Tag Archives: međunarodna bezbednost
ODRŽANO PREDAVANJE O NEMAČKOJ SPOLJNOJ I BEZBEDNOSNOJ POLITICI
U ponedeljak 11.12.2023. godine, održano je predavanje o nemačkoj spoljnoj i bezbednosnoj politici.
Naši predavači su ovog puta bili uvaženi dr Ognjen Pribićević, naučni savetnik Instituta društvenih nauka i nekadašnji ambasador Republike Srbije u SR Nemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, i dr Vladimir Filipović, sekretar Odbora za spoljne poslove Narodne skupštine Republike Srbije.
Dr Pribićević se prisutnim studentima i profesorima obratio na temu unutrašnjih determinanti nemačke spoljne i bezbednosne politike, značaja njenog istorijskog iskustva i članstva u EU i NATO, političke situacije, ali i podelio iskustva u radu na mestu ambasadora u ovoj zemlji. Odgovarajući na pitanja studenata on je posebno naglasio ulogu ekonomije u savremenoj diplomatiji i naznačio glavne pravce promene u diplomatiji u odnosu na period hladnog rata.
Dr Filipović je govorio o spoljnim determinantama nemačke spoljne i bezbednosne politike, njenom odnosu prema EU, NATO i Kini, kao i ukrajinskom sukobu i posledicama po energetsku i ekonomsku stabilnost Nemačke. Takođe, osvrnuo se na pitanje poželjnosti liderstva Nemačke i značaja koje to može imati po evropske odnose.
Moderator skupa bila je dr Marina Kostić Šulejić, generalni sektretar Strukovnog udruženja sektora bezbednosti i rukovodilac Programa stažiranja.
OSVRT NA NOVE RUSKE PREDLOGE UGOVORA O BEZBEDNOSNIM GARANCIJAMA SA SAD I MERAMA ZA JAČANJE BEZBEDNOSTI SA NATO OD 17. DECEMBRA 2021. GODINE
Tačke sporenja | RUSIJA | US/NATO |
Viđenje pretnje | Rusija i SAD i NATO ne smatraju se neprijateljima | Rusija je najveća vojna pretnja u Evropi |
Širenje na Istok | Garancije NATO država da neće biti daljeg proširenja na Istok zasnovano na poštovanju bezbednosnih interesa Rusije. | Nastavak politike otvorenih vrata zasnovano na nečelu slobode svake države da izabere učešće u savezima i organizacijama |
Produženo odvraćanje SAD | Uspostaviti nacionalni princip i povući svo nuklearno naoružanje SAD sa teritorije evropskih država | Produženo odvraćanje SAD jedan od stubova kolektivne odbrane NATO |
Moratorijum na razmeštanje INF raketa | Uspostavljanje nacionalnog principa i moratorijum na razmeštanje nekada zabranjenih raketa INF sporazumom u Evropi | Odbijanje moratorijuma usled nepoverenja u rusko poštovnje moratorijuma |
NESVRSTANI I MEĐUNARODNA BEZBEDNOST
Nakon ministarskog sastanka Pokreta nesvrstanih zemalja (PNZ) u Beogradu 2011. godine kojim je obeležena 50-godišnjica od prvog samita nesvrtanih, danas su se delegacije država članica i posmatrača pokreta ponovo okupile u Beogradu kako bi obeležile 60-tu godišnjicu Pokreta.
Od svog osnivanja, jedna od glavnih tema kojima se PNZ bavio je pitanje razoružanja i međunarodne bezbednosti. Prema viđenju ovog Pokreta ova pitanja su bar dvostruko povezana. Sa jedne strane, razoružanje, a posebno nuklearno, je direktno povezano sa ostvarivanjem međunarodnog mira i bezbednosti, dok je sa druge ono direktno povezano sa pitanjem razvoja slabije razvijenih zemalja, kakva je većina članica PNZ. Osnovna motivacija za nastanak Pokreta nesvrtanih bilo je izbegavanje učešća u trci u naoružanju između dva suprotstavljena bloka tokom Hladnog rata – NATO-a predvođenog Sjedinjenim Američkim Državama i Varšavskog pakta predviđenog Sovjetskim Savezom. Kao najveća pretnja u ovoj trci javila se moguća upotreba nuklearnog naoružanja, te su nesvrstani svoju pažnju u ogromnoj meri posvetili nuklearnom razoružanju, univerzalizaciji zabrane nuklearnog testiranja, jačanju stuba razoružanja Ugovora o neproliferaciji (NPT), traženju garancija zemalja sa nuklearnim naoružanjem da neće nikada pretiti ili upotrebiti nuklearno naoružanje protiv neke od zemalja koje ga ne poseduju, smanjenju fizionog materijala, jačanju mera verifikacije i obezbeđenja Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), kao i jačanju regionalnih instrumenata razoružanja poput zona slobodnih od nuklearnog naoružanja i rada regionalnih Centara UN za mir i razoružanje. Mašinerija za razoružanje Ujedinjenih nacija je po mišljenju PNZ centralni okvir pregovora o razoružanju i postizanja sveobuhvatne konvencije o nuklearnom naoružanju, dok je NPT je njegov glavni okvir. Najnoviji Ugovor o zabrani nukearnog naoružanja (TPNW) ima načelnu podršku PNZ, i on treba da doprinese faznom procesu nuklearnog razoružanja čiji je glavni okvir ostaje NPT. Do sada je TPNW potpisala polovina, a ratifikovala četvrtina država članica PNZ.
