, između Indije i Pakistan, globalno se svi, potencijalno ili verovratno, vratiti u tu godinu (1851 ), ako ne i u mnogo dalji period i pre pomenute godine, po svim uslovima i segmentima života. Te će gotovo celo čovečanstvo, skupo platiti cene globalizacije-globalnih tokova, demostriranje i upotrebu oružane sile, u rešavanja spornih pitanja u među-državnim odnosima,umesto diplomatijom, pregovorima i dogovorima, što je kako se vidi, često u novije vreme.

USPEŠNO REALIZOVAN ČETVRTI PROGRAM STAŽIRANJA EU ZA NEPROLIFERACIJU
U Centru za neproliferaciju, kontrolu naoružanja i razoružanje Strukovnog udruženja sektora bezbednosti uspešno je realizovan četvrti program Stažiranja EU za neproliferaciju i razoružanje.
Stažista EU stažiranja je bio dr Miad Nakhavali, dok je mentor programa bila dr Marina Kostić Šulejić.
Program se odnosio na razmatranje iranskog pogleda na proliferacijsku krizu na Bliskom istoku, sa posebnim osvrtom na iranski nuklearni program i različite determinante koje utiču na njegov razvoj, posebno izraelsku politiku nuklearne ambivalentnosti.

ŠTA SE SVE KRIJE IZA DOGOVORA HRVATSKE, ALBANIJE I KOSOVA O ODBRAMBENOJ SARADNJI OD 19.3.2025.
Autor: dr Marina Kostić Šulejić
ŠTA SE SVE KRIJE IZA DOGOVORA HRVATSKE, ALBANIJE I KOSOVA O ODBRAMBENOJ SARADNJI OD 19.3.2025.?
Zajednička izjava o odbrambenoj saradnji Hrvatske, Austrije i Kosova (HAK) potpisana je 19. marta 2025. godine u Tirani. U analizi ovog dogovora polazim od dva razloga: 1. uspostavljanja saradnje jedne EU države (Hrvatske) sa drugom savezničkom zemljom NATO (Albanijom) koja nije članica EU i Kosovom koju Hrvatska i Albanija priznaju kao državu, kako bi pristupili novim evropskim fondovima nastalim u okviru Plana odbrambene spremnosti Evrope 2030 i naoružavanja Evrope i na taj način jačali svoj vojno-industrijski kompleks. I drugo, kao pružanje bezbednosnih garancija Kosovu i podsticanje njegovog članstva u Uniji i NATO, pri čemu se Hrvatska pokazuje kao stub ove saradnje a Srbija kao „imperijalna Rusija“. Takođe, analiza pruža i nekoliko preporuka za Srbiju.
1. Razlozi profita i jačanja vojno-industrijskog kompleksa/odbrambene industrije Hrvatske i Albanije opravdano potrebom usaglašavanja sa Evropskim planom naoružavanja „Spremnost 2030“ (Readiness 2030) i ReArm Europe koji imaju kao opravdanje težnju za postizanjem veće bezbednosti u uslovima dezangožavanja SAD u Evropi, rata sa Rusijom u Ukrajini, strateškog rivalstva sa Kinom i suprotstavljanja „ligi autokratija“ u svetu i drugim izazovima i rizicima.
U svojim Političkim smernicama za narednu Evropsku komisiju 2024-2029 „Evropski izbor“, koje je kandidatkinja za predsednicu nove Evropske komisije Ursula fon der Lajen predstavila Evropskom parlamentu na dan izbora u julu 2024. godine je navedeno sedam prioriteta među kojima je oblast „odbrana i bezbednost“ navedena kao prva prioritetna oblast. Njime je najavljeno i formiranje Evropske odbrambene unije (koja bi blisko sarađivala sa NATO), uvođenje komesara za odbranu u sastav Komisije (to je postao Andreus Kobilus, nekadašnji premijer Litvanije), donošenje Plana („belog papira“) Evropske odbrambene spremnosti 2030 (koji je usvojen 19. marta 2025. godine) i izgradnje Evropskog odbrambenog fonda, koji predviđa ulaganja i u svemirske sisteme ranog upozoravanja kao i ostala četiri domena ratovanja. Ipak, sam dokument započinje delom o novom planu za održivi prosperitet i kompetitivnost Evrope.