Pored zalaganja za nuklearno razoružanje, što je jedan od najviših prioriteta Pokreta, PNZ je oduvek bio posvećen i ostvarivanju prava svih država, bez diskriminacije, na posedovanje nuklearne energije jer je to pitanje video kao direktno povezano sa pitanjem budućeg razvoja ovih država. Uskratiti im pravo na nuklearnu energiju značilo bi uskratiti im pravo na razvoj. U tom smsilu, Pokret je uvek davao podršku Iranu i uvažavao njegovo pravo na miroljubiv razvoj i upotrebu nuklearne energije. Takođe, on je pozivao i na veću ulogu nuklearnih sila u ostvarivanju prava zemalja na korišćenje nuklearne energije.
Pored nuklearnog razoružanja, PNZ se zalaže i za ravnomernije posedovanje koncencionalnog naoružanja, budući da ogromni vojnih budžeti uskraćuju mogućnost razvoja drugih sektora privrede i javne delatnosti i borbe protiv siromaštva. Ovaj pristup zasnovan je na načelu dovoljnosti po kome bi svaka država trebalo da poseduje minimum konvencionalnog naoružanja dovoljnog za njenu samoodbranu i unutrašnju bezbednost. PNZ je u više navrata izrazio zabrinutost zbog moguće politizacije Ugovora o trgovini naoružanja i pozivao na njegovu primenu na takav način da ne ugrožava pravo država na samoodbranu i posedovanje, proizovdnju uvoz ili izvoz konvencionalnog naoružanja potrebnoh za njivou odbranu i bezbednost. Naravno, ovakvu dovoljnost je u praksi jako teško ustanoviti, posebno ako neka od država članica teži samoodbrani od neke od nuklearnih sila ili je opterećena specifičnom regionalnom bezbednosnom dinamikom. Iz ovog razloga su neke države članice Pokreta – Indija, Pakistan i Severna Koreja – i razvile nuklearno naoružanje, te ostaju izvan Ugovora o neproliferaciji, na čijoj univerzalizaciji Pokret insistira. Ipak, nikakve sankcije niti poimenična prozivanja ovih država zbog neučestvovanja u ovim režimima Pokret nije preduzimao.
Sa druge strane, glavnina kriticizima Pokreta okrenuta je ka Izraelu i SAD i NATO. Od Izraela se dugi niz godina zahteva odricanje od nuklearnog naoružanja i stavljanje svih izraelskih nuklearnih postrojenja pod sveobuhvatne mere obezbeđenja IAEA, kao i hitno pristupanje NPT-u, kako bi se formirala Zona slobodna od nuklearnog naoružanja i drugog oružja za masovno uništenje na Bliskom istoku. PNZ je takođe, pored Arapaske lige, jedan od zaslužnih i za održavanje pitanja izraelskih nukearnih sposobnosti na agendi godišnjih konferencija IAEA. Izrael, međutim, optužuje PNZ za neprincipijelan i nekredibilan stav budući da ne postoji kritika i pozivanje država članica Pokreta sa Bliskog istoka da se pridržavaju odredbi režima neproliferacije (po Izraelu Irak, Iran, Sirija i Libija se nisu pridržavale odredbi NPT-a). Takođe, PNZ je jedan od glavnih kritičara doktrina i postavki nuklearnih sila, pre svega SAD i NATO saveza koji svoju odbrambenu doktrinu baziraju i na isturenom nuklearnom odvraćanju u Evropi, kao i njihove politike intervencionizma i generalno tendencije stvaranuja unipolarnog sveta i unilateralnog odlučivanja. PNZ je jedan od kritičara takozvanih premptivnih napada i kontra-proliferacijskih mera poput napada na nuklearna postrojenja (nap. Izraelskih naparada na sirijska ili iranska nuklearna postrojenja) i predlagač je, na inicijativu Egipta, postizanja rezolucije o zabrani napada na nuklearna postrojenja, postojeća ili u izgradnji, namenjena miroljubivoj upotrebi nuklearne energije. Napuštanje Sporazuma o protivraketnoj odbrani od strane SAD 2002. godine i razmeštanje sistema protivraketne odbrane PNZ je video kao mogući uvod u novu trku u naoružanju i posebno kao moguću militarizaciju svemira. U tom domenu, PNZ je podržao Rusko-kinesku zajedničku inicijativu o sprečavanju trke u naoružanju u svemiru iz 2008. godine, ali ni na koji način nije osudio ili izrazio zabrinutost protiv na primer ruskih ili kinskih testova antisatelitskog naoružanja, što je tokom Hladnog rata bio slučaj. PNZ je, takođe, odbacio najnovije američko određenje svemira kao „novog bojnog polja“.