„Moramo trošiti više, trošiti bolje, trošiti zaedno“, navodi se u Smernicama. Tri zadatka koja se pri tom navode su: 1. jačanje oružanih snaga država članica, 2. veće investiranje u evropsku odbrambenu industriju, uključujući jačanje Programa evropske odbrambene industrije i stvaranje Jedinstvenog tržišta za proizvode i usluge odbrambene industrije uz povećanje proizvodnje i zajedničke nabavke, 3. povlačenje resursa i suprotstavljanje zajedničkim pretnjama kroz projekte Evropske odbrambene unije poput Evropskog vazdušnog štita i sajber odbrane. Kao obrazloženje predstojeće politike Komisije navodi se uverenje da će „narednih pet godina definisati evropsko mesto u svetu za nerdnih pet decenija“. „One će biti odlučujuće za to da li mi oblikujemo sopstvenu budućnost ili će ona biti oblikovana događajima ili drugima“.
Bez obzira na sve razlike, ono što veže Trumpovu i fon der Lajenovu je pristup načinu rešavanja sporovа koji oboje opisuju kroz kovanicu „mir kroz snagu“ (peace through strength). U toj paradigmi, Evropu bi trebalo maksimalno naoružati kako bi se jednakom snagom suprotstavila autoritarnoj Putinovoj Rusiji, dok bi Ukrajini trebalo dostaviti maksimalno vojne pomoći jer ona „brani evropsku slobodu, demokratiju i vrednosti“. Pri tom u Smernicama se navodi da je „ruski agresivni rat – vođen Putinovom imperijalnom željim da uništi Ukrajinu i njenu evropsku budućnost – (je) deo šireg, sistemskog napada na Evropu, naše vrednosti i na međunarodni poredak zasnovan na pravilima“. Smernice čak uvode i pojam „nove lige autokratija“ u koje svrstava Iran, Severnu Koreju, Rusiju i sve one koji rade na „sejanju podele i stvaraju alternativni međunarodni poredak zasnovan na prekrajanju mapa, imperijalnim idejama i sferama uticaja“. Plan Evropske odbrambene spremnosti 2030 eksplicitno navodi i Kinu kao autoritarnu državu. On navodi da je došlo vreme da se Evropa ponovno naoruža što znači da je potreban „masivni porast u trošenju na evropsku odbranu“. Rat u Ukrajini se predstavlja kao strateški prioritet, egzistencijalno važan za budućnost Evrope koji treba da zaustavi dalje teritorijalno osvajanje Rusije i narušavanje međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima, iz čega proizilazi da EU vidi sebe kao entitet u ratu sa „imperijalnom i agresivnom Rusijom“, dok se navodi i da je „Rusija jasno stavila do znanja da po njenom razumevanju ona ostaje u ratu sa Zapadom“. U tom kontekstu razvijen je mehanizam podrške državama u vidu zajmova iz budžeta EU i kroz program Bezbednost i akcija za Evropu (SAFE) koji bi trebalo da podrži značajno povećanje investicija država članica u odbrambene sposobnosti Evrope u naredne dve decenije. On predviđa zajedničke nabavke koje uključuju najmanje dve zemlje, od kojih će jedna biti država članica koja prima SAFE finansijsku pomoć a druga može biti druga država članica, država EFTA, članica EEA ili Ukrajina. Takođe, moguće je učešće i partnerskih zemalja uz ugovor sa Unijom.
Političke smernice nove predsednice Evropske komisije navode da je maksimalno ulaganje u bezbednost Ukrajine ulaganje u bezbednost Evrope, a na umu se posebno ima i učešće u postoknfliktnoj rekonstrukciji Evrope kroz evropske finansijske instrumente. Da li će međutim, produžetak rata u Ukrajini evropskim sredstvima zaista učiniti Ukrajinu sigurnijom ili će u stvari poslužiti za dalje naoružavanje Evrope, profitiranje vojno-industrijsog kompleksa i stvaranje Evropske odbrambene unije? Za sada, strategija „mir kroz snagu“ i stvaranje Evropske odbrambene unije se vidi kao najbolji put ka miru i bezbednosti Evrope koji bi odgovarao evropskim interesima i željenom identitetu kao svetske sile.
Težnje Unije da postane svetska sila će neminovno voditi i željama kreatora evropske politike da jačaju francuske nuklearne snage, iako se nuklearno naoružanje ne pominje za sada u navedenim dokumentima Unije, koje bi se predstavile kao „evropske“ ili kao „evropska dimenzija francuskog odvraćanja“ jer se nuklearno oružje još uvek vidi kao paradigmi moći i statusa svetske sile. Nuklearna energija i oružje postaće vododelnica nove evropske odbrambene politike i članica EU a Francuska i Nemačka se mogu naći na različitim ali i istinim stranama u ovoj podeli. Za sada su bile na različitim, sa Francuskom promoterom nuklearne energije i Nemačkom koja je ugasila svoje nuklearne reaktore. Na istoj se mogu naći ukoliko Nemačka promeni svoju politiku prema nuklearnoj energiji i dodatno produbi odbrambeno savezništvo sa Francuskom na takav način da pristane na deljenje troškova francuskog nuklearnog oružja predstavljenog kao „evropsko“. Bilo kakvo učešće Nemačke u programima nuklearnog naoružanja, pa i kroz deljenje sa Francuskom, je bilo tokom celog Hladnog rata kao i danas potpuno neprihvatljivo za Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez/Rusiju. Dodatno, kroz strateške snage SAD i nuklearno deljenje NATO i dalje ostaje okvir nuklearnog odvraćanja u Evropi.
Preporuka za Srbiju:
– Aktivno traženje i nalaženja partnera, države članice Evropske unije sa kojom bi Srbija mogla zajednički da konkuriše za projekte jačanja odbrambene industrije uz istovremeno zalaganje za redovne konsultacije unutar mehanizma podregionalne kontrole naoružanja kako bi se održao razuman stepen poverenja država članica odnosno kako region ne bi bio vođen trkom u naoružanju umesto jačanjem evropskih odbrambenih sposobnosti. Najbolji partner za ovo bi bila neka od država EU koja ne priznaje JPN Kosova.
Napomena: Sam Plan odbrambene sposobnosti Unije 2030 ne svrstava Srbiju u države sa sličnom vizijom bezbednosti (like-minded states) sa kojima bi EU trebalo da nastavi uzajamno korisno angažovanje i saradnju u oblasti bezbednosti i odbrane. Tu se navode Albanija, Island, Crna Gora, Moldavija, S. Makedonija i Švajcarska.
– Aktivno promovisanje kontrole naoružanja i uspostavljanja mera poverenja na širem regionalnom prostoru, uz zalaganje za maksimalno poštovanje evropskog poretka zasnovanog na pravilima.
2. Pružanje bezbednosnih garancija Kosovu kada su dovedene u pitanje američke
Kao jedan od glavnih motiva potpisivanja Zajedničke Deklaracije HAK navodi se zaštita teritorijalnog integriteta strana i geopolitička previranja u Evropi. Sam dogovor ima za cilj jačane evropskih i transatlantskih integracija Albanije i Kosova, gde se Hrvatska pojavljuje kao stub ove saradnje. Iskustva dve zemlje i Kosova baziraju se na ratu protiv Srbije i teže da odvrate moguću intervenciju Srbije jačajući na taj način JPN Kosova. Navodna pretnja od Srbije će svakako doprineti većim investicijama EU u odbrambeni sektor Hrvatske, Albanije i Kosova kao država sa sličnim vizijama bezbednosti, kako će se to predstavljati. Mogu se očekivati zajednički projekti HAK u okviru gore navedenih programa naoružavanja Evrope, zajedničke vojne vežbe, treninzi, možda i slanje vojne misije u Ukrajinu u okviru nekog budućeg mirovnog paketa. Saradnja i pomoć će se odvijati kroz obaveštajni sistem, razvoj odbrambene industrije, transfer znanja i iskustava, podele ratnih iskustava, savezničke odnose, bolje pozicioniranje Albanije i Kosova prema NATO i EU.