Takođe, svaku modernizaciju nuklearnog naoružanja, kao i stvaranje novog nuklearnog naoružanja, PNZ vidi kao kršenje Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih proba (CTBT) i NPT-a za čiju se univerzalizaciju Pokret zalaže. Sa druge strane, PNZ ne prepoznaje i nikada nije kritikovao osnivanje drugog vojno-odbrambenog saveza zasnovanog na nuklearnom odvraćanju – Organizaciju dogovora o kolektivnoj bezbednosti (ODKB) predvođenog Rusijom, i šta više jedna od članica ove Organizacije – Belorusija – je punopravni član Pokreta nesvrstanih, dok je Rusija iz statusa gosta PNZ dobila status posmatrača u Pokretu. Ovakvi potezi još više podstiču kritiku nesvrstanih kao u stvari „svrstanih“. Ipak, pokret makar načelno nastoji da poziva obe nuklearne velesile – SAD i Rusiju – da iako preduzimaju bilateralne korake ka smanjenju nuklearnog naoružanja, oni nisu dovoljni i da ako žele stvarnu posvećenost zemalja bez nuklearnog naoružanja neproliferaciji oni moraju biti posvećeniji procesu razoružanja.
Najnoviji Akcioni plan PNZ za razoružanje predložen u okviru desetog preglednog ciklusa NPT 2020 godine predviđa tri faze razoružanja koje se završavaju 2035. godine sa potpunim razoružanjem. Ipak, ovakav scenario je i dalje malo verovatan (prvobitni Akcioni plan je kao završnu fazu predviđao period od 2020. do 2025. godine). Jedna od mera podizanja svesti o važnosti nuklearnog razoružanja je i ustanovljavanje 26. septembra kao Međunarodnog dana totalne eliminacije nuklearnog naoružanja.
Pored toga, PNZ je aktivni zagovornik univerzalizacije i ostalih međunarodnih instrumenata za totalnu eliminaciju oružja za masovno uništenje poput Konvencije o biloškom i toksičnom naoružanju i Konvencije o hemijskom naoružanju. I u ovom slučaju PNZ podržava međunarodnu saradnju u hemijskim i biološkim aktivnostima koje se sprovode u miroljubive svrhe i nisu suprotne međnarodnim konvencijama. Veliki značaja PNZ pridaje i prevenciji svake moguće upotrebe oružja za masovno uništenje od strane terorista, a kao najefikasniji vid ove prevencije nesvrstani vide totalnu eliminaciju oružja za masovno uništenje. U borbi protiv mogućeg dolaženja u posed i upotrebe oružja za masovno uništenje od strane nedržavnih aktera prvenstvena uloga se daje pojedinačnim državama članicama, dok se Savet bezbednosti poziva na poštovanje načela suvereniteta i nemešanja u unutrašnje stvari država članica UN, iako se značajna uloga pridaje UN-u u borbi protiv terorizma. Posebnu opasnost PNZ vidi od markiranja pojedinih država kao sponzora terorizma i mogućih unilateralnih oružanih akcia koje bi mogle biti preduzete na osnovu toga. Trgovina malim i lakim naoružanjem se takođe vidi kao značajan izazov i u okviru borbe protiv terorizma. PNZ, u tom smislu, teži uspostavljanju posebne kontrole nad privatnim posedovanjem ovakvog naoružanja tj. zalaže se da se prodaja malog i lakog naoružanja vrši isključivo vladama država ili entitetima ovlašćenim od strane vlada. Posebnu zabrinutost PNZ je izražavao i povodom upotrebe sajber domena u svrhu sukoba i regrutovanja terorista i pozvao na njegovu miroljubivu upotrebu, uz poštovanje načela suvereniteta, nemešanja i miroljubive koegzistencije naroda. Kao poseban izazov po međunarodnu bezbednost izdvaja se i razvoj smrtonosnih autonomnih oružanih sistema gde PNZ poziva na što skorije postizanje pravno-obavezujućeg instrumenta kojim bi se regulisala ili zabranila upotreba ovakvih sistema.
Autor: dr Marina T. Kostić, Generalni sekretar SUSB
11.10.2021. godine