Preporuka za Srbiju:
– Srbija ne sme dozvoliti jačanje anti-srpskog narativa u Evropi tj. sprovoditi aktivnosti koje bi poslužile drugima da je još više koriste kao izgovor za svoje vojne projekte i nacionalne ambicije, već insistirati na svojoj vojnoj neutralnosti i težnji za članstvom u Uniji kao osnovi spoljnopolitičkih odluka i tražiti partnere unutar EU za aktivnu saradnju u konkurisanju za evropske projekte odbrane. Srbija je deo Evrope i kao takva teži da aktivno doprinosi miru u Evropi.

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST !!!
Strukovno udruženje sektora bezbednosti je nestranačka, apolitična, neprofitna, nevladina, strukovna / profesionalna organizacija koja okuplja eksperte, aktivne i penzionisane profesionalce iz različitih oblasti bezbednosti i u vezi sa bezbednošću u javnom i privatnom sektoru bezbednosti kao i akademskoj zajednici.
Naš cilj je podizanje bezbednosne svesti i kulture u društvu, afirmacija profesionalizma i struke, očuvanje istih, nezavisno od bilo kakve politike.
Obzirom da u članstvu udruženja aktivno učestvuju i aktivni pripadnici MUP-a, mi kao udruženje moramo da brinemo i o njima kada izgovaramo svaku javnu reč iz oblasti njihovog delovanja i rada kako ne bismo ugrozili njihovu egzistenciju, radnu obavezu, lično i profesionalno dostojanstvo, a koja i jeste jedna od najosetljivijih profesija u državnom sektoru.
Dakle, SUSB se ograđuje i najoštrije osuđuje svaki pokušaj politizovanja bilo koje teme na polju bezbednosti ili profesije, a posebno policijske profesije koje jeste časna i veoma požrtvovana, a koja je uvek na „vetrometini“ i sklona napadima pojedinih građana, vrlo često od strane „kritičara“ bez osnova i poznavanja materije i prirode policijskog posla.
Naravno, u svakoj profesiji pa i u ovoj, ima „kukolja“ koji treba odvojiti od „žita“, ali to ne daje pravo nikome da generalizuje i pribegava govoru mržnje prema policajcima.
Kada govorimo o aktuelnim dešavanjima, SUSB APELUJE NA SVE činioce u državi i sve učesnike svih javnih okupljanja, DA SE UZDRŽE OD GOVORA MRŽNJE I NASILJA i sve aktivnosti koje god da su, a u skladu su sa zakonom, sprovode MIRNO I BEZ NASILJA I PROVOKACIJA drugih učesnika okupljanja, kao i da se maksimalno uzdrže od napada na policiju, čija je dužnost i obaveza da održavaju javni red i mir, dok je na pravosudnim organima sve dalje i od kojih očekujemo da rade svoj posao u skladu sa zakonom, pravdom i moralom!
SUSB NEĆE KOMENTARISATI ISPOLITIZOVANE SLUČAJEVE I DOGAĐAJE, već apeluje na nadležne državne organe i građane da takvu politizaciju osude i ograde se od nje, prepuštajući struci i profesiji i profesionalcima da rade zakonito, profesionalno, slobodno i bez straha od odmazde od pojedinaca ili grupa iz političkog miljea.

SUSB KAO PARTNER U “ZAUSTAVLJAČIMA ZLOČINA”
SUSB je i zvanično postao partner u
GLOBALNOM REŠENJU – “ZAUSTAVLJAČI ZLOČINA” – SRBIJA.
SUSB se prepoznao sa osnivačima ove inicijative u potrebi da se zajedičkim trudom i aktivnostima podigne bezbednsna svest i stepen bezebednosti u društvu, gde bi i sami građani bili ohrabreni da primereno i legalno učestvuju u tome zajedno sa nama.
Šta je Globalno rešenje – Zaustavljači zločina – Srbija (Global Solutions – Crime Stoppers for Serbia – GSCS)?
To je program za prevenciju i suzbijanje kriminala vođen građanima, a posredstvom inicijative kroz internet platformu, koju su pomogli parteri “GSCS” u Srbiji.
Moramo da pomognemo onima kojima je zadatak da reše zločine i zaštite žrtve dostavljanjem informacija, kako bi naš svet učinili sigurnijim mestom.
Uz pomoć anonimnih prijava organizacija Zaustavljači zločina prosleđuje informacije pouzdanim partnerima iz nadležnih državnih organa (tužilaštva i policije), bilo da se radi o nasilju u porodici, vršnjačkom nasilju ili trgovini ljudima.
Ključni faktor u našem modelu je zaštita identiteta građana.
Aplikacija TCI tips olakšava slanje anonimnih prijava bilo gde u svetu.
Najlakši način da pošaljete anonimne prijave, bilo kojoj organizaciji za zaustavljanje zločina širom sveta je korišćenje univerzalne TCI aplikacije za prijave, koju je razvila kompanija SafeGuard Sistems Inc.
Članovi zajednice mogu podneti bezbedne i anonimne prijave koje dolaze do državnih organa, bez straha od bilo kakve mogućnosti otkrivanja njihovog identiteta. Kada građani podnesu anonimnu prijavu, dodeljuju im se ID i lozinka, što im omogućava da prate i, ako je potrebno dostave dodatne informacije i dokaze.
Aplikacija nudi dvosmerni dijalog, uključujući mogućnost razgovora uživo, i omogućava građanima da otpremaju slike, kao i video zapise. TCI je dostupan za Apple i Android uređaje.
Koncept prati dokazanu formulu koja predstavlja partnerstvo između državnih organa, medija i javnosti u borbi protiv počinilaca zločina. Anonimne prijave građana su ono što čini da ovaj program funkcioniše.
Počinje sa partnerstvom medija i državnih organa o samom modelu u kojem građani mogu da učestvuju, kao i konkretnim slučajevima u kojima su potrebna usmerenja od strane građana, kao i pričama u medijima o prioritetnim zločinima koje treba suzbiti u našem društvu, kako bi ono bilo bezbednije. Članovi zajednice se ohrabruju da pomognu državnim organima i podnesu anonimne prijave – preko TCI aplikacije dostupne za Apple i Android uređaje. Prijave zatim naša organizacija procenjuje, postavlja prioritete i prosleđuje pouzdanim partnerima u državnim organima (tužilaštvu i policiji) kako bi se zaštitile žrtve i suzbio zločin.
Više puta se pokazalo da javnost često ima najbolje informacije o zločinima i zločincima u svojoj sredini. Dojave koje podnose građani mogu dovesti do hapšenja i osude najgorih kriminalaca, kao i zaštite žrtve u isto vreme.
Naši partneri iz državnih organa istražuju i prate te anonimne dojave koje bi na kraju mogle da dovedu do hapšenja i osude zločinca.
Vidiš zločin?
PRIJAVI ZLOČIN! (click here)
Preuzmite aplikaciju, dostupnu za Apple i Android uređaje.
Pošaljite anonimnu prijavu sa svog mobilnog uređaja (telefon ili tablet).
Naša organizacija dobija anonimne prijave građana, prosleđuje SVE prijave pouzdanim državnim organima (policiji ili tužilaštvu) kako bi pokrenuli istragu, reagovali, zaštitili žrtvu i uhapsili počinioca zločina.
Aplikacija obezbeđuje bezbedan i anoniman identitet građana koji podnose prijavu. Identitet nije poznat ni našoj organizaciji niti se ikada otkriva.

SUSB & 4S GloSec uspešno završili prvu u nizu stučnih diskusija – “Bezbedna deca – Bezbedno društvo”
Strukovno udruženje sektora bezbednosti i 4S Globalna bezbednost su dana 12. februara-2025.godine u prostorijma “4S GloSec”, vrlo uspešno realizvali prvu od mnogih u nizu planiranih stručnih diskusija sa nazivom “Bezbedna deca – bezbedno društvo”.
Uvodni intervju 4S GloSec sa predsednikom SUSB-a Dejanom Milutinovićem. (klikom ovde)
Ideja ovog našeg projekta jeste okupljanje multi-disciplinarne stručne javnosti kojih se tiče ova tema, a sa ciljem da zajedničkim snagama kroz konstruktivnu stručnu diskusiju objasnimo aktuelno bezbednosno stanje tj. probleme sa posebnim akcentom na decu i mlade.
Zašto baš akcenat na decu i mlade? Zbog svoje specifičnosti i karakteristika u njihovom psiho-fizičkom i socijalnom razvoju su i naosetljivije grupe u društvu, te zahtevaju posebnu pažnju i pristup u tome kako faktori socijalizacije utiču na njih i kako se razvijaju tj. u kakve ljude izrastaju te time i kakvo ćemo društvo sutra imati. A koji su to faktori socijalizacije? U osnovi su to : Porodica, vaspitno-obrazovne institucije, vršjačka okolina i društvo. Ovi faktori su u direktnoj korelaciji sa mentalnim zdravljem pojedinca odnosno društva, medijima i društveno-političkoj klimi, kvalitetu tj. profesionalizaciji i stručnosti institucija, kao i vladavini prava što sve na kraju utiče direktno i indirektno na bezbednost društva. Kako vidimo, ovo je izuzetno kompleksna tema i zahteva multi-disciplinarni i mult-sektorski pristup kao i razvijenu društvnu kolektivnu svest odnosno bezbednosnu svest i kulturu. S’obzirom da stručnih diskusija na našim prostorim nije bilo dovoljno ili barem nije bilo dovoljno pažnje (pa oko bilo koje aktuelne teme u društvu), mi kao SUSB smo odlučili da sa našim parterima i ovom prilikom domaćinima iz “4S GloSec” pokrenemo niz stručnih diskusija kako bismo ukazali na bezebednosne probleme u društvu počevši od socijalizacije dece pa do institucionalnih i sistemskih postavki i da damo predloge nekih rešenja.
Na skupu smo pokušali da se dodirenemo svih ključnih oblasti što je samo pokazalo koliko je ova tema zaista široka i kompleksna i zateva više vremena, više govornika i više priče, te smo sada i zaista sa svima prisutnima rešeni da ovu temu zajedno nastavimo vrlo brzo u većem obimu i sa više vremena pozivajući i druge stručnjake i profesionalce iz oblasti kojih se tiče ova tema.
Zbog zaista velikog intersovanja, kako gostiju tako i govornika sledeću stručnu diskusiju planiramo za 26. mart-2025.godine, a mesto održavanja ćemo vam uskoro objaviti ovde na našem sajtu.
Detaljniji izveštaj, ceo video snimak skupa i fotografije sa skupa ćemo uskoro posebno postaviti na našem sajtu i društvenim mrežama i platformama.
Pozivamo svu zainteresovanu stručnu javnost i zaposlene profesionalce da nas prate i pridruže u ovom našem projektu izuzetno važnim za naše društvo danas!
Pratite nas …!
“Društvo je bezebedno onoliko koliko ga mi činimo bezbednim!”
“Ključ bezbednog društva u budućnosti je u zdravoj socijalizaciji dece danas!”
“Bezbednosna svest i kultura su osnov bezbednijeg i sigurnijeg života.”
(Dejan Milutinović, predsednik SUSB)